Modularna gradnja, od montažnih kuća do stambenih kontejnera, drvene kuće, nove ili obnovljene tradicijske, predgotovljeni betonski blokovi, sendvič paneli, samo su neke od brojnih opcija suvremene gradnje koje mogu biti povoljnije od klasične zidane gradnje, a čija bi primjena doprinijela tome da obnova razrušene Banije bude brza, učinkovita i kvalitetna, a objekti sigurni od budućih potresa.

Hrvatska za sve to ima domaću pamet, proizvodnju i kadrove, ali i inovacije koje jamče visoku energetsku učinkovitost, i to po znatno nižim cijenama od klasične zidane gradnje koja je sporija i ovisnija o brojnim faktorima, od nedostatka radnika do vremenskih uvjeta.

Rekli su nam to ovih dana i vodeći hrvatski građevinski stručnjaci i vlasnici kompanija koje imaju dugogodišnju praksu u gradnji ovakvih objekata. Svoje ideje imali su priliku iznijeti i na sastanku kojeg je s predstavnicima struke povodom obnove razrušene Banije sazvao ministar graditeljstva Darko Horvat u utorak na Građevinskom fakultetu.

Nakon sastanka Horvat je otkrio da su predstavljena dva pristupa, model koji zagovara klasični, zidani oblik gradnje, dok je druga perspektiva montažna, s betonskim, čelično-rešetkastim i drvenim konstrukcijama. Obje varijante predstavljaju trajno rješenje, a zaključak je da će se kombinirati tehnologije i sve što građevinari mogu staviti na raspolaganje. Rezultat bi mogao biti da u dvije godine bude obnovljeno tri tisuće kuća.

“Odlučimo li se za tipska rješenja, tipski projekti će biti vrlo brzo gotovi, a njih su kao intelektualno vlasništvo Građevinski i Arhitektonski fakultet u Zagrebu spremni pokloniti Ministarstvu. To će biti osnova, s pripadajućim troškovnicima, da bismo pokrenuli javnu nabavu.

Bude li se išlo tim smjerom, onda smo spremni i slažem se da će za šest do devet mjeseci biti zakopana prva lopata”, izjavio je Horvat.

Iz struke su zadovoljni brzim i adekvatnim interesom Vlade da ih uključe u proces odlučivanja, kao i ishodom sastanka na kojem je bila i Danica Jelenić, direktorica tvrtke Beton Lučko.

“Sastanak je bio vrlo konstruktivan i očitovala se snaga struke. Bilo nas je puno i složili smo se da za sve nas ima mjesta. Montažni sustavi gradnje kojima se mi bavimo uobičajeni su na zapadu, a za mjesta s jačom seizmičkom aktivnošću danas se proizvode spojevi montažnih blokova koji su vrlo čvrsti i postojani. Pred klasičnom gradnjom imaju brojne prednosti”, ističe Danica Jelenić.

Uz još dvije hrvatske tvrtke, Građevinski i Arhitektonski fakultet, Beton Lučko razvio je inovativni sustav Eco-Sanwich panela, predgotovljenih energetski učinkovitih panela koji nastaju recikliranjem građevinskog otpada, kojim Banija trenutno obiluje.

Njihov projekt odobren je za financiranje u okviru programa Europske unije za inovacije 2011. godine, a sufinancirao ga je i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Danica Jelenić smatra da bi upravo ova inovacija mogla dati velik doprinos obnovi Banije.

Proizvod je dobio brojne nagrade, i trenutno se probija na komercijalno tržište nakon što je 2016. u Koprivnici izgrađena prva Eco-Sandwich kuća, te dječji vrtić u Sarvašu kod Osijeka.

Bojan Milovanović, docent na Zavodu za materijale Građevinskog fakulteta, jedan od stručnjaka koji su razvili Eco-Sandwich, ističe da su mogućnosti u današnjoj gradnji vrlo široke, te da se na Baniji može primijeniti niz rješenja.

“Mnoge tvrtke u Hrvatskoj bave se novim tehnologijama u građevini, s jako dobrim referencama kod kuće i u inozemstvu. Imamo puno domaćih proizvođača drvenih kuća koje su jako izdržljive u potresima, tvrtki za montažnu gradnju od drvenih do betonskih panela, pa do našeg Eco Sandwich panela koji se, kako pokazuju naša promatranja prve stambene kuće, jako dobro ponaša.

