Sven Muller, iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u posljednjoj je sesiji konferencije o energetskoj učinkovitosti odgovarao na pitanja posjetitelja, ali i pitanja koja su pripremile druge zainteresirane strane. Razgovor sa Svenom Mullerom moderirao je Mislav Šimatović, glavni urednik Poslovnog dnevnika.

Prvo pitanje koje je Mislav Šimatović postavio Mulleru došlo je iz Spačve, vodeće drvne industrije u Hrvatskoj koja se bavi proizvodnjom piljene građe i elemenata, parketa, furnira i lijepljenih elemenata od slavonskoga hrasta i jasena. Spačvu je zanimalo može li se putem Fonda omogućiti zamjena viličara na dizelski pogon s onima koji rade na električnu struju, kako bi se smanjila emisija štetnih plinova i zagađenje okoliša.

Sven Muller je istaknuo kako je proizvod kompatibilan njihovu programu, ali su kategorije koje se financiraju, nažalost, ograničene. „Za sada takvo što neće biti moguće, ali za Spačvu imamo jednu preporuku. Naime, drvna industrija proizvodi biomasu kao otpadni proizvod koji se, putem plana energetske učinkovitosti, može iskoristiti. Takvo što bi se kretalo u smjeru integralnog programa iskorištavanja otpada.“, zaključio je Muller. Iako su u Fondu otvoreni i za realizaciju nekih novih ideja, skloniji su integralnim rješenjima smanjenja ugljičnog dioksida. Naglašeno je kako jedan viličar na dizelski pogon troši 30 litara goriva na sat, gotovo kao veći kamion, dok bi električni viličar proizvodio i do 4 puta manje CO2. „Za industriju i poduzetništvo namijenili smo programe ugradnje novih elektro-motora i led rasvjete. Mjera za koju se Spačva interesira možda bi se i mogla pronaći unutar 36 natječaja koji se trenutno nude“ – bio je to poziv Spačvi da se direktno obrati Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Na pitanje koliko je tvrtki ove godine potpisali ugovore o energetskoj učinkovitosti, Muller je spremno odgovorio da su, osim činjenice kako su sredstva ove godine udvostručena, šezdesetak tvrtki dobilo ugovore o energetskoj učinkovitosti dok se njih 36 nalazi u nekoj od mjera uštede električne energije (rasvjeta, elektro – motori). „Možemo se pohvaliti sa sto novih ugovora sklopljenih sa sto novih poduzetnika.“

Bilo je riječi i o mogućnosti beskamatnih zajmova do 13 milijuna kuna na rok od sedam godina, gdje razlika od nula do visine komercijalne kamate biva jednakom iznosu subvencije. „Dva ili tri staračka doma koja se trenutno nalaze u izgradnji, njihov je investitor tražio zajam što je uvije bolja opcija od jednokratne pomoći.“, dodao je Muller.

Na pitanje uvjetuje li smanjenje rashoda, i prihoda naravno, putem raznih naknada i smanjivanje nameta za poduzetnike, Muller je odgovorio: „Ove godine, kad je ministarstvo financija došlo u fazu pregovora i smanjenju parafiskalnih nameta, ti su nameti smanjeni za oko 130 milijuna kuna na godišnjoj razini. No, takvo smanjenje nije utjecalo na rezultate Fonda jer smo smanjili troškove. Racionalizacija troškovne strane je ključna.“  Naglašeno je kako smanjenje troškova nipošto ne umanjuje efikasnost plasmana sredstava.

Iz publike je stiglo pitanje hoće li, po uzoru na Francusku, sva novogradnja morati imati zelene krovne površine i foto-naponske ćelije, koje je Sven Muller pohvalio, ali i razjasnio nekoliko stvari. „Kao prvo, nije riječ o svim, već o javnim zgradama. Volio bih da i naše zgrade imaju zelene krovove, no prilično koštaju. Recimo, zelenim se površinama mogu oblagati i zidovi na javnim zgradama i to je vrlo koristan način kako smanjiti zagrijavanje velikih zidnih površina, ali govorimo o cijeni od 450 eura po kvadratu.“ Muller je istaknuo kako je upoznat s takvim mjerama, ali da za sada ne propisuju zelene krovove kao uvjet, iako se u budućnosti planira i integriranje takve mjere.

U nastavku je istaknuto kako je Fond zadovoljan što ljudi obična stakla sada zamjenjuju s ISO – staklima čime se proizvodi bazična ušteda. Implementiranje noviteta poput zelenih krovova ili fasadnih folija morat će pričekati još neko vrijeme i ne propisuju se kao nužnost, ali Fond prema takvim mjerama ostaje otvoren. „Prvo se bere nisko voće, a onda se tek uzimaju ljestve i dolazi se do onog višeg.“, dodao je Muller.

Na kraju je bilo riječi i o razlici industrijskog priključka na struju u odnosu na onaj za kućanstva, pri čemu su posjetitelji imali prilike saznati da čak i objekti kombinirane namjene, ukoliko prevladava stambena namjena, se mogu priključiti na energiju za kućanstva koja je jeftinija od industrijske.

Razgovor s Mullerom završio je s pitanjem koliko grad Zagreb surađuje s Fondom i zašto hrvatska metropola ne stoji kao svijetli primjer ostalim manjim jedinicama i gradovima. Ovdje je upozoreno na nekoliko stvari, od kojih je prva da grad Zagreb već ima vlastite izvore financiranja poput spomeničke rente i gradske uprave. Problem je također u različitim uvjetima i kriterijima natječaja koje propisuje grad a koje Fond, gdje se ne preklapaju ni rokovi. Muller je napomenuo kako se u nekoliko navrata pokušalo koordinirati s gradskom upravom grada Zagreba, ali i da rezultati još nisu vidljivi. Spomenuto je kako je Fond trebao financirati 80 milijuna kuna namijenih Zagrebu – od 87 prijava, Fond je dobio ukupno 3 zahtjeva za energetskom obnovom. Razlozi su neriješena imovinsko pravna pitanja kao i sudbeni postupci koji su još uvijek u tijeku, kao i administrativne pogreške te aljkavost u projektnom dokumentaciji. Zaključne su riječi otišle u smjeru suradnje s Hrvatskom gospodarskom komorom kako bi se sanirali svi postojeći problemi a rezultati zajedničkih napora bili još kvalitetniji.