Ljubljanske mljekarne, ekološka Mljekara Krepko, te mljekare Celeia, Dana i Vital Mestinje krajem ožujka u Salzburgu su vodstvu austrijskog Spara predstavile svoj proizvodni asortiman s namjerom da pune police Spara ne samo u Austriji i Sloveniji već i u Hrvatskoj te još nekoliko tržišta u regiji.

Ovaj 'atak' slovenskih mljekara na hrvatske police u maloprodaji uopće ne iznenađuje. Naprotiv, odlična je ilustracija trendova koji su zapljusnuli ovdašnje tržište nakon srpnja 2013. i ulaska u punopravno članstvo Europske unije. Ukidanjem granica, i s njima carina, eksplodirao je uvoz hrane. Upravo se mliječni sektor pokazao kao najslabija karika pa mu je enormni uvoz dodatno potkopao temelje koji su se počeli urušavati 2009., nakon krize koja je snažno uzdrmala hrvatsko mljekarstvo. S obzirom da je EK jučer ukinula sustav obveznih proizvodnih kvota u sirovom mlijeku, a najveće mljekarske sile EU, poput Njemačke i Nizozemske, najavile povećanje proizvodnje za 20 posto, hrvatski farmeri iz ove branše baš se i ne mogu nadati svjetlu optimizma.

Tragajući za dugoročnijim modelom rješavanja problema u mljekarstvu Ministarstvo poljoprivrede u srpnju 2013. izradilo je novi operativni program za govedarstvo u kojemu je stajao podatak kako će do 2020. proizvodnja sirovog mlijeka narasti na 1,5 milijardi kilograma iako u otkupljenim količinama nikada nije dostignuta kvota od 750 tisuća tona odobrena od EK. Rekordan otkup iznosio je tek 675 tisuća tona i vezan je za 2009. Prije isteka 2013. ambiciozna projekcija o 1,5 milijardi kilograma srezana je na 800.000 tona otkupljenoga mlijeka 2020. Od tada do danas iz resornog ministarstva nema ni strategije, ni liste konkretnih mjera koje treba poduzeti u sektoru mljekarstva.

Mjerodavna birokracija uzda se da će zakašnjelo usvojeni program ruralnog razvoja sam od sebe razriješiti noćne more farmera. Najavljuje se tek da će stočari koji nemaju dovoljno hektara s obzirom na broj grla dobiti u zakup bez natječaja državno zemljište na rok od 10 godina. Međutim, ta mjera bude li realizirana, zapravo samo 'cementira' aktualnu brojku u nacionalnom stadu mliječnih krava. Ne jamči razvoj, punjenje brojnih praznih farmi novim grlima koja će povećati proizvodnju mlijeka, time i otkup koji je u 2014. iznosio tek 523.000 tona. Procjene o mogućem oporavku domaćeg mljekarstva pokopao je i golemi skok uvoza tijekom 2014.
 

Ta, prva cjelovita godina 'boravka' na zajedničkom europskom tržištu u odnosu na 2012. zaključena je uz značajan pad izvoza i daljnji rast uvoza. U promatranom razdoblju izvoz mliječnog asortimana manji je za gotovo 20 mil., a uvoz veći za 62 mil. dolara. Količinski izvoz je manji za 32 tisuće tona, uvoz je veći za 51 tisuću tona. Na lanjski otkup 523 tisuće tona mlijeka dolazi oko 330 tisuća tona mliječnih proizvoda iz uvoza što znači da od 10 mliječnih proizvoda koje konzumiraju Hrvati šest je od mlijeka iz uvoza, iznosi direktor Croatiastočara Branko Bobetić.

Direktorica CROmilka Rašeljka Maras smatra da mljekarski sektor ima veliki potencijal, no potreban je ozbiljniji angažman države. Za početak, kaže, potrebno je odrediti je li mljekarstvo strateška grana. Ako jeste onda treba izraditi strategiju poljoprivredne proizvodnje kao dugoročnu smjernicu za održivu proizvodnju hrane. Mljekarstvo, po ocjeni Maras, mora biti sam vrh prioriteta. "Podizanje konkurentnosti domaće mljekarske proizvodnje mora biti nacionalni interes, kao i ukupna proizvodnja hrane. Jedna od ključnih stvari na strateškoj razini je i zaštita domaće proizvodnje od uvoznog lobija," ističe.  

Zasjedao stručni savjet

Nema konkretnog modela

Na dan ukidanja kvota u Ministarstvu poljoprivrede zasjedao je Stručni savjet za praćenje stanja u proizvodnji i preradi mlijeka. Osim iznošenja niza biranih statističkih podataka, poput onog da je isporuka po proizvođaču u 2014. naspram 2008. rasla 89 posto, te informiranja o ruralnom programu, izmjenama zakona o zemljištu i kreditnim linijama nije bilo riječi o konkretnom modelu osnaživanja sektora. Konstatirano je tek kako je, zbog ukidanja kvota, pred proizvođačima mlijeka razdoblje izazova i prilagođavanja novim tržišnim i proizvodnim okolnostima.