S Ivom Pripuz Špekuljuk, članicom Uprave C.I.O.S. d.o.o., razgovarali smo o ispunjavanju EU ciljeva gospodarenja otpadom, problemu definiranja strategije i regulativnog okvira te uvjetima koji se moraju ispuniti da bi se približili ‘zero weste’ standardu.

U Hrvatskoj se odlaže 72 posto komunalnog otpada, a reciklira 24 posto, što je znatno ispod prosjeka Europske unije. Hoće li Hrvatska uspjeti zadovoljiti visoke EU ciljeve gospodarenja otpadom, što vidite kao najveći problem gospodarenja otpada u Hrvatskoj?

Podaci najbolje govore. Iako bi bilo najjednostavnije odgovoriti da neće tako skoro, odgovor ipak zaslužuje širu elaboraciju. Povijesno, i članice EU koje danas smatramo naprednima u gospodarenju otpadom, morale su proći razvojni dugotrajan put, a kad razgovaramo o komunalnom otpadu, to je naročito zahtjevan tijek otpada radi vrlo složenog mješovitog sastava, neposredne blizine građana i velike javne vidljivosti. Gospodarenje komunalnim otpadom zahtijeva vrlo složen sustav koji obuhvaća učinkovit program skupljanja otpada i razvrstavanja, praćenje tijekova otpada, aktivno uključivanje građana i tvrtki, infrastrukturu prilagođenu specifičnom sastavu otpada i razrađen sustav financiranja.

U Hrvatskoj su u ranijim razdobljima bili česti zaokreti u definiranju strategija gospodarenja otpadom, jer su različite vladajuće strukture kroz vrijeme imale različito viđenje kako treba gospodariti otpadom. S obzirom na to da je razvoj projekata gospodarenja otpadom dugotrajan (5-7 godina), svako skretanje s prethodnog puta predstavlja usporavanje realizacije projekata. Posljedično, nisu instalirani kapaciteti za obradu otpada kojima su se nacionalni ciljevi trebali realizirati, još nije razvijena sva potrebna infrastruktura za gospodarenje otpadom.

Regulatorni okvir nije u cijelosti zaokružen a, nažalost, ni doneseni propisi se u cijelosti ne provode. Sudionici u gospodarenju otpadom, primjerice komunalna društva u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, još uvijek reciklabilni otpad odlažu na odlagališta bez ikakvih sankcija. Zakonom predviđena naknada za odlaganje komunalnog otpada još uvijek nije uvedena s obzirom na to da provedbeni propis nije donesen, a upravo ta naknada bi mogla ‘financijski’ motivirati sudionike da otpad obrađuju umjesto da ga odlažu. I dalje je velik broj subjekata orijentiran na odlagališta, koja predstavljaju dugoročan ekološki rizik, a s druge strane svjedoci smo brojnih inicijativa protiv izgradnje kvalitetnih postrojenja koja nemaju nikakav negativan utjecaj na zdravlje, klimu i okoliš. Učinkovit sustav gospodarenja otpadom rezultat je osviještenosti, informiranosti i posvećenosti pitanju otpada sudionika na svim razinama, to u Hrvatskoj nedostaje.

No, ciljevi nisu vezani samo za komunalni otpad, nego i za takozvane posebne kategorije otpada, primjerice otpadna vozila i EE otpad. U tom segmentu već više godina Hrvatska ispunjava svoje obveze. C.I.O.S. Grupa u tom dijelu dokazuje da je ispunjenje nacionalnih ciljeva itekako moguće.

Kako ostvariti 'zero waste' standard?

