Država ne smije biti talac neke industrije koja želi konkurirati Bangladešu, smatra Petar Lovrić, javnosti poznat kao borac za prava malih poduzetnika kroz svoj gotovo desetljetni volonterski angažman u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP). 

No, iako više nije u HUP-u, njegova misija nije završena te je svoju "borbu" nastavio kroz nedavno osnovanu Udrugu nezavisnih poduzetnika poslodavaca (UNP) koja pokreće niz inicijativa za izmjenu dosadašnjih zakonskih rješenja poduzetničke tematike prema ministarstvima rada i mirovinskog sustava, financija te pravosuđa. Lovrić smatra da kako se civilizacijski kao društvo razvijamo, jednostavno poskupljuju fiksni troškovi života i rada – komunalije, energija, i sl. te dio industrija jednostavno više ne možemo razvijati u Hrvatskoj. 

Prijeti raspad sistema
"Kao što je Margaret Thatcher svojedobno odlučila da Britanac više ne može živjeti od ugljena, tako će i Hrvatska morati odlučiti da u nekim industrijama ne može financirati radnu snagu. Eventualno se može govoriti o državnoj subvenciji u nekom roku dok stariji ljudi koji tamo rade, a koje je gotovo nemoguće prekvalificirati, ne steknu uvjete za mirovinu. Tekstilna i drvna industrija u Hrvatskoj su primjer niske dohodovnosti. No, mi moramo razmišljati da se takve industrije ne baziraju na kvantiteti nego da imaju proizvod koji ima vrijednost.

Tekstilne industrije ima dosta i u Njemačkoj, ali tamo je bruto plaća pet puta veća nego u Hrvatskoj, a obje zemlje su na istom EU tržištu. Niska plaća ne može i ne smije biti jedini kriterij da se takve industrije drže u Hrvatskoj. Ako ne postignemo razinu branše koja će moći i morati isplatiti dostojanstvenu plaću, inovacijom i dodanom vrijednošću, za svakog radnika, onda će doći do raspada sistema jer će tržište, i pod utjecajem EU, imati svoju dinamiku", smatra Lovrić. 

 Zbog svega toga njegova udruga traži da se napravi niz reformi zakonodavstva koje bi poduzetništvo učinile konkurentnijima i omogućile i veće plaće radnicima. Tako traže da se poslodavce oslobodi plaćanja bolovanja radnicima ako im jednom godišnje plaća obavezni sistematski pregled. Ostali poslodavci prema toj bi inicijativi bili dužni radnicima plaćati maksimalno tri tjedna bolovanja godišnje. Međutim, ako je bolest posljedica ozljede na radu, poslodavac i dalje treba imati obvezu plaćanja bolovanja, stoji u priopćenju te udruge. 

"Tako bi se poboljšala financijska pozicija HZZO jer bi ovo rasterećenje potaklo mnoge poslodavce da uvedu sistematske preglede za radnike. Tako bi se prevencijski otkrilo mnogo bolesti koje su inače u kasnijem stadiju veliko novčano opterećenje bolesnicima i sustavu, ali da to ostaje izbor poslodavca, a ne obaveza", kaže Lovrić. Dodaje da ga je na ovu akciju potaknula činjenica što je s 1. siječnjem porastao doprinos za zdravstveno osiguranje s 15 na 16,5 posto te su tako stečeni uvjeti za rasterećenjem poslodavaca što se tiče plaćanja bolovanja.

Budući da su poslodavci, pojašnjava Lovrić, sada dvostruko opterećeni plaćanjem doprinosa za zdravstveno i bolovanje do 42 dana koje se može ponavljati u tijeku godine i nekoliko puta. "Dosad nijedna studija nije namjerno htjela iskazati teret bolovanja na teret poslodavca kao parafiskalni namet jer je to ogroman teret za poduzetnike i glavna prepreka za planiranje radnih odnosa na neodređeno vrijeme zbog kojeg pate i radnici i poslodavci", ističe predsjednik UNP-a. Iz udruge koja je tek u fazi mobiliziranja članstva predlažu i izmjene Zakona o trgovačkim društvima. 

