Okupiti praktički cijelu upravu neke kompanije i ugostiti je u svom studiju nikad nije lagan zadatak, a kad je još pritom riječ o tako velikoj i globalno uspješnoj, a originalno hrvatskoj priči kao što je Muzej Iluzija, onda je to prava ekskluziva, koliko god danas bježali od te riječi.
U podcastu “Poslovni svijet s Ilijom Jandrićem”, nastupili su tako u punom sastavu: Teo Širola, predsjednik Muzeja Iluzija i izvršni direktor prihoda, Kim Schaefer, izvršna direktorica Muzeja Iluzija, zatim Luka Novak, CDO, izvršni direktor za razvoj, te Tomislav Hlupić kao izvršni financijski direktor (CFO) i Ivan Stipančić, izvršni operativni direktor (COO) Muzeja Iluzija.
A ulovili smo ih zapravo u pravom trenutku, u godini u kojoj će proslavom obilježiti 10 godina od osnutka. Kroz tih 10 godina narasli su na gotovo 60 muzeja na četiri kontinenta, a kroz razgovor najavljuju i daljnju ekspanziju na lokacije gdje još nisu prisutni. Destinacije poput Sydneyja, Paname, Meksika, Los Angelesa i Amsterdama, uz jačanje postojećih tržišta, otkrivaju koliko se globalno razmišlja u pogledu daljnjega rasta.
Malo više od 40 minuta razgovora proletjelo je u trenu, a na početke cijelog puta tvrtke Metamorfoza, od same ideje Tomislava Pamukovića i Roka Živkovića, vratio nas je Luka Novak…
“Da, Tomislav i Roko putovali su po svijetu, posjetili mnogo zemalja, vidjeli puno različitih koncepata i nadahnuli se onime što su vidjeli da stvore ovaj muzej koji će se, u osnovi, usredotočiti na iluzije i trikove uma. Htjeli su napraviti viziju s konceptom koji je nešto drukčiji od tradicionalnog muzeja. Zabavniji je, ali i kombinira edukaciju i zabavu za naše posjetitelje. Uvijek ih educiramo o iluzijama i to je vrlo zabavan koncept gdje se ljudi jako zabavljaju, mogu puno fotografirati i općenito uživati u posjetu”.
Je li istina da ih je nadahnula američka TV emisija Mozak i nadmudrivanje?
Imali su nekoliko nadahnuća, a jedno od njih bila je i ta emisija. Uvijek je lijepo raditi s njima. Imaju sjajan uvid u sve kao osnivači. Još su uključeni u sve hrvatske muzeje u Zagrebu, Zadru i Splitu, vode ih.
Kako se muzej proširio na prvu franšizu?
Zbog ogromnog uspjeha koji smo postigli, ljudi su se zainteresirali kako predstaviti ovaj koncept u svom gradu ili zemlji. Počeli smo potpisivati franšizne ugovore, najprije u Europi, zatim smo se brzo proširili izvan Europe do Bliskog istoka, do SAD-a. Prvi muzeji koje smo otvorili bili su u Dubaiju, Omanu, New Yorku. Koncept franšize uglavnom je pokretao naš rast u prvim godinama, sve do pozicioniranja Invere. Zatim smo se prebacili i na korporativno vlasništvo vlastitih muzeja. Ali, franšizni model glavni je čimbenik rasta koji nam je pomogao ostvariti ovih 58 muzeja u 26 zemalja na četiri kontinenta. Volimo svoje primatelje franšize, bez njih ne bismo stigli do točke gdje se sada nalazimo.
Teo, pridružili ste se Metamorfozi 2021., otprilike u isto vrijeme kada je tvrtku kupila Invera EP. Što se promijenilo od tada?
U osnovi, ulaganje Invere u tvrtku i kupnja većinskog udjela, zatim i dodatna sredstva tvrtki, to je bio ključni trenutak u posljednjih deset godina. Mislim da su Roko i Pamuk sjajno izgradili koncept, a tu je zatim i razvoj diljem svijeta. Muzej Iluzija u tom je trenutku već bio globalni igrač.
Ali Invera je doprinijela idejama kako to najbolje iskoristiti?