Otpada je uvijek bilo i uvijek će ga biti, to je nasljeđe razvoja čovječanstva. Hijerarhijom otpada EU je definirala da je potrebno u što većoj mjeri spriječiti nastanak otpada. To je moguće višekratnim korištenjem određenih proizvoda, a posebnu ulogu igraju i proizvođači otpada, koji bi više pozornosti trebali posvetiti ugrađivanju reciklabilnih materijala u svoje konačne proizvode. Primjerice, plastika se proizvodi od niza polimera, dodaju joj se aditivi radi funkcionalnih i estetskih zahtjeva, nekad i više različitih slojeva, a ta raznolikost materijala komplicira sortiranje i poskupljuje recikliranje. Ako čisti otpad odlažemo u ispravne spremnike, on se može reciklirati i ponovno upotrijebiti. Danas su dostupne napredne tehnologije za obradu različitih vrsta otpada koje osiguravaju preradu otpadnih materijala u proizvode, materijale ili tvari za svoju izvornu ili neku drugu svrhu. ‘Zero waste’ nalaže maksimalno sortiranje već na kućnom pragu što iziskuje velike edukacije građana, a kasnije predanost u tome. Nekim zemljama je trebalo deset godina da uspostave takvo sortiranje i još uvijek nemaju stopu odvajanja i recikliranja veću od 60 posto otpada.

Koliko C.I.O.S. grupa sudjeluje u ukupnoj količini obrađenog otpada u Hrvatskoj?

Od ukupno 770.000 tona otpada godišnje u regiji, članice Grupe su u Hrvatskoj u 2018. ukupno sakupile i obradile 570.000 tona otpada, što predstavlja 15% ukupno nastalog otpada u Republici Hrvatskoj. Od toga se 54 posto ili 310.000 tona otpada odnosi na metalni otpad, slijedi nemetalni otpad s 22 posto ili 123.000 tona, 10 posto čini komunalni otpad, ostatak su otpadna vozila, veliki kućanski uređaji i druge vrste otpada. Posebna su priča posebne kategorije otpada, koje su važne bilo s aspekta njihove štetnosti po okoliš i zdravlje ljudi, bilo po količinama koje nastaju. To su otpadna vozila, veliki kućanski uređaji, otpadna ulja, baterije, akumulatori,… Sakupljanjem i obradom posebnih kategorija otpada Grupa sudjeluje u gospodarenju čak 43% količina nastalog opasnog otpada u Hrvatskoj.

Na koji način se može postići puni potencijal kružnog gospodarstva, kako C.I.O.S. može tome pridonijeti?

Činjenica je da sustav gospodarenja otpadom nosi svoje opravdane troškove, nema održivosti sustava bez uvažavanja njegove ekonomske komponente. Ovu činjenicu naročito u posljednje vrijeme osjećaju komunalna društva u vlasništvu jedinica lokalne samouprave koja sakupljeni selektivni komunalni otpad trebaju plasirati na tržište, pri čemu ostvaruju gubitke. Naime, otpad koji nije adekvatno prikupljen i sortiran, kada je primjerice otpadna plastika u žutoj kanti pomiješana s drugim vrstama otpada, a naročito s miješanim komunalnim otpadom ili pak biootpadom, znatno poskupljuje proces recikliranja, zbog čega reciklažeri nisu spremni platiti za sirovinu koja nije pogodna za recikliranje. Posljedica je povećanje količine otpada koji komunalna društva ne mogu prodati na tržištu, pa se otpad upućuje na odlagališta. Cilj C.I.O.S. grupe je i dalje povećavati kapacitete najboljih raspoloživih tehnika za sakupljanje i materijalnu oporabu različitih vrsta otpada i u sljedeće tri godine povećati količine sakupljenog i obrađenog otpada na milijun tona. Budući da je za puni potencijal kružnog gospodarstva, sa stajališta ekonomije i zaštite okoliša, nužna kombinacija recikliranja i kapaciteta za proizvodnju energije iz otpada, u planu nam je iz otpada kojeg nije moguće materijalno oporabiti, daljnje iskoristiti njegov potencijal, proizvodnjom energije iz otpada, za što očekujemo podršku stručne i zelene javnosti te svih dobronamjernih građana koji žele biti sastavnim dijelom Europe. Time ćemo u cijelosti zaokružiti sustav i lokalno zatvoriti materijalni i energetski krug.