Neto rezultat skorog rasterećenja s jedne strane i novih ili povećanih nameta u oporezivanju dohodaka građana s druge, u Vladi procjenjuju na oko 1,9 milijardi kuna u korist građana. Hoće li to ispasti i stvarni skor kojim će dogodine rezultirati skore izmjene zakona, zasad se može samo nagađati. No, nekoliko upitnika koji se nameću u procjenama efekata više vuče na to da bi proračunske žrtve na kraju mogle biti osjetno manje. Porezna uprava tako će, primjerice, od iduće godine jače udariti po građanima koji za stečenu imovinu nemaju pokriće u primicima.

• IJF: Izmjenama poreza na dohodak prosječna porezna stopa smanjit će se za sve obveznike

Izmjenama zakona, naime, predviđa se oporezivanje razlike između procijenjene vrijednosti imovine i dohodaka po stopi od 40 posto. Porez na taj "drugi dohodak po osnovi razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena" smatrat će se konačno plaćenim, tj. porezni obveznici po osnovi tako ostvarenog dohotka ne bi mogli podnijeti godišnju poreznu prijavu. Ta novina sugerira oštriji obračun s poreznim utajivačima i, zapravo, kriminalom, a u obrazloženju zakona i izrijekom stoji da se "veće porezno opterećenje u odnosu na postojeći porezni tretman" predlaže radi smanjenja porezne evazije. Većina građana to zasigurno podržava, ali u takvu raskoraku kod nas bi se mogli naći i mnogi koji se smatraju upravo običnim građanima. "Na prvi pogled ta promjena i nema neke posebne veze s većinom građana jer bi se moglo prepoznati i kao nastojanje da se sankcioniraju oni koji su se okoristili korupcijom.

Međutim, Zakoni jednako vrijede za sve, a postoji mogućnost da u Hrvatskoj mnogi građani imaju vrijednost imovine veću nego što su bili (ili jesu) njihovi dohoci. Između ostalog i zbog specifičnosti načina stjecanja nekretnina u proteklim desetljećima, kaže Martina Dalić, saborska zastupnica i bivša ministrica financija. Mnoge su kuće kod nas dugo građene, a i još se uvijek grade vlastitim radom vlasnika nekretnine, rođaka i prijatelja i slično. "Ostaje vidjeti kako će Porezna uprava primjenjivati ovu odredbu. No, s njom se otvaraju pitanja o mogućoj arbitrarnosti postupanja poreznih službenika, pitanja objektivnosti procjena vrijednosti imovine u tom 'ispitivanju porijekla imovine', ali i pitanje troškova koji će zbog ovakvih poslova nastati u samoj Poreznoj upravi. Drugim riječima, sve ono na što obično mislimo kada govorimo o pravnoj (ne)sigurnosti i samovolji birokracije u Hrvatskoj", kaže Dalić. Porezna savjetnica Marija Zuber također zapaža kako je oporezivanje razlike u vrijednosti imovine i prijavljenih prihoda potpuno nova, sada zasebno kategorizirana podvrsta izvora dohotka.

"Do sada se to oporezivalo svim propisanim stopama. Riječ je o slučaju u kojem se neprijavljeni prihod uvijek procjenjuje, jer da je prijavljen, ne bi se vodio postupak dokazivanja izvora iz kojega je nabavljena imovina pojedinca. Sada se ta razlika, ono za što ne može dokazati izvor zarade, predlaže oporezivati jednom stopom od 40 posto. No, Zuber napominje kako u tim slučajevima istodobno nema obveze plaćanja doprinosa, na što upućuju i predložene izmjene zakona o doprinosima.

"E sad, je li preveliko porezno opterećenje, to je uvijek pitanje za razgovor. Ovisi s kim i s čim uspoređujete".  Kako god bilo, u tom dijelu zakonskih promjena zakonopisci nisu iznijeli nikakve procjene očekivanih efekata, niti ikakve kvantifikacije dosadašnjih rezultata redovnih aktivnosti u ispitivanju izvora imovine poreznih obveznika. Ako je suditi samo prema učestalosti afera u kojima se razne istrage uvelike temelje na poreznim utajama, taj bi dio poreznih promjena proračunu mogao biti znatno jača "kompenzacijska mjera" od nekih drugih poreznih inovacija za koje su zakonopisci dali procjene efekata (primjerice, očekivanih 30 milijuna kuan od ukidanja olakšice pri oporezivanju dividenda).

Da je to potencijalno izvor solidna iznosa poreza upućuju i podaci o nalazima poreznika koji se sporadično pojave u javnosti. Posljednji takvi kažu da je Porezna u 1250 postupaka provjera unatrag dvije i pol godine utvrdila gotovo pola milijarde kuna (točnije, 472 milijuna) raskoraka vrijednosti imovine i dohodaka, odnosno imovine na koju nije plaćen porez. U tim kalkulacijama, doduše, ostaje rizik nedorečenosti zakona, s naglaskom na famozni čl. 63., zbog čega, kako tvrde porezni savjetnici, mnogim poreznim rješenjima izdanim u postupcima ispitivanjima izvora imovine prijeti rušenje na sudskim instancama. Kad su posrijedi očekivani učinci paketa promjena kod poreza na dohodak, ponešto je upitnika ostalo i vezano uz kamate na štednju za koje je zakonopisac procijenio da će efekt biti oko 300 milijuna kuna.

On se na toliko procjenjivao i kad su u igri bile i olakšice u vidu štićenog dohotka od 12.000 kuna, a u međuvremenu se od te olakšice odustalo. Nakon te odluke sve su procjene upućivale da bi ceh za štediše, čak i računajući padajući trend kamata na štednju, trebao biti oko 450 milijuna kuna. Jesu li u Ministarstvu financija prikazali manji teret tog nameta ili je nemala razlika tehničke naravi teško je reći. Činjenica je da je  prosječan rok oročenja kod nas dulji od godine dana, no zasad se ne zna točno kako će se pravilnikom urediti raznolika praksa banaka u obračunavanju i pripisivanju kamata.