Bio sam dio nove uprave koju je dovela Invera, kao i svi ostali ovdje. Od nas ovdje, samo je Luka bio već tu, ali ne izravno uključen. Radio je s jednim od naših glavnih primatelja franšize. No, tada je započelo novo poglavlje za Muzej Iluzija. I najveća promjena koju smo napravili bilo je okretanje od čisto franšiznog modela širenja prema hibridnom modelu korporativnog muzeja i franšize. Tako smo i dalje nastavili s franšizom, ali odabrali smo nekoliko globalnih tržišta na kojima smo željeli napraviti korporativne muzeje.
Zašto je to tako velika promjena?
Jer je trebalo potpuno obnoviti, restrukturirati tvrtku. Kad ju je Invera kupila, bio je to vrlo mali tim i zapravo smo trebali izgraditi interne timove koji nisu postojali. Morali smo privući puno znanja kojeg nije bilo u tvrtki o tome kako zapravo pronaći lokacije, kako graditi u drugim zemljama, na drugim kontinentima, i kako onda upravljati tim muzejima. Došlo je do ogromnog pomaka nakon što je Invera kupila većinski udio. I to brzo, stvarno brzo. Kupili su ga 2021. Naš prvi korporativni muzej otvorili smo u SAD-u već 2022. I nakon prvog, sada imamo i upravljamo s 11 korporativnih muzeja. Dakle, to je 11 korporativnih i više od 45 franšiza.
Ivane, to je najveći lanac muzeja u privatnom vlasništvu u svijetu. Fascinantno je da je jedan mali muzej iz Zagreba to postao. Koji su bili najveći izazovi u postizanju toga?
Globalno skaliranje uvijek je izazov. Prešli smo s najviše šest zaposlenika na 120 sada u Zagrebu i Oroslavlju. Tu je i drugo sjedište u Scottsdaleu s oko 20-ak ljudi. Stoga smo napravili ogromna poboljšanja u smislu ljudi, procesa i infrastrukture na svim razinama. Da dođemo do te razine, prvo je pomogla implementacija franšiznog modela jer je vrlo skalabilan i nema puno kapitalnih zahtjeva s naše strane. Ali, onda smo prešli na korporativne muzeje, što je za nas izravno veći pothvat. Uz to, uslijedilo je i povećanje proizvodnje eksponata, dovođenje lanca opskrbe u robusni format, postavljanje instalacija i njihova uspješna uporaba kako bismo mogli unijeti odgovarajuća osvježenja.
Tako da je trebalo malo vremena i truda ali, kao što je rekao Teo, već krajem 2022. otvorili smo Charlotte, naš prvi korporativni muzej koji je bio ogromna prekretnica za nas. I od tada smo ih otvorili još deset. Dakle, imamo 11 korporativnih muzeja. Osim toga, mislim da, otkako je Invera preuzela, imali smo oko 20 i nešto muzeja. Sada smo na 60. Dakle, da, ogroman put u ove dvije ili tri godine kada smo krenuli s pravim rastom. Radili smo puno na procesima, poboljšanju IT sustava, opreme i mašinerije, radimo na dva skladišta..
Dakle, 120 zaposlenika posvuda u svijetu ili uglavnom u Zagrebu?
U Zagrebu i u Oroslavju, gdje nam je središte za istraživanje i razvoj, 40 km od Zagreba. Imamo još 20 zaposlenih na lokaciji Scottsdale, ondje nam je sjedište u SAD-u. Zatim, svaki naš muzej ima vlastiti upravljački tim i kada to uzmemo u obzir, više od 300 ljudi izravno zapošljavamo. No, kada uzmemo u obzir franšiznu mrežu, to je više od tisuću ljudi koji je njen dio.
Kim, najnovija ste članica ovog tima. Na LinkedIn profilu napisali ste da ste napustili stvarnost kada ste se pridružili timu Muzeja Iluzija. Kako vam se sviđa do sada?
O, sviđa mi se. Izgleda da sam napustila i SAD. Apsolutno volim tim. Ti su ljudi jako zaslužni da sam se pridružila tvrtki, kao i brend i prilika koja je bila pred nama. Dakle, gledajući moju karijeru i postignuća u industriji zabave, priliku da dođem u tvrtku s visokim rastom gdje mislim da bih mogla doprinijeti svojom vrijednošću i biti dio sjajnog tima, jednostavno je bilo preteško propustiti.
Kakvo je bilo vaše prethodno iskustvo u industriji zabave?
