Nakon što ga je hrvatska javnost dobro upoznala sredinom 2000-ih kad je u Lijepoj našoj pokušao izgraditi političku karijeru sudjelujući u dva ciklusa predsjedničkih i parlamentarnih izbora te jednim lokalnim za zagrebačkog gradonačelnika, ovaj američki Hrvat zadnjih 20-ak godina fokusirao se samo na posao koji je proširio i na našu zemlju.

Kakvi su mu poslovni planovi, po čemu je njegova ekološka proizvodnja jedinstvena u svijetu te koje su razlike u poslovanju njegovih tvornica u SAD-u, Kanadi i Hrvatskoj, Boris Mikšić govori ekskluzivno za Poslovni dnevnik.

Ovih dana završeni su svi radovi na Pelješkom mostu, za koji je glavni projektant istaknuo da narednih 100 godina neće trebati značajnije rekonstrukcije. Njegovoj dugotrajnosti ste doprinijeli i vi?
Da, Pelješki most je svakako jedan od najznačajnijih projekata u Hrvatskoj i puno šire. Mi imamo patentiranu globalno prepoznatljivu tehnologiju MCI koja je aplicirana na Pelješkom mostu sa svrhom produljenja trajanja konstrukcije i povećanja sigurnosti samog mosta.

MCI tehnologija zaštite armirano-betonskih konstrukcija, najbolja tehnologija ove vrste u svijetu, osvojila je brojne prestižne svjetske nagrade i primjenjuje se u cijelom svijetu pri gradnji i sanaciji nepoznatijih svjetskih građevina kao što su Empire State Building u New Yorku, Burj Khalifa u Dubaiju te je korištena za sanaciju Pentagona poslije terorističkih napada 11. rujna. Samu tehnologiju sam razvio još početkom 1990-ih godina i danas je globalno prepoznatljiva.

S obzirom da su, barem tako kažu stručnjaci, mnogi postojeći mostovi u Hrvatskoj u dosta lošem stanju, da li je bilo upita ili i primjene MCI tehnologije i na nekim drugim projektima?
Svakodnevno primamo upite, a isto tako i ulazimo u projekte razne infrastrukture. Tu se radi o brojnim mostovima, nadvožnjacima, ali isto tako i obnovi Zagreba nakon potresa. Tehnologija je podjednako učinkovita kod novih projekata kao i kod rekonstrukcije ili obnove postojećih.

U svijetu smo dosta angažirani na energetskim projektima te gotovo da i nema velike energetske ili infrastrukturne tvrtke koja ne koristi našu tehnologiju. U Hrvatskoj smo dosta angažirani i s MORH-om na održavanju oruđa i oružja. Svugdje gdje postoji problem s korozijom, mi smo prisutni.

Kakva vam je konkurencija po pitanju ove antikorozivne, ali i druge ekološke proizvodnje koju imate?
Korozija je veliki biznis i procjene su da ona veže oko pet posto BDP-a bilo koje zemlje. Činjenica je da su u ovom segmentu globalni igrači poput BASF-a, DuPonta i sličnih, no i u takvoj konkurenciji mi po pitanju ekološke antikorozivne zaštite uspijevamo držati solidan udio na tržištu.

Plan nam je da imamo oko 10 posto globalnog tržišta, a da u Europi to bude i do 15 posto. Da smo na dobrom putu pokazuju i analize relevantnih konzultantskih tvrtki koje procjenjuju da Cortec sudjeluje s oko 23 posto u svim inovacijama u ovom sektoru.

Tko su vam glavni kupci i gdje sve poslujete?
Prisutni smo u čitavom svijetu i gotovo nema neke veće tvrtke čija je djelatnost vezana uz antikorozivnu zaštitu – energetika, strojogradnja, automobilska industrija, infrastruktura – a da ne koristi naše ili konkurentske proizvode. Mi smo prvenstveno američka tvrtka koja u SAD-u ima šest tvornica i još po jednu u Kanadi i Hrvatskoj, a iz Hrvatske želimo razvijati europsko i azijsko tržište.

Naši veliki kupci su u Rusiji i Kini, posebice energetske tvrtke koje grade i održavaju naftovode i plinovode, a praksa je pokazala da je puno jednostavnije i brže isporučiti tamo robu Made in Croatia nego Made in USA. Što zbog logističkih, a što zbog nekih geopolitičkih razloga.

Kako ste se odlučili za Beli Manastir kao mjesto gdje ćete izgraditi tvornicu i razvijati “europski biznis”?
Dok sam bio u predsjedničkoj kampanji 2005. godine, obilazio sam čitavu Hrvatsku, pa tako i istok zemlje. U Belom Manastiru se baš tad počeo razvijati projekt poduzetničke zone i u susretu s tamošnjim gradonačelnikom sam kliknuo i shvatio da je to ono što tražim.

