Od svakih deset kuna prometa domaće tvrtke iz prehrambene industrije ovdašnjim trgovcima moraju ostaviti četiri kune.

Istodobno od inozemnih dobavljača trgovci uzmu samo jednu kunu. Kako u takvim okolnostima biti konkurentan i očekivati da će domaća proizvodnja, a s njom i zaposlenost, opstati? Pitaju se to proizvođači koji su ne Poslovnom dnevniku javili nakon prošlotjedne objave detalja iz modela kojim je Mađarska ozakonila kazne za trgovce koji loše tretiraju dobavljače.

Jedan nam je od njih, želeći naravno ostati anoniman, dostavio ugovore s trima velikim trgovcima koji se razlikuju u nijansama. A oni otkrivaju alarmantne podatke. Inače, o "haraču" koji trgovci uzimaju proizvođačima govori se godinama, no uvijek u četiri oka. Javni istup bio bi smrtna presuda tvrtki, uvjeravaju nas sugovornici i tvrde kako bi odmah morali odnijeti proizvode s polica trgovina. 

Prebacuju rizik
Taktika trgovaca je, kaže jedan izvor, da svako malo izmisle novi namet uz poruku: ne prihvatiš li ti, hoće tvoja konkurencija. Svaka faktura u startu je opterećena sa 18,5 posto na ukupan iznos prometa, to je osnovna marža. Na taj iznos nastavlja se lista dodatnih nameta koji skupno iznose još od 18 do 20 posto. Regionalni razvoj trgovca sufinanciraju s četiri posto, razvoj formata sa 1,5 posto, a krađe kupaca sa 0,5 posto. Dobavljači su obvezni plaćati i naknade za rizik, otpis, kalo, lom i krađu na neto fakturiranu vrijednost koju jednostrano obračunava trgovac bez zapisnika. Trgovci su, upozorava drugi, postavljanjem svojih pravila sve rizike koji su sastavni dio njihova poslovanja prenijeli na dobavljače, pa oslobođeni rizika bjesomučno grade nove kvadrate trgovina. Dobavljači pak u svaku svoju investiciju u novi pogon, opremu ili proizvod moraju ukalkulirati preuzete rizike. Rezultat takve prakse malobrojne su investicije u proizvodnom sektoru i nekonkurentni proizvodi. 

Zapeli na 2008.
Samovolji trgovaca, tvrde naši sugovornici, može se stati na kraj preslikavanjem prakse iz članica Europske unije. Prozivaju ministre poljoprivede i gospodarstva Tihomira Jakovinu i Ivana Vrdoljaka neka pokrenu mehanizme.Ministarstvo gospodarstva maržama trgovaca bavilo se 2008. godine i ustanovilo da su enormno visoke, čak do 62 posto. Raspon marži na mlijeko bio je od 0,12 do 18,76 posto, iako su se maloprodajne cijene na policama razlikovale tek za nekoliko lipa. Unatoč konstataciji da je marža na voće bila 42, pekarske proizvode 33 posto, koliko i za mesne proizvode, sve je ostalo na administrativnoj zabilješci. Na naš upit o prigovorima dobavljača do zaključenja broja iz Ministarstva gospodarstva odgovor nije stigao.

Dežela od 2011. ima kodeks

Slovenci jačaju fer suradnju, posao je to, kažu, koji traje 

Nepošten odnos trgovaca prema dobavljačima bio je problem i slovenskih poduzetnika, pa su Gospodarska i trgovinska komora te Savez zadruga 2011. godine potpisali kodeks dobre poslovne prakse među sudionicima poljoprivredno-prehrambenog lanca. Provodi li se, pitali smo na sve tri adrese. "Kodeks je postavio temelje za rješavanje neravnoteže i već je uhvatio korijene u jačanju fer suradnje između sudionika lanca. Nadzorni odbor prati provedbu, no to je proces koji traje i trebat će vremena da se stanje kvalitetno uredi", odgovorila nam je Anita Jakuš iz Saveza zadruga Slovenije.    

Obveza dobavljača prema trgovcima

18,5% osnovna marža po fakturi

Izvan fakture dodatno:
6,5% bonus za pozicije
4% regionalni razvoj
2% marketing
2% logistika
1,5% razvoj formata
1% listanje proizvoda
1% razmjena podataka
0,5% krađa u trgovini
0,5% povrat robe