S prvim danom 2025. minimalne plaće u Hrvatskoj po odluci Vlade dići će se s 840 na 970 eura bruto. Udarac, koji će to povećanje cijene rada predstavljati za proizvođače u prerađivačkoj industriji u kojoj taj trošak ima najviše učešće, Vlada će ublažiti uplatom razlike od 130 eura.

Ta mjera, koja će se realizirati u okviru programa aktivne politike zapošljavanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u 2025., imat će privremeni karakter jer je primjena predviđena u prva tri mjeseca iduće godine.

Već i sa sadašnjom plaćom uz negativne trendove na tržištu, poduzetnici u radno-intenzivnim industrijskim proizvodnjama teško su slagali računice, a mnogi su, čemu svjedočimo proteklih mjeseci, odlučili zaustaviti ili smanjiti proizvodnju. Ostati na nogama u idućem razdoblju bit će još zahtjevniji posao.

Nisu, kažu gospodarstvenici, nezadovoljni tom mjerom, no ona neće riješiti problem. Osim što je mjera privremena, poslodavci smatraju i da iznos koji se predviđa ne pokriva ukupan rast koji generira povećanje minimalca.

“Jednostavno nas se ne smije dovoditi u poziciju da se kompenzira razlika, dakle, minimalne plaće ne smije se podizati brže od produktivnosti, što je sada slučaj i kojega kompenzacija razlike u minimalnoj plaći neće riješiti. Osim toga, mjera ulazi u tzv. de minimis potpore, koje su za poduzetnike ograničene na 300 tisuća eura u razdoblju od tri godine.

To podrazumijeva da će se za tvrtke čija je proizvodnja radno-intenzivna predviđeni iznos samo uklopiti u taj okvir i koliko on dopušta pokriti rast minimalne plaće u prvim mjesecima iduće godine”, kaže Mario Lešina, vlasnik kožarske tvrtke Midal i predsjednik Udruženja tekstilne, odjevne i kožarsko-prerađivačke industrije HGK.

Nepovoljan tajming
Nakon što se iskoristi raspoloživi fond potpora poduzetnicima slijedi suočavanje s realnošću, a to je kako ukalkulirati tolik rast minimalne plaće u ugovorene poslove, dodaje. Tada, kaže, neće biti narušena profitabilnost tvrtki, nego će za mnoge iz tih osjetljivih djelatnosti značiti financijski minus i upitan opstanak.

Zbog viših troškova rada njihova konkurentnost dosad je već padala, što se prelijeva i na smanjenje broja zaposlenih. U deset godina, prema podacima HGK-ovog Udruženja, u tekstilnoj proizvodnji on je smanjen s oko 30 na 5 tisuća radnika. U obućarskoj drastičan pad posebice obilježava protekle dvije godine, s 9600 broj zaposlenih skliznuo je ispod pet tisuća.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Marketing sutrašnjice

PANEL – Mediji i marketing: „Brojke više ne znače ništa ako publika ne vjeruje“

Do kraja godine Lešina očekuje da će ih biti između 2 do 2,5 tisuća. Dosad su preživjeli oni najžilaviji ili tvrtke čiji su vlasnici inozemne kompanije, no, ovako snažan rast minimalca uzdrmat će i njihove financijske konstrukcije. Posebice je nepovoljan tajming u kojemu se događa to podizanje minimalne plaće i troškova proizvodnje, baš u trenutku kada su u recesiji ili pred njom gospodarstva Njemačke i Francuske.

Svaka recesija, dodaje Lešina, za te industrijalce znači smanjenje potrošnje i prodaje za pet do sedam posto. U toj djelatnosti, koja je izvozno orijentirana, i to prvenstveno na tržište eurozone, gdje se plasira 80 posto proizvoda, reći će da su možda i od svih ostalih najviše izloženi konkurenciji s Istoka, te da im svako podizanje cijene proizvoda povlači osjetan pad narudžbi.

Već i prije ovoga povećanja minimalca su tekstilci i u kožarskoj proizvodnji osjetili su otkazivanje narudžbi i nemogućnost naplate potraživanja koje traje od početka godine, a taj trend se nastavlja. Proizvođačima tekstila i kožnih proizvoda prihodi od prodaje na stranim tržištima ove godine značajno padaju, posebice tekstila (gotovo 8%), dok proizvođači odjeće još uvijek ostvaruju nešto bolji rezultat nego lani. Ukupno su, prema najnovijim podacima državnih statističara za devet mjeseci, te tri djelatnosti izvezle su roba vrijednih više od 1,3 milijarde eura.

Neke od tvrtki čije su teškoće već obilježile ovu godinu negativnim vijestima su varaždinski Varteks koji je morao proglasiti stečaj. Osječki Benetton padom narudžbi lančano je zakomplicirao poslove kooperantima u Hrvatskoj poput daruvarske Leonarde, čiji je račun od rujna u neprekinutoj blokadi, a njezina sestrinska tvrtka Isabela iz Grubišnog polja proglasila je stečaj. Među ostalim, zbog nemogućnosti podmirenja obveza i nad sisačkom Zlatnom iglom Siscia pokrenut je stečaj.

Neizvjesne investicije
Glasan kritičar privremenog karaktera ove mjere, ali i samog iznosa kompenzacije, je Hrvatska udruga poslodavaca (HUP). “HUP drži da su predložene kompenzacijske mjere nedostatne te da ne odgovaraju u punom iznosu na povećanje troškova rada ni na izazove koji stoje pred poslodavcima u 2025., stoga se zalaže za širu primjenu kompenzacijskih mjera uz nužne reforme u sustavima koji se odnose na tržište rada.

Minimalna plaća u dva je navrata, a tijekom svega 12 mjeseci, narasla je za 35,5 posto, prvo za 20 posto, a potom za dodatnih 15,5 posto. Recentni rast minimalne plaće s 840 na 970 eura nije generirao rast troškova rada za samo 130 eura mjesečno već i dodatni rast troška isplate doprinosa za zdravstveno osiguranje od 16,5 posto (dodatnih 160,05 eura) tako da ukupni trošak minimalne plaće iznosi 1130,05 eura”, upozoravaju poslodavci.

Rezimiraju da rast minimalne plaće lančano povlači i rast ukupnog troška rada s obzirom na to da se u tvrtkama uz kojima se primjenjuju kolektivni ugovori, a one čine značajan dio poslodavaca u Hrvatskoj, plaće svih zaposlenika vežu uz minimalnu plaću. Kompenzacijske mjere povećavaju mogućnost diskrecijskog arbitriranja cijene rada u radno-intenzivnim djelatnostima, stoga povećavaju neizvjesnost za buduće investicije u tim djelatnostima”, poručuju iz HUP-a.