Uvesti pojam 'pravog zastupnika'
"Vlada bi trebala uvesti novi pojam pravnog zastupnika društva kako bi se izbjegli represivni doprinosi za upravu, odnosno izvršne direktore koji nemaju upravljačku funkciju, nego zastupaju društvo. Treba se definirati pojam pravnog zastupnika društva koji se sada nespretno zove 'uprava' odnosno 'izvršni direktor'. Problem su osobe koje su u procesu samozapošljavanja etiketirane kao direktori te za svoje mikroposlovanje moraju sebi isplaćivati prema članku 21. Zakona o doprinosima plaću koja ne može biti manja od umnoška iznosa prosječne plaće i koeficijenta 0,65", upozorava Petar Lovrić. Ovom poduzetniku je, kaže, cilj stvoriti jedan čitav klaster poduzetništva koji bi pomagao poduzetnicima u svim koracima poslovanja, od registracije tvrtke, vođenja knjigovodstva, regrutacije kadrova do stalnog obrazovanja za poduzetništvo. 

"Danas je sve teže biti poslodavac u Hrvatskoj. Poduzetnik je jedno, a poslodavac nešto drugo. Dojma sam da 90 posto poduzetnika ne zna biti poslodavac. Tržište rada podrazumijeva dvije strane, poslodavac i radnik koje moraju biti u ravnoteži, što u Hrvatskoj često nije slučaj. I dok je nekad poslodavac birao radnike, odnosno ravnoteža je bila na njihovoj strani, danas je obratno i danas radnici biraju poslodavce za koje će raditi", ističe. Ukazuje da su se u Hrvatskoj mnogi poduzetnici pravili da to ne postoji i zato su došli u probleme. 

"Promjenu ravnoteže na tržištu rada primijetio sam već 2007. kad je građevinski bum bio na vrhuncu i kad se inženjere građevine nije moglo dobiti niti za lijek. Imao sam u to doba agenciju za zapošljavanje i svakodnevno sam se susretao s tim da je njihova plaća skočila s 3000 kuna na 16.000. Već tada sam upozoravao da je neodrživo da se pod postojećim uvjetima takvom kadru daje plaća i benefiti koji mjesečno dosežu i do 50 tisuća kuna. Pa od kuda neki građevinski poduzetnik može generirati tri milijuna kuna dodatnog novca za godišnje plaće svojih pet inženjera?

No, kad se 2009. dogodila kriza, opet su ti isti inženjeri bili spremni raditi za 3000 do 5000 kuna, samo da negdje rade", prisjeća se Lovrić. Sadašnji manjak radnika veže uz naše članstvo u EU te to vidi kao dugoročniji problem.  Lovrić je u dva mandata bio predsjednik Udruge malih poduzetnika HUP-a, a iz te udruge je otišao prije dvije godine kada je svoju tvrtku prodao Francuzima. Uz to, kaže, u HUP-u se zadnjih godina i nije baš najbolje snalazio jer je njegova misija bila promicati malo poduzetništvo dok je tamo, tvrdi, prevladala "korporativna logika" koja je više pažnje posvećivala velikim kompanijama. "To je sasvim normalno i nikom ništa ne zamjeram. Svatko artikulira svoje interesa kako najbolje zna. No, ja se tu nisam snašao jer su se problemima nas malih počeli baviti predstavnici velikih tvrtki, koji uglavnom i nemaju, ili čak i ne znaju, za brige malih. ", kaže Lovrić. 

Pokrenuo projekt kadrovi.hr 
Kako bi olakšao život malim poduzetnicima, Lović je sa svojim suradnicama, kćerkom Ivanom te Doroteom Jazvić, pokrenuo tvrtku i projekt kadrovi.hr kojim želi pomoći poduzetnicima u upravljanju ljudskim resursima, ali pokrenuo je i poduzetniku školu u kojoj će uklanjati strah od nastupa na tržištu i javnosti općenito. "Ljudi misli da se vođenje nekog posla sastoji samo od kadroviranja i dijeljenja plaće.

No, što kad imaš u manjoj tvrtki pet samohranih majki od kojih tri moraju dobiti otkaz? Kako donijeti odluku? Kako generalno donijeti odluku o smanjenju plaća? Te stvari uvelike nadilaze samo klasičnu biznis sferu i potrebne su vještine koje uvelike ulaze i sfere poput politike i vojnog odlučivanja. Zbog toga smo odlučili da na našoj 'Školi poduzetništva i menadžmenta' (op.a. koja je započela s radom 2. travnja), pružimo našim polaznicima sveobuhvatni paket znanja i vještina.

Moj moto je da je život prekratak da bi učili na vlastitim greškama zato treba, kad je to god moguće, učiti na tuđim", ističe Lovrić. Pojašnjava da će polaznici ove edukacije, koja neće imati formalni karakter koji bi značio "upis u radnu knjižicu" ili sl., dobiti primjenjiva znanja u planiranju, organizaciji, vođenju, komuniciranju, upravljanju dokumentima te delegiranju zadataka. Polaznici će dobiti i pristup novim poslovnim aplikacijama kadrova.hr, ali i jednogodišnje besplatno mentoriranje, što se smatra posebice bitnim za primjenu znanja u praksi. 