Najduže iskustvo bilo je stvaranje, otvaranje i rast lanca zatvorenih vodenih parkova Great Wolf Lodge. Izašli smo na burzu 2005. Tvrtku smo prodali velikoj privatnoj tvrtki iz New Yorka, i od tada je prodana još nekoliko puta. Dakle, puno sličnosti s onim kroz što i ovdje prolazimo. Inovacije, zabava za obitelji. Tražimo nove načine da učinimo brend jačim i boljim. Pronalazimo odgovarajuću kulturu i cjelokupnu misiju, ono što čini ljude ovisnima o brendu. I mislim da je to već postojalo. Imali smo više od 20 milijuna posjetitelja u 10 godina otkad je Muzej Iluzija otvoren. Moći nastaviti s tim i biti dio tog brzorastućeg brenda bilo je iznimno važno.
Rekli ste da ste napustili SAD. Znači li to da sada radite i živite u Hrvatskoj?
Ne, ovdje provodim puno vremena. I uživam u tome jer, kao što je rekao Ivan, imamo 120 zaposlenika samo u Zagrebu. Dakle, upoznajem se s onim što se događa, kako provesti strategiju koju smo sastavili. Nas petero jako dobro surađujemo, ali ponekad je korisno samo biti ovdje. Iako sam ih u ovo doba godine pozvala da dođu u Arizonu jer je lijepo. Phoenix, Arizona, američko je sjedište, i moja baza. A sada ondje živi i Luka. Tako da mi ondje imamo sve pod kontrolom. Glavna arhitektica, zapravo je američka državljanka koja se preselila u Hrvatsku i radi za nas.
U SAD-u, Kanadi i Meksiku sad je već 30-ak Muzeja Iluzija. Razlikuju li se od ovih u Zagrebu i Europi? Ima li nešto posebno za američka tržišta?
Ne samo za američka tržišta, radi se o evoluciji i onome što smo imali mogućnost inovirati. Kustosi smo vlastitih izložbi. I nastavljamo pronalaziti nove načine da ih poboljšamo. Kada pogledate bilo koji od naših novih muzeja, Kopenhagen i Manchester od prošle godine, kao i sve nove američke muzeje, oni su različiti, poboljšano je cjelokupno iskustvo jer se temelji na svom našem znanju.
Tomislave, kako ste sve to financirali?
Svaka tvrtka koja tako brzo raste treba gorivo, zar ne? U posljednje dvije i pol godine ukupno smo uložili oko 35 milijuna eura. Podržali su nas naši vlasnici. Uložili su vlasnički kapital u početku. A zatim i hrvatske banke, hrvatske financijske institucije i manjinski ulagači. Dakle, to je struktura ulagača. I želim im reći veliko hvala, jer to nije bilo lako. Moramo shvatiti da to nije bilo lako, jer imamo specifičan koncept. I u osnovi, uložili smo puno na američkom tržištu. Dakle, nije obrnuto. Ulagali smo izvan Hrvatske. I nije im bilo lako to podržati.
Također, mi smo koncept koji potpisuje dugoročne najmove, obično 10-godišnje najmove. Nemamo, recimo to tako, čvrsti kolateral. Banke su zapravo trebale vjerovati našoj priči. I imali smo dokaz inovativnog koncepta s našim primateljima franšize. Ali povrh toga, za novi korporativni izvor prihoda koji je Teo spomenuo, mislim da je stvarno bilo važno da to predstavimo i pripremimo dobre financijske modele. I da odemo u detalje našeg poslovanja da bi se oni odlučili podržati ovu vrstu poslovanja. Mislim da su na kraju sve strane jako zadovoljne.
Jesu li vam banke bile najveći izazov?
Bilo je puno izazova. Kada sam se pridružio krajem 2022., imali smo stvarno jako mali tim. Da biste započeli tako veliko širenje, stvarno morate djelovati brzo, i birati svoje bitke iz dana u dan. I uzevši u obzir sve izazove, da, jedan od najvećih izazova bio je dobiti to financiranje. A bez novca je teško. Dakle, to vremensko razdoblje bilo je pomalo stresno jer nismo bili sigurni hoćemo li to dobiti ili ne. I onda na kraju, kada smo dobili financiranje, mislim da je to bila velika prekretnica. I gorivo za daljnji rast.
I kupili ste franšizu u New Yorku. Sada je u vlasništvu tvrtke…
Točno. To je bio strateški potez za nas jer, naravno, smatramo New York jednim od najistaknutijih svjetskih tržišta. I to nam je bila prva akvizicija. Jako smo zadovoljni da sada imamo i to tržište. A u budućnosti planiramo možda otvoriti drugu lokaciju, veću lokaciju, jer je taj muzej u New Yorku relativno malen u usporedbi s onim što danas radimo.
