Europski Zeleni plan podrazumijeva značajnu redukciju ugljičnog dioksida u narednom razdoblju, a jedan od glavnih čimbenika te strategije je promet koji mora postati učinkovitiji i zeleniji.

Osim e-mobilnosti kroz značajan rast udjela električnih vozila, tu poseban fokus dolazi na razvoj željeznice koja je u mnogim državama EU, uključujući i Hrvatsku, na niskim granama i u stanju koje je gore nego što je to bio slučaj prije 30-ak godina.

Upravo zbog toga EU ulaže veliki napor, a i još veći novac, u velike infrastrukturne željezničke projekte kako bi do 2030. udio ugljičnog dioksida u Uniji bio reduciran za 50 posto, a do 2050. potpuno eliminiran.

Harmonizacija prijevoza
Da to neće biti jednostavno i brzo, upozoreno je i na jučerašnjoj konferenciji Klastera intermodalnog prijevoza i Interreg Central Europe REIF projekta Europske unije koja je održana u digitalnom obliku na EU razini okupivši najznačajnije predstavnike interesnih skupina i institucija u Uniji.

Konkretno, Interreg CE je vezan uz šest zemalja – Hrvatsku, Sloveniju, Mađarsku, Austriju, Slovačku i Češku – a obuhvaća i neke regije Italije i Njemačke. Marija Koidu iz Europske komisije istaknula je da je veliki izazov uskladiti i harmonizirati sve nacionalne željezničke sustave kako bi prijevoz putnika, a još više robe, europskim željeznicama išao glatko.

“Iako je važna svekolika infrastruktura, terminali su jedan od ključnih elemenata intermodalnog prijevoza. Ako želite nešto iz Trsta u prevesti u Finsku, vama ne znači ništa da Barcelona ima dobar terminal nego je bitno da takvi objekti budu u Austriji i Njemačkoj.

Naravno, ovo sam uzela samo za primjer jer je upravo Njemačka zemlja koja ima možda i najbolju infrastrukturu terminala”, kazala je Koidu. Dodala je da je nužno povećati i međugraničnu suradnju pri planiranju i korištenju infrastrukture kako se ne bi, za primjer, morale mijenjati lokomotive ili čak i vagoni u jednom transportu.

Tu je i pojednostavljenje regulatornih prepreka kako se ne bi dogodilo da sektori koji reguliraju intermodalni prijevoz, bilo u jednoj zemlji ili na razini Unije, ne bi otežavali promet. Posebno se to odnosi na suradnju operatora.

Na konferenciji su predstavnici nekih od značajnijih europskih luka – Hamburg, Valencia te većine jadranskih luka – predstavili izazove s kojima se susreću u organizaciji svojih logističkih operacija.

Uglavnom se radi o velikim milijunskim gradovima te je jasno da je nužno intermodalni sustav brodova, luka i brojnih željezničkih kompozicija uskladiti tako da se život u gradu odvija normalno, a isto tako i da ovakav kompleksan logistički sustav ima sve što mu treba.

Glavni nedostatak
Salvador Furio iz Valencije ističe kako više od 75 posto njihove luke čine kontejneri, a radi se o 5,61 milijun kontejnera (TEU) u 2021. godini, a što Valenciju stavlja na 4. mjesto europskih luka.

Lider je Rotterdam s 15,3 milijuna TEU-a, a slijede Antwerpen s 12,02 milijuna te Hamburg s 8,72 milijuna. U vodećih 10 su još Pirej, Bremen, Algerciras kod Gibraltara, Barcelona, Giola Tauro na špici talijanske čizme te Le Havre/Roue u Francuskoj s 3,07 milijuna TEU.

Za usporedbu, Rijeka ima oko 300.000 kontejnera godišnje, a Kopar nešto manje od milijun. Glavni nedostatak većem kapacitetu kontejnerskog prometa u Rijeci je, osim samih fizičkih kapaciteta terminala, željeznički kolosijek i nedostatno propusna pruga, koja teret odvozi iz same Rijeke, tako i linije Rijeka-Zagreb, a onda iz Zagreba prema Mađarskoj, Sloveniji te Srbiji i dalje.

Zbog toga je u Hrvatskoj u tijeku veliki infrastrukturni projekt modernizacije i dogradnje željeznice koji je težak oko milijardu eura, a barem još dvostruko toliko je u planu.

Osim gradnje dionica od Zagreba preko Križevaca do mađarske granice, isto tako se kreće na modernizacije dionice Zagreb-Karlovac. Sudbina nove “nizinske pruge” Karlovac-Rijeka još je uvijek nejasna.