Zbog rata u Ukrajini još se više povećao značaj jedine preostale rafinerije za nacionalnu energetsku i drugu sigurnost.

Radi li ili ne radi riječka rafinerija, kada završava njezina modernizacija, odlazi li hrvatska nafta u Mađarsku za bagatelu, može li Hrvatska bez ruske nafte?

Na sva ta pitanja odgovore daje Goran Pleše, koji je već drugu godinu operativni direktor Rafinerije i marketinga Ine.

Za hrvatsku javnost rafinerijska proizvodnja Ine obavijena je tajnama, pa se smatra da osim sisačke ne radi niti riječka. U kakvom je ona stanju, kojim kapacitetom radi u odnosu na prije?
Rafinerija nafte u Rijeci trenutno radi punim kapacitetom. Pritom moram naglasiti da se kapacitet gleda na dnevnoj, mjesečnoj i godišnjoj razini. Dnevni kapacitet je oko 10 kilotona, mjesečni 300, a godišnji između 3500 i 4100 kilotona ovisno o tipu nafte koji se prerađuje. Rafinerija nafte Rijeka ne može raditi cijelu godinu kontinuirano zbog modernizacije koja je u tijeku.

Projekt nadogradnja Rafinerije nafte Rijeka sastoji se od ukupno deset manjih projekata, od kojih je pet greenfield – koji obuhvaćaju izgradnju novih postrojenja a pet brownfield – koji obuhvaćaju rekonstrukcija postojećih postrojenja.

Za razliku od aktivnosti na greenfield projektima koje se odvijaju cijelo vrijeme, aktivnosti na brownfield projektima ne mogu se odvijati paralelno s radom rafinerije. Tako da rafinerija nije radila od početka godine do ožujka, a i krajem godine, u studenome i prosincu, ponovno planiramo obustavu rada.

Navedeno će biti razlog zašto u 2022. nećemo doseći puni godišnji kapacitet. Dakle, zbog izvođenja radova potrebnih za modernizaciju, u ove tri godine rafinerija je morala stajati s radom nekoliko puta. Svi periodi u kojima rafinerija neće raditi su unaprijed dogovoreni s izvođačem, a određeno je da to budu zimski mjeseci kada je potražnja na naftnim derivatima najmanja.

U kojoj su fazi sada ti projekti modernizacije?
Cijeli projekt je prešao 56% gotovosti. Inženjerski dio je gotovo u cijelosti završio, nabavni dio je odrađen oko 90%, a građevinski dio, odnosno izgradnja je na oko 35% gotovosti. Očekujem da ćemo do kraja godine i građevinskom dijelu prijeći 50% gotovosti, a projekt završiti u prvom kvartalu 2024. godine.

Projektom nadogradnje Rafinerije nafte Rijeka omogućit će se veći kapacitet prerade težih i jeftinijih nafti te udio dizela u proizvodnom miksu.

Hoće li aktualne prilike utjecati na promjene rokova i cijena investicije?
Što se rokova tiče, aktualna zbivanja ne bi trebala imati prevelikog utjecaja, jer nakon pandemije Covida-19 koja je uzrokovala odgode, sada se radi u skladu s planom. No, situacija s lancem opskrbe utjecat će na cijenu.

Tako da se, iako imamo ugovore prema kojima bi trošak trebao podnijeti izvođač, nalazimo u situaciji bez presedana. Zbog toga se za sve velike projekte, poput našega u rafineriji koji je vrijedan oko četiri milijarde kuna, rade pregovori oko budžeta. No, koliko veći bi trošak mogao biti, ne mogu reći jer, kao što sam rekao, trenutno smo u fazi pregovora.

Koji tip nafte prevladava u preradi u riječkoj rafineriji, teža ili lakša, i od kuda nabavljate sirovinu?
U rafineriji se trenutno prerađuje lakša nafta iz Azerbajdžana. Kapacitet prerade takvih nafti u rafineriji je manji, međutim s boljim iscrpkom visokovrijednih i traženih proizvoda kao što su dizel i benzin. INA ne prerađuje naftu iz Rusije, koja spada u kategoriju težih nafti.