Grad je odlično prometno povezan, posebno riječnim prometom, a nalazi se usred Europe. Dodatni motiv je bio što je u to doba tamo postojala šećerana koja nam je bila važna kao dobavljač sirovine – sada sirovinu uglavnom dopremama iz EU zemalja. Danas u Hrvatskoj imamo tri ureda i to u Belom Manastiru, Zagrebu i Splitu (Kaštelima).

U Belom Manastiru nam je proizvodnja i razvoj, u Zagrebu je glavni komercijalni ured, ali i laboratorij za suradnju sa znanstvenom zajednicom s obzirom da je ured u sklopu inkubatora Fakulteta strojarstva i brodogradnje.

U Kaštelima smo imali logistički centar, ali pokrećemo i proizvodnju. Radi se o zgradi koju smo unajmljivali od Ine, zapravo od Crosca s kojim smo imali suradnju. No, sada smo je odlučili otkupiti, a želimo kupiti i veliko zemljište u okolici kako bi mogli napraviti suvremeni pogon za proizvodnju ekoloških tehnologija.

Kakva vam je suradnja s znanstvenom zajednicom u Hrvatskoj?
Kao tvrtka koja ulaže u istraživanje i razvoj, EcoCortec je razvio vrlo uspješnu suradnju s brojnim znanstvenim institucijama i sveučilištima kao što je Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Naročito blisko surađuje s Laboratorijem za zaštitu materijala.

Razvoj novih proizvoda, istraživački radovi, sudjelovanje i organizacija znanstvenih i stručnih seminara, samo su dio ove vrijedne, dugogodišnje suradnje. Kontinuirano istraživanje i razvoj inovacija u kombinaciji sa zelenim tehnologijama zaslužni su za današnju poziciju EcoCorteca kao lidera u industriji zaštite od korozije.

Koliko ste vi velika tvrtka i koliko ste do sad uložili u Hrvatskoj?
Ima nas ukupno 300-tinjak u proizvodnji, 200 u SAD-u i Kanadi te 100-tinjak u Hrvatskoj. Imamo svoje komercijalne urede u gotovo svim glavnim poslovnim središtima svijeta.

U Hrvatsku sam u proteklih 17 godina uložio više od 90 milijuna kuna. Ove godine izgradit će se nova tvornica za obradu polimera također u Belom Manastiru na 2000 četvornih metara, vrijednost investicije bit će veća od pet milijuna eura, a postoje planovi i za Split.

S obzirom da ste multinacionalna tvrtka, postoji li mobilnost radne snage u vašem sustavu?
Naravno da stručnjaci iz jedne tvornice odlaze na edukaciju ili da educiraju u druge. Mi nismo velika javna tvrtka koja bi morala zadiviti dioničare i konzultantske tvrtke te je kod nas više obiteljska nego korporativna atmosfera.

Kada smo pokretali proizvodnju u Belom Manastiru, naravno da su morali doći stručnjaci iz SAD-a jer tamo nitko nije znao ništa o ekološkim folijama, bioplastici i sl. Isto tako, gotovo da i nema rukovodeće osobe iz Belog Manastira koja nije više ili manje vremena provela u SAD-u na usavršavanju.

Čak smo interno riješili i problem jezika te je naša komercijala u Zagrebu usavršavala engleski za naše zaposlenike koji ga nisu znali, a bio im je potreban. Imamo vrlo malu fluktuaciju radnika jer smo poznati kao tvrtka koja dobro plaća i korektno se odnosi prema radnicima.

Kako ste poslovali u pandemijskom razdoblju?
U početku smo kao i svi imali problema s logističkim lancima, a koji su kao što se vidi, poremećeni i danas. No, mi smo prema globalnim statistikama jedna od najpouzdanijih svjetskih tvrtki koja svoje rokove poštuje u 98 posto slučajeva.

To znači da smo se malo prilagodili, povećali zalihe, procijenili vrijeme potrebno za dostavu i povećali količine koje smo skladištili na licu mjesta. Sve to je dovelo da smo konstantno rasli. Konkretno u 2020. nam je s 50-ak milijuna prihoda u Hrvatskoj rast bio 15 posto, a lani 17 posto. Ove godine nam je samo nebo granica.

Tijekom 2000-ih ste sudjelovali na parlamentarnim, predsjedničkim i lokalnim izborima. Na predsjedničkim ste ostvarili zapaženo 3. mjesto. Imate li još političkih ambicija?
U tom razdoblju sam imao ozbiljnih ambicija prenijeti svoje znanje i iskustvo u hrvatski politički i općenito društveni život.

Osvojio sam zavidan broj glasova na svakim izborima. No, to je razdoblje iza mene, u vremenu kad sam bio mlađi. Sad više ne razmišljam o tome i koncentriran sam na razvoj ovog biznisa kojim se bavim. Živim na relaciji SAD-Hrvatska, a sad me zbog koronavirusa nije ovdje bilo godinu i pol.