Hrvatsko gospodarstvo značajno je obilježeno činjenicom da je osamostaljenje postignuto Domovinskim ratom.
U ratnom razdoblju paralelno su se događali procesi koji su utjecali na naš daljnji gospodarski razvoj, a to su gubitak velikog dijela tržišta, prelazak na tržišno gospodarstvo, usmjerenost na obranu te izravna i neizravna ratna šteta koja se procjenjuje na približno 35 milijardi eura, dok su ukupne posljedice bile i nekoliko puta veće. U poslijeratnim godinama fokus je bio na obnovi ratom pogođenih područja, a privatizacija je, umjesto razvoja, mnoge tvrtke dovela do propadanja.
Sve navedeno dovelo je do toga da je realni BDP u 1995. godini bio približno trećinu manji nego šest godina ranije.
Godine nakon toga obilježene su pojedinim unutarnjim i vanjskim čimbenicima, poput obnove ili globalnih kriza, koji su utjecali na ostvarene stope rasta, ali je uglavnom izostao planski i ciljani razvoj gospodarstva i posebno snažnije poticanje robnog izvoza što je dovelo do sporijeg rasta Hrvatske u odnosu na druge tranzicijske zemlje. Tako je razdoblje nakon rata obilježeno dinamičnijim stopama rasta, uslijed obnove i niže razine BDP-a u razdoblju koje je prethodilo, a koje je trajalo do krize na Kosovu 1998. godine.
Već se tada pokazala snažna ovisnost gospodarstva o turističkim ostvarenjima pa je u 1999. godini zabilježen realni pad BDP-a. Razdoblje od 2001. do 2007. godine obilježeno je intenzivnom cestogradnjom i kasnije stanogradnjom te relativno visokim stopama rasta, ali i snažnim rastom unutarnjeg i vanjskog duga. Prekinula ga je globalna kriza 2008. godine, koja je ukazala na slabosti takvog modela rasta.
Struktura gospodarstva temeljena na potrošnji i zaduživanju te istodobna visoka ovisnost o turizmu, doveli su do šestogodišnjeg pada BDP-a, po čemu je Hrvatska prošla lošije od gotovo svih članica Europske unije u čije je članstvo Hrvatska ušla sredinom 2013. godine. Pristupanjem EU je započelo novo razdoblje za Hrvatsku, a izraženiji rast robnog izvoza doveo je do oporavka i rasta gospodarstva.
Nažalost, to je razdoblje prekinuto aktualnom pandemijom i znatnim padom BDP-a u 2020. godini, te se još jednom pokazala visoka ovisnost gospodarstva o turističkim ostvarenjima. Ipak je bitno napomenuti da je uz napore Vlade RH za očuvanje radnih mjesta i gospodarske aktivnosti i gospodarstvo pokazalo znatnu dozu otpornosti i prilagodbe, tako da bi već ovu godinu i bez znatnijeg oporavaka turizma Hrvatska trebala ostvariti rast od 5%, jedan od najvećih među članicama EU.
Nakon desetljeća propuštenih prilika danas nam se pruža nova, možda i najveća do sada, i vjerujem da smo sazreli kao društvo i da ćemo je iskoristiti. Naučili smo na propustima i greškama i vjerujem da ih više nećemo ponavljati. Spremni smo staviti privatni sektor, poduzetništvo, izvoz, proizvodnju te tehnologiju i istraživanje i razvoj na prvo mjesto.
Gospodarski trendovi na globalnoj razini su turbulentni i dinamični – prevedeno puni su šansi i mogućnosti preslagivanja gospodarskih pozicija. Ako smo propustili neke prilike, danas smo u mogućnosti preskočiti neke stepenice gospodarskog razvoja.
Ako su nas zaobišli valovi ulaganja i razvoja industrije treće generacije i ako smo ostali s neangažiranim resursima – kako ljudskim tako i prostornim i ostalima -– sad je trenutak da s tim resursima preskočimo i ulovimo val razvoja industrije četvrte generacije i da svoj gospodarski rast i razvoj temeljimo na modernom gospodarsku visoke tehnologije, visoke dodane vrijednosti i posebno važno – visokih primanja. Vrijeme pred nama, s našim kapacitetima, s pametno korištenim sredstvima EU-a, usmjerenim prema izvozno orijentiranom privatnom sektoru, za mene nudi samo optimizam.
Još je previše posla pred nama da bismo mogli očekivati promjenu preko noći, ali u idućem desetljeću zasigurno možemo imati državu s visokokvalitetnim turizmom, koji je višestruko jači nego danas, ali je ipak samo fusnota našeg gospodarstva.
Državu u kojoj digitalni nomadi više nisu nomadi, već su visoko plaćeni djelatnici velikih i snažnih hrvatskih tvrtki te u koju se oni koji su otišli jučer, ali i djeca i unuci onih koji su otišli prije nekoliko desetljeća, vraćaju.
Državu sa sve više globalnih „jednoroga“ iz raznih industrija i globalno orijentiranim, snažnim poduzetništvom te slobodom i lakoćom poslovanja, koja će ulogu države u gospodarstvu i na tržištu svesti na minornu, umjesto dominantne kakva je danas.
Ali, prvo odradimo posao! Provedimo konačno sve potrebne reforme, kojih kao da se bojimo, a koje su ključne kako bi u konačnici svima nama život bio ljepši i bogatiji.
Okrenimo se tržištu i poduzetnicima, privatnom sektoru kao glavnom generatoru rasta i onom dijelu društva koji će taj rast i dugoročno poticati i zadržati. Pretvorimo te naše potencijale o kojima pričamo već desetljećima konačno u realizirane uspjehe. Iako ova prilika nije posljednja, iskoristimo je kao da je.
