Piše: Ivica Mudrinić, predsjednik HUP-a

Hrvatski gospodarski model temeljen na državnim investicijama te na zaduživanju za pokriće javne potrošnje, davno je potrošen. Pokušaj transformacije u novi model, koji bi trebao biti pokretan privatnim investicijama i izvozom, prespor je i nedovoljno uspješan.

Globalnu smo krizu stoga dočekali potpuno nespremni i Hrvatska je nakon pet godina recesije jednom riječju – iscrpljena. Poslodavci i poduzetnici su ukupno stanje u hrvatskom gospodarstvu na kraju ove godine ocijenili neprolaznom ocjenom. Prosječna ocjena stanja gospodarstva od svega 1,39 sigurno je i odraz očekivanja i nada koje smo svi od ove godine ipak imali, očekivanja koja se nisu realizirala.

Zato nama u HUP-u ovakve ocjene nisu nikakvo iznenađenje. Ključno pitanje je – možemo li bolje? Prosječna očekivanja ekonomskih prognostičara za sljedeću godinu kada je riječ o realnom rastu BDP-a kreću se oko 1 posto i složio bih se da je ta procjena u danim okolnostima
realistična. No, naglasio bih i da je takva stopa rasta znatno ispod onoga što je u Hrvatskoj ne samo potrebno nego i moguće. Zbog toga se pitanje o očekivanjima za 2014. nikako ne smije svesti na stope rasta. Pravo pitanje je pitanje kvalitete. Može li u Hrvatskoj nova, zdrava gospodarska struktura zasnovana na privatnim investicijama i izvozu, potpomognuta sredstvima iz europskih fondova, s pristupom većem tržištu nego ikada do sada, ojačati toliko da nadvlada slabosti starog, problemima opterećenog dijela gospodarstva?

Jedan od katalizatora reformi u 2014. mogao bi biti upravo financijski položaj vladinog sektora. Dug, deficit i dospijeća koja nas čekaju veći su no ikada. Hrvatska, sada je izvjesno, u siječnju ulazi u proceduru prekomjernog deficita. Ova bi činjenica u 2014. mogla dovesti do posve novog okvira za vođenje financijski održive ekonomske politike. U tome okviru ne treba isključiti niti ulogu MMF-a. Namjerno spominjem MMF kao simbol jednog od onih bauka kojima se povremeno plaši narod i time ga se podcjenjuje.

Propustili smo iskoristiti ulazak u EU i donošenje novog zakonskog okvira, kroz Zakon o strateškim investicijama i Zakon o poticanju ulaganja, za aktivno privlačenje investitora i novo pozicioniranje Hrvatske na svjetskoj investicijskoj mapi. Taj propust hitno treba ispraviti. Politika aktivnog privlačenja investicija trebala bi biti u fokusu sljedeće godine. A jedan od okidača za poticanje investicija svakako bi mogao i trebao biti potencijal korištenja europskih fondova, jer bespovratna sredstva iz tih fondova u stanju su oploditi uloženi kapital
i ponuditi stopu povrata.

Uz dobro razrađene modele javno-privatnih partnerstava privatni bi kapital mogao i u projektima lokalne uprave i javne samouprave, koji su prvi kandidati za sredstva iz fondova, pronaći svoju računicu. Kao i u svemu, na državi je da stvori odgovarajući okvir koji omogućuje takve investicije i javno-privatna partnerstva. A na poduzetnicima da koliko god to izgledalo iracionalno, snažno plivaju protiv anti-investicijske struje.

Kako bi plivanje protiv struje ipak prestalo biti Sizifov posao, pozivam sve koji djeluju u javnom prostoru da se u 2014. zajedno bavimo našom možda najvećom slabošću – odnosu politike i društva prema privatnom poduzetništvu
i privatnim investicijama.