Tržište rada postalo je stabilnije, tvrdi ministar rada i mirovinskoga sustava Mirando Mrsić, koji je podržao akciju Poslovnoga dnevnika usmjerenu na osiguravanje prakse studentima s invaliditetom. Više o projektu doznajte ovdje.

Novi Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom na snagu je stupio 1. siječnja 2014. godine. Poslodavci, ovo trebate znati o zapošljavanju osoba s invaliditetom!

Od početka Ministarstvo rada i mirovinskog sustava uključeno je u projekt Iskustvo zlata vrijedi 2014. Kako ocjenjujete ovaj projekt Poslovnog dnevnika?
Ministarstvo već dvije godine aktivno promovira zapošljavanje osoba s invaliditetom – kroz mjere zapošljavanja i kroz zakon o poticanju zapošljavanja osoba s invaliditetom. Projekt Poslovnog dnevnika došao je kao "šlag na tortu" te pridodao cijeloj priči još jednu dimenziju, a to su studenti s invalidtetom. Izuteno je važno da se tim studentima omogući da se tijekom studija prezentiraju potencijalnim poslodavcima, a u konačnici kod njih  i zaposle. To je i smjer koji smo zacrtali u Garancija za mlade gdje želimo da se tijekom školovanja ili studiranja uključi praktičan rad. Poslodavci koji zaposle osobu sa invaliditetom mogu dobiti i poticaje od Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.  

Donesen je novi zakon o zapošljavanju osoba s invaliditetom. Predviđene su kvote za poslodavce koji će morati u strukturi zaposlenih imati između 3 i 6 posto radnika – osoba s invaliditetom. Poslodavci kažu da su te kvote previskoe, a posebice ih smetaju predviđena davanja ukoliko ne zaposle osobe s invaliditetom?
Izračun govori da bi se ovim zakonom zaposlilo oko 40.000 osoba s invaliditetom, što na ukupan broj zanposlenih u Hrvatskoj i nije veliki broj. Dio njih je već i zaposlen. Ukupno prema registru koji vodi Hrvatski zavod za javno zdravstvno ima oko 400 000 osoba s inavliditetom.  Međutim treba napomenuti kako se kvote odnose samo na ona radna mjesta unutar neke tvrtke na koja je uopće moguće zaposliti osobe s invaliditetom i tjelesnim oštećenjem. Primjerice, u nekoj građevinskoj tvrtki kvota se neće odnositi na ukupan broj zaposlenih već samo na onaj dio koji se bavi poslom koji mogu obavljati i osobe s invaliditetom. Kao što sma napomenu pojedine kompanije već imaju zaposlene osobe s invaliditetom koje će im se uračunavati u kvotu. Temeljem Zakona izrađen je poseban Pravilnik koji se regulira kvotno zapošljavanje.

Ipak ono što posebice upada u oči, a što muči i poslodavce je činjenica kako je ovaj zakon mandataran i donosi penalizaciju. Neki kažu kako bi sustav trebalo okrenuti i nagrađivati i poticati zapošljavanje osoba s invaliditetom, ne kažnjavati njihovo nezapošljavanje?
U načelu se slažem, međutim činjenica je da iako poticaji za zapošljavanje osoba s invaliditetom već postoje dugo vremena njihov učinak je daleko su od onoga što se od njih očekivalo.  Tim sustavom nisu zadovoljni niti osobe s invaliditetom, niti poslodavci niti država. Stoga smo smatrali da je potrebno učiniti zaokret. Unatoč dekleratornom opredjeljenju nemamo razvijeno društveno odgovorno poslovanje i svijest o potrebi zapošljavanja osoba s invaliditetom. Rijetke su kompanije koje samoinicijativno kreću u zapošljavanje osoba s invaliditetom te smo se priklonili ideji da ovaj zakon za početak bude mandatoran. Ako se pokaže učinkovit kroz neko razdoblje postoji mogućnost ukidanja propisanih kvota.