I ex premijerka kao učiteljica
U samoj edukaciji će sudjelovati 15-ak hrvatskih stručnjaka i menadžera, a posebno upadaju u oči predmeti koje će predavati sam Lovrić te bivša premijerka Jadranka Kosor. Naime, Lovrić je umirovljeni gardijski časnik Hrvatske vojske koji je svoj dug domovini odradio na vukovarsko-vinkovačkom bojištu. Između ostalog, što se u javnosti manje zna, Lovrić je bio ratni zapovjednik bivšem povjereniku za Agrokor Anti Ramljaku te Agrokorovom šefu za poljoprivredu Vladi Čondiću-Galinčiću, a u toj ratnoj ekipi je bio i i saborski zastupnik te čelnik HVIDRA-e Josip Đakić te se u medijima povremeno pojavljuje Lovrićeva i Đakićeva fotografija iz rova 1991.

Stoga će Lovrić predavati o sličnostima vojnih i poslovnih organizacija te njihovoj evoluciji. Osim toga, i Gordan Kolak iz Končara je bio četiri godine u Domovinskom ratu te će na edukaciji govoriti kako vještine vojnog upravljanja i odlučivanja primijeniti u menadžmentu. Jadranka Kosor pak ima iskustvo vođenja države u vrlo kompleksnim vremenima pretpristupnih pregovora s EU te krize Sanader. "Glavna prednost nas menadžera koji imaju vojno iskustvo je da ne radimo jednu ključnu grešku – da se skrivamo iza kolektiva i da ne želimo preuzeti rizik. Netko tko je bio u vojsci nikad neće pri donošenju teških i nepopularnih odluka reći 'mi smo odlučili', mi smatramo da bi to trebalo', nego će jasno preuzeti odluku i preuzeti sav potencijalni rizik zbog donesene odluke. 

Kako riješiti problematiku minimalca?
Pitanje minimalne plaće je često predmet sporenja poslodavaca, vlade i sidnikata od kojih svatko ima svoje viđenje te problematike. Petar Lovrić, predsjednik Udruge nezavisnih poslodavaca smatra da bi na minimalnoj plaći trebali inzistirati sami poslodavci. "Još u HUP-u sam inzistirao da se sam HUP angažira na određivanju minimalne satnice, a što posljedično dovodi i do minimalne plaće, na razini od pet eura za sat, a što u konačnici dovodi do 800 eura plaće, a što je minimum s čime se u Hrvatskoj može preživjeti i da je sve ispod toga nedostojanstveno.

Zagovornik sam, neki će reći filozofskog pristupa, da plaće ne daje poduzetnik nego tržište. Uloga poslodavca je kalkulacija i redistribucija. Kao primjer toga je i bivši Agrokor koji u svojem Merkatoru u slovenskom Rogacu daje plaću blagajnici 800 eura, a samo koju stotinu metara dalje u Humu na Sutli u Konzumu 300 eura. RBA svojim šalterskim radncima u Hrvatskoj daje 500 eura, a u Austriji 1400. Za to je potrebno promijeniti paradigmu razmišljanja, a ne da se svi drže uhodane staze i ne žele talasiti", smatra Lovrić.

Najveći problem vidi u birokraciji koja ne vidi realne probleme.  "Niti jedan radnik ne plaća zdravstvno nego to radi poslodavac. Naime, radniku se mirovinsko i sve ostalo obračunava na Bruto 1, a zdravstveno je bruto 2 izravno na teret poslodavca. Tu je i pitanje bolovanja. Zašto bi neki mali poslodavac bio odgovoran što mu je 10 radnika dobilo gripu i 10 dana ne mogu doći na posao.

On im mora isplatiti plaću, iako na tržištu nije uspio zaraditi za nju. Pitanje bolovanja je i jedan od glavnih razloga zašto poslodavci tako teško odlučuju radnicima dati ugovor o zapošljavanju na neodređeno vrijeme. Ako poslodavac već putem bruto 2 puni zdravstveni proračun, zašto je opet kažnjen da zbog bolovanja radnika opet on mora plaćati. Čak se i kriminalcima za isti slučaj može suditi i oni mogu biti kažnjeni samo jednom, a poslodavac je ovdje kažnjen dva puta.