Znamo kako napraviti sustav gradnje koji je održiv u smislu otpada, i s njim se relativno brzo mogu napraviti energetski održivi stambeni i objekti za javnu namjenu, vrtići, škole, bolnice. Zašto se u nekom selu koje je srušio potres ne bi napravio višestambeni objekt za nekoliko obitelji koje su bile susjedi, pa da oni mogu zadržati i svoje domaće životinje i rad na zemlji”, kaže Milovanović.

Nema čekanja

Pojašnjava i kako prefabricirana gradnja ublažava problem nedostatka građevinskih radnika, skraćuje vrijeme izgradnje, a samim tim i troškove.

“Pet radnika koji znaju posao na tjednoj bazi može proizvesti obiteljsku kuću, zidove koji imaju svu instalaciju, zidne obloge, toplinsku izolaciju, završni sloj. Nema čekanja da se suši na terenu, čekanja da dođu radnici…”, ističe.

Doduše, ograničenje za taj sustav gradnje predstavlja prometna infrastruktura, jer se radi o teškom teretu koji dolazi na velikim kamionima i trebaju mu dobre ceste. Stoga se i zagovara kombinacija sustava i modela gradnje, prema mogućnostima.

Iako se ovih dana spominju kao privremena rješenja za smještaj stradalih u potresu, u Hrvatskoj se još uvijek premalo zna da su stambeni kontejneri jedna od jednako kvalitetnih opcija za trajno stanovanje ili javne objekte. Kad se urede i opreme, na tim kućama se ne vidi da su od kontejnera, a njima nijedan potres ne može ništa, ističu proizvođači.

Krapinska tvrtka Jedinstvo 70 posto prihoda ostvaruje na inozemnom tržištu, iako su jedan od najvećih dobavljača države za stambene kontejnere u slučaju prirodnih katastrofa kao što je ovaj potres ili poplava u Gunji. Sa 900 zaposlenih u stanju su Baniji isporučiti više stotina komada kuća.

“Sve europske zemlje koriste stambene kontejnere za objekte javne namjene, kao što su vrtići, škole, ambulante, trgovine, gradske uprave. U Hrvatskoj još nema sluha za ovakav tip gradnje, iako je brza, jednostavna i jeftinija od klasične gradnje, iako naši objekti imaju jednako dobru izolaciju. Stambeni kontejner brzo se postavlja, nema ograničenja s vremenskim uvjetima.

Naši radnici u dva mjeseca u stanju su u halama napraviti 50 kuća i krenuti s postavljanjem, koje je gotovo u 3-4 dana po kući, čija je cijena sa svom opremom od 900 do 1100 eura po kvadratu, za razliku od klasiče gradnje koja ide od 1500 do 2000 eura”, kaže Josip Mihalić, vlasnik Jedinstva.

Nema nikakvih prepreka da stambeni kontejner ima visok standard opreme, od unutarnjih obloga do fasade, opremljenosti sanitarnih, stambenih i uredskih prostora, tako da se i ne prepoznaje da se radi o kontejneru, slaže se i Vjekoslav Kovačić, vlasnik tvrtke Kova iz Mraclina čiji su kontejneri u robnim rezervama, a mnogo ih je trenutno na terenu zbog Covida-19.

Tvrtka je već donirala dio kontejnera za privremeni smještaj, no spremni su i za dugoročna rješenja. Za stanovnike potresom pogođenih područja Sisak, Petrinja, Glina, Kravarsko i Pokupsko, to bi bili značajno kvalitetniji i sigurniji objekti od onih u kojima su živjeli prije potresa.

Interes raste

“U zadnjih pet godina interes za našim stambenim kontejnerima raste i među domaćim investitorima, mnogi ih kupuju za vikendice, a u zadnje vrijeme i za smještajne objekte u turizmu. Za farmaceutsku tvrtku Hospira u Prigorju Brdovečkom radili smo uredski objekt s 20-tak ureda i 3 dvorane za sastanke.

To smo im sastavili za dva mjeseca i izuzetno su zadovoljni. Uz visoki stadard opreme cijena se može kretati oko 500 eura po kvadratu, to je značajno niže nego klasična gradnja, uz mnoge prednosti. Usto, našu modularnu gradnju sa kontejnerima ne ruši nikakav potres, jer su statičkim izračunima proizvedeni sa izdrže ekstremne uvjete”, zaključuje Kovačić.