Znači situacija s Rusijom ne utječe na rad riječke rafinerije?
Što se opskrbe nafte tiče – ne. No, do završetka modernizacije rad rafinerije je uvjetovan uvozom VGO-a. INA kupuje VGO od najpoznatijih EU tradera, a VGO dostupan na tržištu uglavnom je ruskog podrijetla. Kupnja VGO-a u narednom razdoblju riješena je izuzećem Ine iz zadnjeg paketa sankcija do veljače 2023.

U Rafineriju nafte Rijeka do kraja 2024. godine uložit će se ukupno pet milijardi kuna, kaže Goran Pleše/N. Pavletić/PIXSELL

Na koja se tržišta plasiraju proizvodi riječke rafinerije?
Glavna dva tržišta su nam Hrvatska i BiH, gdje plasiramo otprilike 95% dizela i otprilike 70% benzina. Kada bude završeno preuzimanje OMV Slovenija, računamo na veći iskorak i na tom tržištu, no za to nam je, naravno, bitno i da se dovrši modernizacija rafinerije i povećaju njezini kapaciteti.

No, u Mađarsku se plasira sirova nafta nakon gašenja sisačke rafinerije, a to se vidi i na podacima o vanjskotrgovinskoj razmjeni?
Planirana proizvodnja sirove nafte u RH u 2022. godini je otprilike 520 kilotona. Polovicu te količine planiramo preraditi u Rafineriji nafte Rijeka, a ostatak izvesti u Mađarsku. Glavni razlog zašto ne prerađujemo svu količinu domaće nafte u Rijeci su logistička ograničenja, odnosno ograničeni željeznički kapaciteti prema Rijeci.

Trenutno smo u procesu ulaganja u dodatne logističke kapacitete koje će nam omogućiti da veće količine domaće nafte prerađujemo u Rijeci. Također bih želio naglasiti da domaću naftu izvozimo po tržišnoj cijeni.

Što se naftnih derivata tiče, INA je u prošloj godini iz Mađarske uvezla tek nešto više od 1% od ukupno prodanih količina. Dakle, tvrdnja da se nafta izvozi jeftino, a onda kupuju skupi gotovi proizvodi proizvedeni od te iste nafte jednostavno ne stoji.

Iz nekih stručnih krugova čuje se kako će nakon modernizacije riječke rafinerije njezini kapaciteti biti manji nego ranije. Stoje li te tvrdnje?
To nije točno. Nakon modernizacije Rafinerije nafte Rijeka kapaciteti prerade će se povećati za oko 10%. INA u Projekt nadogradnje Rafinerije nafte Rijeka ulaže oko 4 milijarde kuna, te će se ovom investicijom omogućiti da postane moderna europska rafinerija.

Uz to se planira još uložiti dodatnih 300 milijuna eura na druge projekte energetske učinkovitosti, tu je i remont u 2023. godini. Dakle, više od 5 milijardi kuna će do kraja 2024. biti uloženo u rafineriju.

Kada se završi modernizacija rafinerije, koliki je njezin vijek trajanja?
Sa spomenutim ulaganjima i uz redovno održavanje riječka rafinerija će biti konkurentna rafinerija na ovom području dok god postoji potreba za fosilnim gorivima, što očekujemo da će biti minimalno sljedećih 20-ak godina.

S obzirom na sve veću orijentiranost prema električnim vozilima, a i u okviru poskupljenja sirovina i cijena goriva, je li rafinerijski biznis još uvijek dobar biznis?
Do ukrajinske krize rafinerijski kapaciteti u Europi su bili veći od potražnje za derivatima, što je rezultiralo padom rafinerijskih marži i samim time, lošijim rezultatom u rafinerijskom poslovanju.

Automobili su energetski sve efikasniji i manje troše, broj stanovnika stagnira, elektrifikacija vozila je na Zapadu uzela maha. Sve to dovodi do toga da potražnja za naftnim derivatima slabi. Zbog toga se velik broj rafinerija u Europi u proteklih 15-ak godina morao zatvoriti.

Trenutna kriza u Ukrajini je kratkoročno promijenila taj trend, ali dugoročno gledano, očekujemo nastavak smanjenja potražnje za naftnim derivatima i daljnje smanjenje rafinerijskih kapaciteta. No isto tako, potreba za rafinerijama neće nestati preko noći i postojat će sve dok god postoji potražnja za fosilnim gorivima.