Luka, možete li nam objasniti što je edutainment?
Edukacija kroz zabavu. I poanta našeg muzeja, dakle komponenta edukacije kroz zabavu. Educiramo o iluzijama. Sve naše iluzije, svi naši eksponati imaju opise. Opisujemo kako to znanstveno funkcionira. Ali ih i predstavljamo na zabavan način. I posjet je zabavan obiteljima, mladima, odraslima, svima. Uvijek se šalimo da su naše tržište svi, od djece do starijih ljudi.
Ivane, ocjene posjetitelja stvarno su jako dobre.
Prosječna ocjena je 4,5 od 5. U Zagrebu je najveća kritika da je trebalo biti više eksponata.
Je li tako u cijelom svijetu?
Da, jest. Zato smo prilagodili koncept. Stalno slušamo tržište i ono što kažu klijenti. I zaista, imamo nevjerojatnu stopu zadovoljstva klijenata. Prešli smo s prosjeka od 400 četvornih metara, mislim da Zagreb ima oko 300, na negdje čak i više od 1000 četvornih metara. Dakle, vidimo potrebu za dodatnim sadržajem. Klijenti to vide i spremni su platiti još više. Ali, žele biti angažiraniji, više uroniti u to i da njihov posjet traje duže. Ulažemo puno truda u istraživanje i razvoj kako bi se financiranje usmjerilo na nove instalacije. I sve se one izrađuju ovdje, u Hrvatskoj.
I to u Oroslavju. Što je ondje zapravo?
Nešto poput centra za istraživanje i razvoj ili središta gdje imamo dizajnere proizvoda, inženjere, predvodi ih Kiki, naš direktor istraživanja i razvoja. I tu se događa sva čarolija. Imamo ogroman ekosustav lokalnih dobavljača koji nam pomažu. Zato što znaju najbolje koji se materijali trenutačno rabe, kolika je njihova trajnost. Zato što ih moramo izraditi, ali trebaju biti i trajni u određenoj mjeri. Ali imaju i aspekt iluzije. Znanost nam je jako važna. Stoga smo se pridružili ovom ekosustavu i uistinu smo zahvalni na svoj pomoći. I da, sve kreće iz Oroslavja.
A tko je glavni za ideje, glavni i u stvaranju svih eksponata i instalacija?
Angažirano je više ljudi. Spomenuo sam Kristiana Fintića, jednog od prvih zaposlenika tvrtke 2015. Dakle, i on slavi 10. godišnjicu. On dolazi s idejama, prijedlozima i prođe to sa Steph, arhitekticom. Ali tu je i Damjan, naš kreativni direktor. Oni smišljaju grafički prikaz ideja. Sjednemo, raspravljamo. Uvijek imamo kriterije. Mora biti interaktivno, spadati u kategorije optičkih ili vizualnih iluzija kao primarno. Mora privući pozornost. I to mora imati neko znanstveno značenje. I onda prolazimo kroz kriterije, gledamo na što ćemo se usredotočiti ove godine. Trudimo se da uspije. Radimo QA testiranje u Oroslavju, ali i u zagrebačkom muzeju. Jako nam pomažu, puštaju nas u svoj prostor da možemo testirati eksponate. Svaki novi eksponat koji R&D odjel izbaci testira se u Zagrebu. Mjesec, dva ili tri. Onda ga uvedemo u cijelu mrežu.
I koji je eksponat najpopularniji? Je li to jedan ili ih ima više?
Više od jednog, ali spomenut ću ih nekoliko. Standardne koji su s nama od početka: naša Ames soba, obrnuta soba u kojoj samo visite naopako. Ili najnovije, poput hodajućeg kaleidoskopa s odrazom osobe u ogledalima. Zatim vrtlog koji stvara osjećaj vrtoglavice, jer vam se cijela soba okreće. Velike iluzije obično su na većem prostoru. I uronite u to.
Svaki Muzej Iluzija na neki se način razlikuje. Kim, pojasnite nam razlike?