Znači ostavljate otvoren prostor da u dogledno vrijeme kvote mogu biti ukinute? 
Da, ali u ovom trenutku želimo nametnuti zapošljavanje osoba s invaliditetom kao dio korporativnog ponašanja. Želimo da tvrtke  skrbe za onaj dio populacije koji stjecajem životnih okolnosti nema ravnopravnu priliku da uđe na tržište rada.  

U kvote ulaze i studenti s invaliditetom koji se uzimaju na praksu. Ne mora se nužno raditi o zapošljavanju na neodređeno?
To je točno. Tvrtke koje će na praksu uzeti nekog od studenata s invaliditetom kroz vašu akaciju Iskustvo zlata vrijedi ispunit će na taj način dio kvote propisane zakonom. Tvrtkama će u kvote ući i osobe s invaliditetom koje su kod njih već zaposlene. Također, zapošljavanje osoba s invaliditetom ćemo dalje i stimulirati preko Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida kroz razne programe poput onog namijenjenog prilagodbi radnog mjesta. Tvrtke koje zaposle više osoba s invaliditetom od propisane kvote biti će posebno stimulirane. Novac za te programe dijelom će dolaziti i od penala koje će plaćati tvrtke koje nisu zaposlile osobe s invaliditetom. Na taj način sredstva prikupljena penalizacijom ostaju u sustavu i njihova namijena je strogo određena.  

U kojoj fazi su mjere rada bez zasnivanja radnog odnosa ili popularno zvani "Mrsićev model za mlade"? 
Mjere idu dalje. Sredstva iz Europske unije su osigurana kroz Nacio0nalni fond. Prošli tjedan uplaćeno je 22 milijuna eura, tako da se sve što smo najavili odvija prema planu. Počinje novi krug ugovaranja, a imamo i veliku navalu tvrtki tako da možemo reći da sve ono što je na početku bilo kritizirano sada postaje više nego prihvaćeno. 

Osjećate li sada nakon svih kritika i prigovora ponos kada se govori o mjerama rada bez zasnivanja radnog odnosa? 
Prigovora je bilo raznih, ali naša odluka da se u mjere uključi i realni sektor  bila je dobra.  U početku se prigovaralo kako time rušimo cijenu rada, poslodavcima omogućavamo jeftinu radnu snagu, kako će se mlade izrabljivati na raznim neprimjerenim poslovima poput kuhanja kave kopiranja i sl. Trebalo je sve te kritike izdržati. Međutim, na kraju se pokazalo kako su mladi zaposleni za 1600 kuna u 60 do 70 posto slučajeva i nakon završetka programa u realnom sektoru ostali zaposleni, a u čak 50 posto slučajeva i kod istog poslodavca. Taj postotak je u javnom sektoru zbog zbrane zapošljavanja, naravno daleko niži, ali sa sigurnošću možemo reći kako su mjere polučile uspjeh. Prošle godine preko 19 000 mladih ljudi koristilo je ovu mjeru. 

Kako je onda došlo do situacije da nedostaje sredstava upravo za mjere koju su polučile takav uspjeh?
U rezanju rashodovne strane proračuna mi smo ostali bez dijela sredstava, a kako smo primarno se opredijelili da isplata mirovina i naknada za nezaposlene ne smije doći u pitanje nedostajao je dio sredstava za aktivne mjere zapošljavanja. Sredstva su na kraju osigurana kroz Nacionalni fond, a tu su i sredstva iz Europskog socijalnog fonda. Dobili smo i akreditaciju od strane EU što nam omogućava da refundiramo sredstva koja potrošimo za zapošljavanje kroz Incijativu za zapošljavanje mladih.  Operativni program za korištenje sredstava iz Europskog socijalnog fonda također je završen i ubuduće ne bi smjelo dolaziti do zastoja ili nedostatka sredstava.

