Na površinama poput ekrana mobitela, na novčanicama ili nehrđajućem čeliku, u hladnome i mračnom okruženju koronavirus može preživjeti i do 28 dana, rezultati su studije koju su proveli znanstvenici australske nacionalne znanstvene agencije (CSIRO).

Po ranijim laboratorijskim istraživanjima, koronavirus na novčanicama i staklu preživljava dva do tri dana te oko šest dana na plastici i nehrđajućem čeliku.

BOLESTI

54-godišnja žena istovremeno zaražena gripom i koronavirusom

No nova studija australskih stručnjaka pokazala je “iznimnu otpornost” virusa koji na glatkim površinama poput ekrana  mobitela, plastike i na novčanicama može preživjeti i do 28 dana na temperaturi od 20 Celzijevih stupnjeva, što je otprilike sobna temperatura. Virus koji izaziva gripu u istim okolnostima može preživjeti 17 dana.

Na 30 stupnjeva stopa preživljavanja koronavirusa pada na 7 dana, a na 40 Celzijevih stupnjeva samo 24 sata, tvrde australski znanstvenici. Eksperimenti su izvedeni u mraku jer je ranije dokazano da ultraljubičaste zrake ubijaju virus.

Nadalje, na poroznim površinama, poput pamučnih tkanina, virus je u laboratorijskim uvjetima uspio preživjeti kraće, točnije do 14 dana na najnižoj temperaturi te manje od 16 sati na najvišoj.

U usporedbi s prethodnim studijama, koje su pokazale da koronavirus može preživjeti do četiri dana na neporoznim površinama, ovo je vrijeme “znatno dulje”, napisali su znanstvenici u članku objavljenom u časopisu Journal of Medical Virology.

Trevor Drew, direktor australskog Centra za prevenciju bolesti objasnio je da je studija provedena tako što su uzorci virusa ostavljeni da se osuše na različitim materijalima prije nego što su testirani “vrlo osjetljivom” metodom, koja je omogućila otkriće tragova živog virusa sposobnog da zarazi stanične kulture.

Istaknuo je kako “to ne znači da bi pronađena količina virusa mogla nekoga zaraziti”, no istodobno je upozorio da bi se, ako je osoba “neoprezna te je rukom dotaknula spomenute materijale ili predmete, eventualno ‘liznula’ prst te zatim dodirnula oči ili nos, mogla zaraziti i nakon više od dva tjedna od njihove kontaminacije”.

Drew je ipak izrazio određene rezerve, pojasnivši da je istraživanje provedeno s fiksnom količinom virusa u laboratorijskim uvjetima, a ona vjerojatno odgovara količini virusa na vrhuncu infekcije. Istaknuo je da pritom nije bilo ultraljubičastog zračenja koje viruse ubija.

Iz CSIRO-a podsjećaju da se virus uglavnom širi zrakom te da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se bolje razumio njegov način prijenosa putem površina.

Drew je istaknuo kako je glavna poruka znanstvenika i dalje ista – “virus se širi kada se nalazite blizu nekoga tko ga ‘izbacuje’ iz usta i nosa te su zaražene osobe koje virus šire zrakom, kapljično, puno zaraznije od kontaminiranih površina”.

“No rezultati naše studije ipak mogu pomoći pri objašnjenju zašto se, čak i kad više nema potvrđenih zaraženih osoba, epidemija ponovno razbukta i onda kad se smatra da je neka država bez virusa”, rekao je Drew.