Koliko trenutno ima rafinerija na području EU?
Trenutno EU ima 74 rafinerije. Za primjer, u 2012. godini EU je imala 88 rafinerija, dakle 16% manje u periodu od 10 godina.

Tko u cijelom lancu sada najviše zarađuje?
U periodu visokih cijena nafte, kao što je trenutna situacija, najviše zarađuju proizvođači nafte i plina, dok u periodima nižih cijena nafte veću zaradu ostvaruju maloprodajni i rafinerijski dijelovi poslovanja.

Posljednjih tjedana sve je izraženija zabrinutost oko rasta cijena i moguće nestašice naftnih derivata. Je li sigurnost opskrbe ugrožena?
Dok god traje kriza u Ukrajini nitko ne može biti siguran i garantirati da neće doći do izazova. Tu dijelimo sudbinu s cijelom Europom. S naše strane, INA prati situaciju na tržištu te, uz vlastitu proizvodnju, osigurava opskrbu iz uvoza sklapajući ugovore s renomiranim i pouzdanim partnerima. Unatoč neizvjesnosti, mislim da je INA u dobroj poziciji da nema većih izazova u opskrbi.

No, kako to da su cijene na crpkama niže u npr. Mađarskoj i Sloveniji?
Cijene na crpkama u Mađarskoj i Sloveniji su niže zbog oštrije regulative. No, treba naglasiti da su se zemlje koje su uvele oštrija ograničenja u cijeni našle u situacije da moraju ograničiti potrošnju goriva ili da je došlo do nestašica, što za Hrvatsku kao turističku zemlju, svakako ne bi bilo dobro.

U zemljama zapadne Europe, kao i drugim zemljama u našem okruženju gdje se ne primjenjuje oštrija regulativa, cijene na maloprodajnim mjestima su jednake ili više nego što su u Hrvatskoj.

S obzirom na rast inflacije i stalne najave recesije, primjećujete li na benzinskim stanicama manju potrošnju?
Ne. Trenutno primjećujemo rast potražnje, ne samo kod nas nego i u okruženju. No ne očekujemo da će takva situacija potrajati nakon završetka turističke sezone.

Što je s projektom gradnje Biorafinerije u Sisku?
INA ima više projekata koje trenutno razmatra za realizaciju u Sisku. Biorafinerija je najveći među njima, no tu je i bioplinsko postrojenje, proizvodnja čistog vodika i solarna elektrana. Trenutno smo pred odlukom u kojem ćemo smjeru ići, s tim da jedan projekt ne isključuje drugi.

No, ta odluka nije još donesena, ali ono što je sigurno je da će Sisak biti naš industrijski centar za obnovljive izvore energije, dok će se u Rijeci zadržati tradicionalna proizvodnja koju ćemo također nadograditi s obnovljivim izvorima poput proizvodnje čistog vodika za vlastite potrebe te solarnom elektranom.

S izgradnjom solarnih panela u Sisku smo već krenuli, a razlog zašto se još čeka s odlukom o drugim projektima je to što se stanje na tržištu znatno promijenilo u zadnjih par godina. Primjerice, zbog rasta troškova građevinskog materijala, trošak investicije u projekt Biorafinerija je dvostruko skuplji od onog što se inicijalno predviđalo. Također, sva ulaganja u smjeru održivih izvora energije su vrlo rizična.

Kod Biorafinerije rizik predstavlja nova tehnologija koja nije implementirana nigdje u svijetu na komercijalnoj razini, zatim i potražnja za bioetanolom, gdje trenutačno nije potpuno jasno u kojem će se smjeru tržište razvijati.

To je projekt koji je Vlada proglasila strateškim i predviđeno je i sufinanciranje iz sredstava NPOO-a?
Točno, ali to ne znači da zbog toga moramo i ići u realizaciju projekta u uvjetima kada je njegov trošak znatno porastao čime je isplativost investicije dovedena u pitanje. Za projekt je sve pripremljeno no ne želimo donijeti ishitrenu odluku koja bi mogla negativno utjecati na financijsko poslovanje Ine u budućnosti.

Kada bi ta odluka mogla biti donesena?
Odluka će biti donesena do kraja godine.