Znači nećete trebati pomoć lokalne vlasti, poput one koju je ponudio gradonačelnik Zagreba Milan Bandić?
Ne bih tu govorio o pomoći jer se radi o financiranju istim sredstvima, sredstvima građana. Lokalne vlasti su od početka uključene u politiku aktivnog zapošljavanja i žao mi je što se na primjer ne govori o maloj općini Viškovo koja je još ranije izdvojila 100.000 kuna za samozapošljavanje pet osoba ili aktivnostima u Dubrovniku koji već dugi niz godina sufinancira zapošljavanje mladih kroz program vaučera.  Mehanizam lokalnog partnerastav za zapošljavanje je svugdje isti. Odabir se provodi u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, a lokalna samouprava temeljem svojih procjena sufinancira dio tih mjera.  U svakom slučaju drago mi je da se Grad Zagreb nakon tri godine od kada je potpisan Sporazum o lokalnom partnerstvu za zapošljavanje odlučio da se sporazum i konkretno provede. 

Je li politika aktivnog zapošljavanja, posebice "mjera 1600 kuna" dobar argument u prilog fleksibilizaciji tržišta rada. Naime, uspjeh mjere pokazuje kako poslodavci zadržavaju radnike u kompanije, a ne kako kritičari često govore izrabljuju? 
Mi smo u samom početku ograničili poslodavce koji mogu koristiti ovu mjeru. Oni koji su u zadnjih šest mjeseci otpuštali nemogu biti dio mjere, a oni koji su otpustili nekoga prije isteka mjere nemogu zaposliti novog radnika na isto radno mjesto. Tako smo spriječili one koji su željeli loviti u mutnom. Tržište rada nismo poremetili, nego sada uz 89.000 zaposlenih mladih imamo još 12.000 onih koji rade bez zasnovanog radnog odnosa. 

Pitanje o fleksiblizaciji tržišta rada dovodi nas i do pitanja prijedloga novog zakona o radu. U kojoj su fazi pregovori sa socijalnim partnerima? 
Završen je dio razgovora sa sindikatima i sada su na redu poslodavci da iznesu svoje primjedbe i sugestije. Ne bi želio komentirati pregovore dok traju. Bit će vremena za razgovor kada tekst zakona bude gotov. 
U dokumentu o upravljanju državnom imovinom spominjene se rješavanje pitanja naknada, regresa, božićnica i nekih drugih beneficija koje imaju zaposleni u javnim tvrtkama?
Logično je da bi radnici zaposleni u tvrtkama, agencijama i poduzećima kojim je država dala imovinu i resurse, a ponekad i monopol na tržištu trebali dijelit sudbinu ostalih koji se financiraju iz proračuna. Na upravama ostaje zadatak da kroz kolektivno pregovaranje i socijalni dijalog postignu dogovor.

Čini se da ste od početka svog mandata svojevrsni "specijalac" za pregovore sa sindikatima, od javnih službi, koletivnih ugovora do novog zakona o radu? 
To je dio mog resora i u trenutku kada se formirala Vlada složili smo se kako rad i mirovine treba odvojiti u posebno ministarstvo. Naime, prije kada su ta dva resora bila utopljena u drugo ministarstvo, ministarstvo gospodarstva, dio vezan uz tržište rada i mirovine bio je upotpunosti zapostavljen. Upravo zato smo zaključili da je potrebno posebno ministarstvo, a moj zadatak je da ga dovedem do stupnja da postane važno i nepohodno kao regulator odnosa na tržištu rada. Prijašnje vlade u kolektivnim pregovorima sa sindikatima, što se vidi iz potpisanih kolektivnih ugovora i sporazuma,  nisu u dovoljnoj mjeri uvažavale dugoročne mogučnosti proračuna u isplati materijalnih prava. Dodatnim zaduživanjima kupovao se socijalni mir. Mi smo u pregovore krenuli sa drugačijim pretpostavkama. Primarno je bilo uskladiti mogućnosti proračuna sa obvezama iz kolektivnih ugovora. U nekim slučajevima smo uspjeli postići dogovor sa sindikatima, a u nekim slučajevima na žalost ne. Kao odgovoran partner nismo željeli kupovati socijalni mir daljnim zaduživanjem države.