Dakle, nastavili smo povećavati veličinu muzeja da možemo dodati još eksponata. Možemo dodati različite načine pregleda muzeja. Dok se krećete po muzeju, stvarno ima načina da doživite to iskustvo. Umjesto da samo idete linearno, krećete se kroz muzej. Doživjet ćete različite stvari. Imamo mračne hodnike za neke od naših eksponata. Imamo velike iluzije koje vam stvarno daju vremena za fotografije s obitelji i prijateljima.
Dakle, potrebno je malo više vremena i stvarno je važno shvatiti kako posjetitelj doživljava muzej. I to nam omogućava da stalno poboljšavamo iskustvo. Imamo iluziju gradnje koja ima neke veze s arhitekturom ili nečim poznatim u gradu u koji idemo. Ista je stvar s obrnutom sobom. Sve to ima jedinstvenu značajku koja nam omogućava nekako odati počast gradu u kojem se nalazimo. I ljudi stvarno smatraju da je uzbudljivo visjeti s gradske vijećnice. Dakle, takve stvari činimo kako bismo nastavili oduševljavati naše goste, pružili im drukčiji doživljaj, bez obzira na to koliko su muzeja posjetili diljem svijeta.
I prošle godine, kao što sam rekao, otvorili ste muzeje u Kopenhagenu i Edinburghu. Teo, što je specifično za ta dva?
Ne Edinburgh, Manchester. Ali i Edinburgh je definitivno perspektivan. Da, Kopenhagen je najveći Muzej Iluzija u Europi. Ima 1200 kvadratnih metara prostora za iluziju. I najveću trgovinu u mreži. Nalazi se i u najprometnijoj ulici u Kopenhagenu, puno ljudi prođe, zainteresira se, vide trgovinu, uđu, nešto kupe, požele se vratiti…
Imate li najposjećeniji muzej od gotovo 60, najpopularniji?
Kopenhagen. Definitivno jedan od najposjećenijih.
Posljednje brojke kažu da imate 20 milijuna posjetitelja u svijetu. To je stvarno fascinantno.
To je vrlo dobra brojka. Mislim da to govori o snazi i cjelokupnoj misiji brenda, a to je potaknuti čuđenje i radost kroz iluzije. I mislim da svaki dan nastavljamo s pronalaženjem načina da to učinimo.
Dakle, Muzeja Iluzija slavi 10 godina, a zapravo je samo jedan od inovativnih muzeja nastalih u Zagrebu. Luka, kako objašnjavate tu scenu?
Drago nam je što je Muzej Iluzija bio dio tog trenda u Zagrebu. Zapravo ga je učinio popularnim. Samo vjerujem da to pokazuje i lokalnu snagu Zagreba kao grada, zatim i turističku snagu Zagreba koji nudi takav sadržaj i posjetiteljima i stanovnicima. To je trend u svijetu, zabava i imerzivno iskustvo. Jako nam je drago da smo pomogli zagrebačkoj sceni da se razvije u tom aspektu.
Vaši osnivači imali su plan B. Vjerovali su u ovu viziju, ali su imali i plan B. Što je to bilo?
Tisak. Tomo je imao agenciju za tisak, pa su radili na tome. Ali vraćajući se u te dane, sjećam se kad smo imali samo tri ili četiri muzeja, a ja sam odlazio na mjesta poput Kuala Lumpura koji je bio šesti ili sedmi muzej. Pa odlazak u SAD, otvorenje prvog muzeja u SAD-u. Čak i u to vrijeme bilo je stvarno teško vjerovati da ćemo postići takav uspjeh, da ćemo biti po cijelom svijetu. Uspjeli smo zbog truda i strasti cijelog tima, uključujući sve nas u prostoriji. Mi smo zapravo nadmašili sva očekivanja postavljena na početku. Ovo je izvorna hrvatska ideja koja se prodaje diljem svijeta.
Što biste poručili ljudima koji sada imaju dobre ideje? Kako početi, Luka?
Uglavnom, samo krenite. Jedno od najvećih priznanja koje treba dati Tomislavu i Roku je da su stvarno u muzej uložili sve što su imali. Svu svoju energiju, strast i to je, vjerujem, dobar put za sve nove osnivače koji žele postići tako nešto. Morate dati cijelog sebe u to. I svi mi ovdje i timovi koji su radili na projektu stvarno smo dali sve. A onda morate i malo riskirati. Često raspravljamo o kulturnim razlikama, primjerice između SAD-a i Hrvatske. Mislim da se u SAD-u lakše upuštaju u nešto, i zato imaju puno poduzeća u privatnom vlasništvu, a Hrvati se još malo teže odluče na to i ne žele ići tim putem, jer žele imati sigurnost. Ne pokušavaju rušiti granice. Ili ako pokušaju, to im je dodatni posao, a ne privatna tvrtka.
