BEOGRAD – Ministar financija Mlađan Dinkić izjavio je kako svi oni koji su se obogatili u vrijeme Miloševićeva režima neće polagati račune o svom bogatstvu, ako budu redovito plaćali porez. Njihovu amnestiju Dinkić je objasnio sličnim primjerima u svijetu, a postojanje kaznene prijave protiv braće Karić Dinkić je objasnio kako je do toga došlo zato što oni nisu shvatili da su poslije pada Miloševićeva režima nastupila nova pravila igre.

Poduzetnički duh
Dinkićev stav o odustajanju od istraga o načinu na koji su se pojedinci obogatili za vrijeme sankcija i ratova dijeli i direktorica brokerske kuće M&V Investments Dragijana Radonjić-Petrović. Prema njezinu mišljenju deset najvećih domaćih tajkuna, okupljenih u Klubu privrednika, za koje se smatra da predstavljaju temelj srbijanskog ekonomskog razvoja, su izuzetno sposobni ljudi, pa domaće gospodarstvo nije u lošim rukama. Riječ je, ističe direktorica M&V Investmentsa, o ljudima izuzetnog poduzetničkog duha, što je važnije od toga jesu li oni do “prvog milijuna” došli na regularan ili neregularan način. Njihovo bogatstvo će se i dalje uvećavati, a to treba iskoristiti za povećanje standarda ostalog dijela stanovništva i otvaranje “prozora u svijet”. Za razliku od nje i ministra Dinkića, ekonomist Vladimir Gligorov smatra kako se domaće gospodarstvo nalazi pod dirigentskom palicom domaćih tajkuna, zahvaljujući naklonosti političke elite, koja zazire od inozemnih ulaganja. Iz toga proizlazi kako nije riječ o sposobnim bogatašima i darovitim poduzetnicima, već o privilegiranim pojedincima, koji su takav status iz Miloševićeva vremena zadržali i u sadašnjim političkim strukturama. Predsjednica Savjeta za borbu protiv korupcije Verica Barać smatra kako tajkuni imaju vlast koja im odgovara i sve čine da takvo stanje traje što duže, makar dok se sve ne “privatizira”. Kad se taj posao, uz pomoć vlasti završi, oni će inzistirati na uspostavljanju pravila, zakonitosti, zaštiti privatnog vlasništva, odnosno insistirat će na uspostavljanju države koja će zaštititi stečena bogatstva i privilegije. Ostaje da se vidi hoće li taj kolumbijski model uspjeti, a političke stranke, prema mišljenju Verice Barać uporno rade na tome. Članovi utjecajnog Srpskog poslovnog kluba (SPK), za kojega se tvrdi da u njemu sjede sposobni poduzetnici su, pored ostalih Danko Đunić, podpredsjednik vlade u Trećoj Jugoslaviji, a sada vlasnik ekonomskog instituta i predsjednik američko-srbijanske komore. Đunić se nalazi na čelu grupe poslovnih ljudi koji su dobili nacionalnu licencu za emitiranje tv programa preko TV Avale u trenutku kada je ona postojala samo na papiru. U klubu su još Milan Beko, bivši ministar za privatizaciju u vladi Mirka Marjanovića koji je umiješan u privatizaciju svake atraktivne firme, zatim Dragoslav Tomić, predsjednik kompanije Simpo i nekadašnji potpredsjednik u istoj vladi. Ukratko, SPK čine ljudi koji su se obogatili u vrijeme Miloševićeva režima i koji sada imaju veliki utjecaj na odlučivanje nove vlasti.

Manjak kvalitete
Za razliku od Nikolića, Gligorova i Baraćeve, Dragijana Radonjić-Petrović je daleko kritičnija prema državnim institucijama koje nedovoljno rade na razvoju tržišta kapitala na kojemu postoji manjak kvalitetnijih vrijednosnih papira. Da bi se stanje popravilo neophodno je da se na burzi nađu dionice kompanija iz naftne industrije, telekomunikacija i najmanje tri dobre državne banke, smatra direktorica Investmentsa. Prema njezinu mišljenju tržište kapitala bi trebalo imati prednost u strategiji razvoja do 2012. godine, jer je na Beogradskoj burzi sudjelovanje inozemnih ulagača iznad 50 posto, ali je ponuda kvalitetnih vrijednosnih papira nedovoljna.

Poreznici izbjegavaju krupne ribe

Donedavni šef Porezne uprave Vladimir Ilić, iznoseći prva iskustva o unakrsnom ispitivanju porijekla imovine, ističe kako su najčešći kupci kod privatizacije društvene i državne imovine anonimni moćnici, totalno nepoznati javnosti. Skretanje pažnje na anonimuse u javnosti je percipirano kao pokušaj vladajuće strukture da se od ispitivanja porijekla imovine izuzmu najveći srbijanski tajkuni. Dok su neki od njih stvorili velike kompanije u Srbiji, drugi se skrivaju iza tvrtki, registriranih na raznim egzotičnim otocima. Dosad je takvom ispitivanju podvrgnuto 50-ak ljudi za koje je utvrđeno da raspolažu velikom imovinom, što se doživljava kao skromna ambicija porezne službe.