Vjerujete li da će iduća Vlada zadržati ministarstvo rada i mirovinskog sustava?
Mišljena sam da ga ni sljedeća Vlada niti bilo koja druga neće utpati u neko drugo ministarstvo. Željeli smo na jednom omjestu objediniti zakonodavnu i provedbenu aktivnost.  Iz tog razloga smo i inspektorat rada i zaštite na radu pripojili ministarstvu.  Pod ministarstvom inspektorat postaje i manje represivan, a to je posebno značajno i za radnike i za poslodavce. Inspekcija rada konačno postaje učinkovita.  Primjerice, trenutno kada inspektor dolazi u tvrtku, a zatekne radnika koji radi izvan utvrđenog rasporeda radnog vremene može samo prekršajno prijaviti tvrtku. Sve završava na sudu, a radnik tijekom cijelog tog  sudbenog procesa i dalje radi na istom radnom mjestu i u većini slučajeva i dalje izvan utvrđenog radnog vremena. Izmjenam u zakonu u radu ali i u zakonu o zaštiti na radu ide se za tim da inspektor izriče opomenu te utvrđuje rok od 8 dana poslodavcu da ispravi stvar. Inspektor nakon 8 dana dolazi u kontrolu  te ukoliko poslodavac nije postupio po nalogu slijedi prekršajna kazna. Na taj način želimo povećati prevenciju ali i zaštiti radnika. Naravno da će svi oni prekršaji koji ugrožavaju prava i zdravlje radnika biti drastično sankcionirani. 

Kada možemo očekivati pad broja nezaposlenih?
Onda kada BDP bude iznad 2 posto krenut će i zaposlenost. Naravno ne odmah, već nekih šest mjeseci nakon. Tu su ključne investicije jer bez njih nema otvaranja radnih mjesta Ipak, i sada se uočava jedan pozitivan trend, a to je da nam dolazi sve manje nezaposlenih iz radnog odnosa. To bi moglo značiti da je došlo do restrukturiranja tržišta i da je tržište rada postalo stabilnije. Najveći ulaz u nezaposlenost bilježimo nakon školovanja i iz neaktivnosti. Posebno je značajan ovaj trend ulaska iz neaktivnosti. To su one osobe koje su nezaposlene a prestale su tražiti posao. Očito na su prepoznale da mjere koje im pruža HZZ mogu doprinijeti bržem i lakšem pronalasku radnog mjesta. Jedan od najvećih problema su mladi od 15 do 25 ogdina koji nisu zaposleni niti su u procesu obrazovanja. U toj skupini nalazi se oko 70.000 mladih i naša obveza je da im pružimo dodatnu priliku u slijedećih 5-6 godina jer će inače biti izgubljena generacija. Poseban problem je 25000 završenih gimnazijalaca koji nemamju zanimanja. Za tu skupinu potrebno je osmisliti programe za njihovo dodatno školovanje kako bi se uopće mogli uključiti na tržište rada. Poseban izazov je strukovno obrazovanje. Kroz Garanciju za mlade koja nije samo program pronalaska posla za mlade nego i reformski zahvat predlažemo potpuno drugačiji sustav strukovnog obrazovanja. Strukovno obrazovanje potrebno je vezati uz praksu i velike sustave. Na primjer zašto splitski škver ili neka druga industrija uz sebe ne bi imala veliku trogodišnju ili četverogodišnju metalsku školu. Uz moderno i tržištu usmjereno obrazovanje Hrvatskoj je potrebna treća industrijalizacija jer samo jaka ekonomija omogućava pravednu socijalnu državu.