Koliko često mijenjate eksponate u muzejima? Koliko je izazovno izgraditi infrastrukturu za toliko muzeja?
Srećom, privlačimo većinu lokalnog stanovništva diljem većine muzeja, osim ako se ne radi o New Yorku ili Vegasu, koji su prije svega skloni turizmu. Nema potrebe odmah navaliti i stalno mijenjati. Mijenjamo, recimo, svake dvije ili tri godine. Pokušavamo ući u obrazac promjene najmanje 30 posto sadržaja unutar muzeja. Ali kako se radi o lokalnom stanovništvu, treba vremena da se zasite. Stoga smo zahvalni što imamo proizvod u rukama koji to može održati. I ne trebamo kontinuirani kapital, troškove i ulaganja u proizvod. Ali kada dođe vrijeme, mi to činimo.
Teo, kako planirate proslaviti 10. rođendan?
Jako glasno. Upravo radimo na proslavi, bit će u Zagrebu, a onda ćemo je obilježiti i diljem svijeta. Dakle, bit ćeš još pojedinosti.
Imate li datum, mjesec?
Pa, trebalo bi biti u lipnju ove godine u Zagrebu. Ali ne bih precizirao dok sve to ne potvrdimo. Prvi je otvoren, inače, u srpnju 2015.
Kim, kakvi su planovi za budućnost s Muzejom?
Dakle, planiramo otvoriti 16 muzeja ove godine, što će biti naš najbrži rast. Tvrtka stara 10 godina i dalje ima tako brzi rast. I lani smo ostvarili najveći rast. I dalje tražimo načine kako nastaviti rasti, ali imamo i strateške ciljeve nastaviti s inovacijama i podržavanjem brenda. To je stalna evolucija, da ispunimo cilj do 2026. Cilj je bio 100 muzeja.
Je li to još cilj?
Ovisi o tome koga pitate, ali da. S ovom skupinom ljudi ovdje, 100 je definitivno cilj. I mislimo da je to vrlo ostvarivo. Načinom na koji smo izgradili našu infrastrukturu, možemo krenuti od temelja i brže ga nadograđivati. Svaki put kad pogledamo kako želimo nešto raditi, nastavljamo dodavati, i nastavljamo s donošenjem strateških odluka za nadogradnju tako da to možemo učiniti djelotvorno i učinkovito.
Može li svatko od vas reći što vam se najviše sviđa u radu s Metamorfozom ili Muzejom iluzija? Teo, došli ste iz Glova koji je također međunarodna tvrtka, ali sasvim drukčija od ovoga…
Vrlo različito iskustvo. No, moje iskustvo u Glovu stvarno mi je pomoglo da naučim kako brzo skalirati tvrtku i pomognem joj da brzo raste. I da, vrlo je različito u smislu industrije, a Glovo je međunarodan. Bio sam zadužen za Hrvatsku, ali ovdje smo gradili nešto globalno, tako da je bila drukčija pozicija. Bila je to pozicija u sjedištu, trebalo ga je skalirati diljem svijeta. Dakle, bila je to nova krivulja učenja i za mene. Još veći izazov bio je jer radite izvan vama poznatog svijeta. U vlastitoj zemlji vam je vrlo ugodno. Ali kada odete u druge zemlje, tu su različiti zakoni, različiti ljudi, različiti jezici, valute, vremenske zone.
Sve je drukčije. Nevjerojatno iskustvo. Neki dan gledali smo brojke. Od kraja 2021. do kraja od 2024., dakle za tri godine, uspjeli smo povećati prihode 12 puta. To je impresivno. Nevjerojatno. I povećali smo broj ljudi 25 puta. Promijenili smo poslovni model i izgradili svu infrastrukturu oko njega i skaliramo tvrtku iznimno brzo. A zaprepaštenje je tim veće jer smo zapravo proizvod od cigle i žbuke. Mi nismo softver u kojem prodajete i prodajete, ali proizvod već imate. Morate ga svaki put izgraditi. Pronaći lokaciju, izgraditi je, osmisliti, dobiti sve dozvole. Sve to oduzima puno vremena. Kapitalno je vrlo intenzivno.
