Na crno bi se u Hrvatskoj ove godine moglo zavrtjeti od najmanje šest milijardi eura pa do vrtoglavih 26 milijardi eura! Posljednjih 20 godina udio sive ekonomije u RH kretao se od najviših 32% BDP-a 2003. do najnižih 26,4% BDP-a 2019., da bi se nakon korone opet probio iznad 29%. Tvrdi to poznati austrijski istraživač Fridrich Schneider koji godinama proučava kretanje sive ekonomije u EU i pojedinim članicama OECD-a. Schneider kaže da zbog inflacije siva ekonomija jača, s tim što bi u uređenoj Austriji njezin udio ove godine mogao skočiti na 7,5% BDP-a, prosječna razina sive ekonomije u EU mogla bi se kretati oko 18,5%, dok je Hrvatska na začelju s udjelom od oko 30%, zajedno s Rumunjskom, a ispred Turske i Bugarske.

MIMIC metodologija

Schneider pokušava uloviti sivu ekonomiju uz pomoć MIMIC ekonometrijskog pristupa tako što prati visinu plaćanja u gotovini, količinu novca u optjecaju, porezno opterećenje, uvjete na tržištu rada, kvalitetu institucija i slično te na početku svake godine objavljuje procjenu. Za razliku od Schneidera koji listu ažurira jednom godišnje, u Hrvatskoj su istraživanja razmjera sive ekonomije sporadična, a dosadašnje su studije sugerirale da se, ovisno o metodi, na crno obrne od šest pa do visokih 30% hrvatskog BDP-a.

Državni Zavod za statistiku smatra da se udio sive ekonomije posljednjih desetak godina kretao u rasponu između 6 i 8 posto BDP-a i, ako je ta procjena bliža stvarnosti, to bi značilo da će se ove godine u RH na crno obrnuti oko šest milijardi eura! Schneiderovo istraživanje sugerira da izvan legalnih tokova i bez plaćenih poreza i doprinosa u Hrvatskoj cirkulira znatno više kapitala – čak 26 milijardi eura! Općenito je siva ekonomija jača na jugu i istoku Europe, a slabija prema zapadu. Svjetska banka u jednom je svom istraživanju izračunala da se njezin udio u Hrvatskoj u proteklom desetljeću kretao oko 30%.

Istraživač Ekonomskog instituta Davor Mikulić zajedno s Željkom Lovrinčevićem prije desetak godina proveo je istraživanje po kojemu se do 2010. siva ekonomija kretala od 6 do 7 posto BDP-a godišnje, odnosno njihova je procjena bila bliža službenom izračunu DZS-a. Mikulić ističe da Schneider “daje relativno dobar redoslijed zemalja prema veličini sive ekonomije, no sama razina sive ekonomije upitna je i ovisi o početnim pretpostavkama”. Recimo, za razliku od Hrvatske, gdje je udio sive ekonomije 30%, u Slovačkoj je 2022. bio samo 13%, Sloveniji 22%, Italiji 20, a Irskoj 10%. Glavna zamjerka MIMIC pristupu je što precjenjuje sivu ekonomiju u državama s tradicionalno velikim udjelom gotovog novca u transakcijama. Lovrinčević smatra da se u odnosu na ranije razdoblje siva ekonomija u trgovini danas smanjila jer se promet s tržnica preselio u trgovine, no došlo je do ekspanzije sive ekonomije u turizmu.

Kad je o zapošljavanju na crno riječ, sindikalist Mladen Novosel, šef SSSH, kao lošu ističe praksu što mali poslodavci (do pet zaposlenih) uglavnom prijavljuju radnike na minimalac, a ostatak daju ili ne daju na ruke. Građevinari pak zaposlene strance prijavljuju kao NKV radnike, pa makar bili inženjeri.

Najveći gubitnici – fondovi

Jasenka Vukšić, predsjednica Sindikata graditeljstva Hrvatske, očekuje da će sindikat uskoro dobiti javne ovlasti za kontrolu primjene granskog kolektivnog ugovora u građevinarstvu. Prava iz granskog ugovora u građevini proširena su na cijeli sektor, no svejedno se ne primjenjuju tamo gdje nema sindikata. Njezin se sindikat izborio da direktori svih tvrtki u građevinskom sektoru moraju plaćati doprinose na osnovicu od 2000 eura jer su do 2022., kad je to ugrađeno u kolektivni ugovor, i direktori privatnih firmi bili na minimalcu.

Prema Schneideru, najveći gubitnici rada na crno su mirovinski i zdravstveni fondovi. Kratkoročno, na gubitku je i država za neplaćene poreze na rad, ali taj je gubitak ograničen jer se, procjenjuje Schneider, 85% novca generiranog na crno brzo potroši u službenoj ekonomiji.