Upravo završena javna rasprava o modelu raspodjele drvne sirovine za ovu godinu, koju su Hrvatske šume prvi put organizirale, izazvala je velik interes drvne industrije, pristiglo je oko 120 komentara, a među zadnjima i prijedlog Ivića Pašalića, direktora i vlasnika tvrtke Mundus Viridis, te predsjednika HUP-Udruge drvne i papirne industrije.

On svojedobno imao važnu ulogu u kreiranju Pisma razumijevanja za ugovaranje okvirnih i godišnjih ugovora za kupoprodaju trupaca, koji je usvojen 2017. i na snazi treba biti 10 godina, pa je utoliko više zanimljivo da se i on sam zalaže za korekcije postojećeg modela i promjene Pisma razumijevanja prije objave natječaja za ovogodišnje kvote.

Bujaju pilane
“O postojećem se modelu dugo pregovaralo i on se pokazao dobrim, prije svega je pokazao antikorupcijske pomake, jer je to područje bilo do krajnjih granica zagađeno korupcijom. No, vrijeme je pokazalo da neke stvari treba mijenjati i dograđivati”, kaže Pašalić.

Prije svega, cilj koji nije postignut prema očekivanjima je porast proizvodnje s visokom dodanom vrijednošću. Nažalost, većina ulaganja u Hrvatsku bila je zbog sirovine, te je posljedica da je u pet godina primjene ovog modela otvoreno više desetaka pilana, dok nije bilo ulaganja u proizvodnju namještaja.

S druge strane, razvijeno je nekoliko brendova namještaja, točnije njih pet, no za njihov razvoj nedostaje kvalitetne sirovine. Rješenje Pašalić vidi u uvođenju novog razreda dovršenosti, uz dosadašnjih osam, a taj razred IX bio bi nazvan “Namještaj s identitetom”.

Za tu kategoriju predlaže da mu se omogući sve potrebne količine, jer je riječ o proizvodu najviše dodane vrijednosti, koji uz komercijalne efekte ima i veliki marketinški efekt, jer doprinosi prepoznatljivosti Hrvatske na globalnoj razini. Umjesto izvoza sirovine, time bi se, kaže, omogućilo proizvodnju visokovrijednih proizvoda, koji uključuju inovativnost, dizajn, a ne samo sirovinu i tehnologiju.

Etabliranje brenda izuzetno je skup posao i država ovim pristupom osigurava potporu razvoju tog segmenta kojemu se i u svim strateškim dokumentima želi dati prioritet. Valja reći i da je jedan od pet brendova namještaja i linija Milla&Milli koju je razvio upravo Pašalić, uz Prostoriju, Spin Valisovu Metodu, Follium DI Klana, te NUNC iz Đakova.

Budući da je zacrtano s kolikim količinama sirovine se godišnje raspolaže, ključna je raspodjela, a to je ključan problem, jer ako se nekomu daje, drugome se uzima.

Kao rješenje Pašalić predlaže uvođenje mehanizma proizvodnih kooperacija, odnosno uspostavljanja suradnje između kupaca drvne sirovine od HŠ-a, onih iz različitih razreda dovršenosti, tako da proizvođač elemenata niže dodane vrijednosti prodaje domaćem proizvođaču veće finalizacije, a tu mu se količinu priznaje i razdužuje kao da je napravio proizvod više vrijednosti.

Win-win situacija
“To je win-win situacija za sve”, kaže Pašalić. Na kraju, ukazuje i na problem izostanka prostora za nove kupce, one iz finalne proizvodnje, zbog činjenice da su ukupne količine godišnjeg etata pod ugovorima.

“Kada se pogledaju novi kupci proteklih godina, sve su to bile pilane. Kako bi potaknuli otvaranje pogona s finalnim proizvodima, predlažem da se od ukupnog plana HHŠ-a za narednu godinu, 2% količina svih vrsta usmjerava za nove kupce, koji mogu biti isključivo u razredima IX – V”, ističe Pašalić, a prema tom prijedlogu, prava za kupnju trupaca za tu kategoriju bila bi utvrđena na istim kriterijima kao za stare, dosadašnje kupce.

O njegovom i ostalim pristiglim prijedlozima za raspodjelu drvne mase Hrvatske šume oglasit će se do 20. veljače.