Luka, najduže ste ovdje od vas petero. Što vas je toliko dugo zadržalo u tvrtki?
Uvijek kažem ljudima – nazočnost na svim otvorenjima. Kad vidite tu prvu skupinu posjetitelja kako ulaze i uživaju, to vas ispuni energijom i samo želite to još više raditi. Zatim sjajan tim, rad s ovim ljudima i svim našim ljudima, i uredu u Scottsdaleu i uredu u Zagrebu, vjerujem da zaista imamo nevjerojatan tim koji postiže, samo ću reći, stvari na koje Hrvatska može biti ponosna. Jako je zabavno raditi sa svima njima i svim tim ljudima ovdje. To je ono što me pokreće.
Tomislave, iako se snovi i iluzije dobro prodaju – dovoljno je gledati Hollywood – jeste li to očekivali u ovom muzeju?
Često se pitam što učiniti nakon ovoga, jer sam bio u različitim industrijama, ali nikada nisam vidio tako velik rast i takve mogućnosti. Ovo je za mene bila prilika koja se pruža jednom u životu, raditi u inozemstvu i upoznati cijeli svijet. I to je nešto što se ne može usporediti ni s čim drugim. Ovo je bila najveća prilika koju sam vidio. Potpuno globalno.
Ivane?
I ja cijenim kada vidite posjetitelje koji uživaju u onome što smo izgradili. To vas pokreće. A i za nas, jer smo toliko skalirali, uvijek moramo ići dalje, izaći iz zone udobnosti. To je i osobni rast. Hvatate se u koštac sa stvarima s kojima to niste ni zamišljali. Samo otvaranje na američkom tržištu potpuno je drukčija priča. Dolazimo iz Hrvatske i moramo funkcionirati kao u Charlotteu. Kad smo počeli u Charlotteu, bilo je stvarno teško od samog početka, ali uspjeli smo se prilagoditi.
Kim, mnogi će se zapitati, gdje je Charlotte? Znam da je jedna od najvećih zračnih luka u SAD-u.
Imati Charlotte u Sjevernoj Karolini i rasti po cijeloj zemlji, meni je bilo sjajno jer imam puno stručnosti, 25 godina izgradnje lokacija diljem zemlje me pripremilo za ovo. Ponekad je trebalo i deset godina da dobijemo jedan od naših ogromnih Vodenih parkova na 400 tisuća četvornih metara prostora. Tako da mi se sviđa činjenica da možemo ovo učiniti brzo, sa svime što imamo, ali i biti inovativni, kreativni. I moći raditi s ljudima s kojima radim svaki dan, pa zatim izgradnja ureda u Scottsdaleu, kako bi mogli podržati SAD. Doista je sve to bilo više od onoga čemu sam se mogla nadati. I vjerojatno tri puta više posla, ali to je u redu.
Jeste li dvojili o tome da radite za hrvatsku tvrtku?
Zapravo su me doveli ovamo na razgovor za posao. I to je vjerojatno bilo najbolje što se moglo dogoditi jer sam to morala vidjeti. Hrvatska i Zagreb jako me podsjećaju na mjesta gdje sam odrasla, Madison u Wisconsinu. Ista temperatura, isti tip osobnosti. Smatram da su ljudi ovdje vrlo ljubazni, malo izravniji od nas u SAD-u katkada, osim ako niste u New Yorku. Ali moram reći da sam se osjećala vrlo ugodno, dobrodošlo. Nikad nisam išla dalje od činjenice da mi se sviđaju ovi ljudi. Uvijek sam mislila da se treba okružiti ljudima pametnijim od sebe u područjima u kojima vam je potreban razvoj. I tako se onda svi uzdižu zajedno. Tako da mi je to pomoglo da to shvatim. Vodstvo od SAD-a do Hrvatske nije nužno bilo izazov, ali je to nešto drukčije. Bio je to na neki način, kao što je rekao Ivan, osobni rast.
Kako je kad si šef Hrvatima?
I ovdje se sve odradi vrlo ekspeditivno, no u SAD-u svakako brže donosimo odluke. Ne bojimo se neuspjeha. To je vrlo poduzetna tvrtka. Ovi su momci zaslužni da smo svi radili zajedno na donošenju tih brzih odluka s informacijama koje imamo i da to sve zajedno smislimo. Zapravo sam otkrila da nema toliko velike razlike u stvarnoj provedbi onoga što želimo učiniti.
