Bez zadržavanja mladih na poljoprivrednim gospodarstvima te povezivanja s Javnom ustanovom Nacionalni park Plitvička jezera nema ni ozbiljnijeg razvoja poljoprivrede u Lici. Osnovna je to teza koja se mogla čuti na panelu "Integralni razvoj Like – sinergija turizma i agrara".

Panel je održan u četvrtak u sklopu Poslovnog uzleta grada Gospića, a na njemu je sudjelovao i Nikola Vidaković, čovjek koji stoji iza pothvata zaštite ličkog krumpira na europskoj razini. Vidaković je direktor poduzeća Agrovelebit, a u srijedu je Europska komisija objavila da je lički krumpir dobio oznaku izvornosti. Na pitanje moderatora panela, zamjenika glavnog urednika Poslovnog dnevnika Vladimira Niševića, što taj uspjeh znači za Liku, Vidaković je ocijenio kako je riječ o šansi za revitalizaciju proizvodnje koja danas praktički ne postoji.

"Još 1986. u Lici se proizvodilo 76.000 tona krumpira, više nego što se danas proda kroz sustav PDV-a", objasnio je Vidaković. Europska oznaka stoga može poslužiti kao okosnica razvoja ličke poljoprivrede i turizma, kojeg nema bez gastronomije, smatra Vidaković. Proizvodnja te kulture polako se pokreće, naglašava prvi čovjek Agrovelebita, koji širi proizvodnju na stotinu hektara, a ide se i na kooperaciju. Širenje proizvodnje treba svakako pozdraviti, no Milan Kranjčević, direktor Županijske komore Otočac, naglasio je kako u Lici postoji jedna velika tvrtka, šest srednjih, a ostali spadaju u kategoriju malih.

'Lika će tek procvjetati' 
"Takva struktura ne bi trebala biti ograničavajući faktor, no mi imamo drugi problem. To je demografija. Stanovništvo nam je sve starije i nema tko raditi. Taj problem nadilazi našu dobru volju", kaže Kranjčević. S time se složio i Danijel Tušak, predsjednik Lokalne akcijske grupe (LAG) Lika, koji je kazao da su demografija i gospodarstvo najveći problemi Like. Po tome smo ekstremna regija, dodao je Tušak. Međutim, iako radne snage ima tek za sadašnju razinu proizvodnje, a ne i za ozbiljniji iskorak, Tušak smatra kako Lika nikad neće ostati prazna. "Lika će tek procvjetati", uvjeren je Tušak. "Naša je intencija da razvoj isprva krene kroz razvoj turizma", naglasio je.

Osvrćući se na zaštitu ličkog krumpira, rekao je kako smatra da to treba postati sredstvo, a ne cilj. "Treba pokazati da se kroz zaštitu taj krumpir može prodati", poručio je Tušak. Milan Kranjčević otkrio je kako se u 80 posto ličkih restorana ne poslužuje lički krumpir. "Naši vlasnici restorana i hotela čekaju akcije u supermarketima da bi kupili robu. Naravno, stvar je cijene, a svi kažu da je lički krumpir skup. U tome i jest poanta. Moramo postati svjesni da će proizvodi organske poljoprivrede biti skuplji", ističe Kranjčević. U tom kontekstu krumpir bi se mogao i trebao ponuditi turistima koji su spremni platiti kvalitetne namirnice. No, to nije samo tako, razmišlja vlasnik farme Angus Mladen Kušeković, koji se poljoprivredom bavi već sedam godina.

"Mi smo stručnjaci u postavljanju prepreka samima sebi. Turizam nam se događa, a usuđujem se reći da bi turisti došli u ovolikom broju i da nemamo Ministarstvo turizma. Austrija od turizma ostvaruje 27 milijardi eura prihoda, tri puta više od nas. Turizam je za njih šlag na torti, a mi tortu nemamo", slikovito je problem opisao Kušeković. Kao logično mjesto, idealno za plasman ličkog krumpira poslužila bi Plitvička jezera, prirodni biser odavno prepoznat kao svjetska turistička destinacija.  

Nikola Vidaković iz Agrovelebita kaže kako već 15 godina govori o Plitvicama kao šansi za razvoj poljoprivrede. "Tek u posljednje dvije godine stvari se polako mijenjaju. Plitvice su ranije, osim po ljepoti, bile poznate i po gastronomiji. Sada to više nisu. Potrebno je pronaći zakonski okvir prema kojem na Plitvicama ne bi bilo moguće prodavati pastrvu iz Italije ili krumpir iz Nizozemske", smatra Vidaković. A Javna ustanova Nacionalni park Plitvička jezera obveznik je javne nabave, podsjeća ravnateljica Natalija Božičević. 

Upravljanje i javna nabava 
"Stalno razgovaramo u relacijama skupo-jeftino. Cijena ulaznice nije nešto na što se naši gosti žale. Pitanje je odnosa cijene i kvalitete. Silom prilika, u javnoj nabavi tražimo najnižu cijenu", istaknula je Božičević. Kako je kazala, u ugostiteljskim objektima Plitvičkih jezera jede se lički krumpir, a od drugih proizvoda prodaju se još šljivovica i sir. "Ostali proizvodi ne mogu zadovoljiti potrebe parka", istaknula je Božičević. No, Javna se ustanova neće dovijeka baviti i ugostiteljstvom na području Nacionalnog parka, dodala je. "Mi ne postojimo zbog toga, već zbog upravljanja parkom", ističe ravnateljica. Danijel Tušak iz LAG-a ipak smatra da matično tržište treba biti odskočna daska za ličku poljoprivrednu proizvodnju.

"Plitvice mogu biti baza iz koje će proizvođači uzletjeti prema Dalmaciji", smatra Tušak. Na pitanje mogu li u tome pomoći poljoprivredne zadruge, Kranjčević kaže da se treba prisjetiti socijalističkih zadruga koje su – funkcionirale. Današnje ne funkcioniraju, smatra Kranjčević. Na kraju je okupljenima postavljeno zajedničko pitanje osjećaju li rast gospodarstva koji je nedavno objavljen te je li postalo bolje. Sukus odgovora svih panelista možda je ponajbolje sažeo upravo Milan Kranjčević. "Reći ću kao što bi rekao Dudek: neki vele da je, a neki da nije", zaključio je direktor Županijske komore Otočac.