Metež među dionicima krize Agrokora ide prema usijanju. Uz politički teret "afere savjetnici", niz još otvorenih pitanja vezanih uz nagodbu vjerovnika, zatim interesne jednadžbe i tiha preslagivanja dionika, ta je megapriča u petak dobila još jednu varijablu – alternativni plan nagodbe.

Ponudila ga je Udruga manjinskih dioničara koncerna Agrokor. Kako sama nije tzv. strana u postupku, time je bacila rukavicu ponajprije dionicima koji to jesu. U prvom redu očito ciljaju na dobavljače koji u rukama imaju glasove po milijardama kuna tražbina, a aktualnim nacrtom nagodbe unaprijed su "osuđeni" na otpise procijenjene na u prosjeku 70-ak posto. Hoće li kompanije dobavljači uzeti u razmatranje alternativni plan ili će se baviti usuglašavanjem stavova na postojeći i izradom hodograma aktivnosti koji je u 'domaću zadaću' vjerovničkom vijeću prošli tjedan dala potpredsjednica Vlade Martina Dalić?

To bi se moglo pokazati već danas jer je za danas zakazan masovni skup od, računa se, njih 200-injak. Istodobno, inicijativa Udruge dioničara mogla bi se pokazati pogurancem i za intenziviranje aktivnosti mirovinskih fondova vezanim uz zaštitu njihovih investicija i interesa s pozicije dioničara nekih Agrokorovih perjanica. Mirovinski su fondovi u nekim boljim vremenima za Agrokor u njegovim dionicama imali i blizu milijardu kuna imovine, a već i zakon o mirovinskim fondovima nameće im obvezu da poduzimaju radnje u cilju zaštite imovine njihovih članova. Kako neslužbeno tvrde u redovima mirovinaca, oni su već prije angažirali odvjetnike. Brojni upiti upravama kompanija u kojima su tražili razne dokumente (npr. ugovori o zaduženjima u dijelu vezanom uz jamstva, uključujući i roll up) dosad se, kažu, nisu baš pokazali plodonosnim, pa su zaključili da svojim aktivnostima i oni moraju dati i "tona".

Međutim, pritom bježe od naslanjanja na bilo koju od interesnih skupina, pa se tako i u pogledu  alternativnog plana nagodbe Udruge dioničara drže promatrački. Dobavljači su, pak, dosad nagovještavali da su njihove ambicije pokušati ishoditi korigiranje postojećeg nacrta tako da ušićare malo veći postotak namirenja i da sačuvaju regionalni prodajni kanal. Taj im je smjer ovoga vikenda na neki način sugerirao i Alastair Beveridge, direktor AlixPartnersa, glavnog savjetnika izvanredne uprave Agrokora. "Jedina alternativa predloženoj nagodbi je stečaj", rekao je poručujući i da bi eventualna smjena Ante Ramljaka "apsolutno ugrozila proces restrukturiranja". Je li tim izjavama Beveridge olakšao političku odluku premijeru Andreju Plenkoviću?

To je teško reći, jer mnogi smatraju da je proces kontaminiran, a na tzv. aferu savjetnici sad su se počele lijepiti i druge kontroverze zbog manjka transparentnosti. Tako se među financijašima počelo govoriti i da je pri izboru savjetnika za restrukturiranje McKinsey navodno bio dao povoljniju ponudu. I imatelji tražbina po financijskom dugu (dužničkim papirima, kreditima) glasnije prigovaraju zbog pristupa samom pozivu na sudjelovanje u roll-up kreditu, tvrdeći da su morali dobili priliku, a nisu. Jednako tako, sve su češći i prigovori dobavljača da pri plaćanju starih dugova postoje "jednakiji".

Zasad je nepoznanica što je obuhvat detaljne analize koju je zatražio premijer, a s obzirom na njezino trajanje neki analitičari drže da ona nije zahvatila samo pitanje izbora i naknada podizvođačkih savjetnika. Nasuprot tome, dio ih misli da je trajanje analize u prvom redu stvar komunikacijske taktike, kao i oštra retorika predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, koji je u petak poručio da "ako analiza pokaže nešto negativno, oni koji su za to odgovorni morat će i odgovarati". Alternativni plan nagodbe, inače, polazi od toga da vrijednost imovine nije "fer" vrednovana tj. da je jako podcijenjena, a drugo ključno uporište su im nezakonitosti postupanja u vezi s jamstvima. U prilog "nelogičnom vrednovanju financijske imovine" pozivaju se na revidirano izvješće Agrokora d.d. za 2016. i bilješke vezane uz ulaganja u ovisna društva, prema kojima ona kod Jamnice iznose samo 64 milijuna kuna, u Ledu su vrednovana na 62, a u Zvijezdu na 93,4 milijuna kuna.

Za jamstva koja otpočetka osporavaju u međuvremenu su otkrili da su u ugovorima prilikom Agrokorova zaduživanja kroz obveznice i sindicirani kredit izrijekom ugrađena zakonska ograničenja u pogledu obveza kompanija jamaca. Sve u svemu, ne pristaju na tezu "firma je bankrotirala i vrijednost dionica je nula". Od operativnih kompanija iz sustava Agrokor praktično je samo Konzum insolventan, tvrde u Udruzi. Prema revidiranom izvješću, 97 posto svih gubitaka proizvedeno je na matičnom društvu Agrokor d.d. (81%) i Konzumu (16%), pa samo na njih adresiraju i potrebu financijskog restrukturiranja. 

Govoreći o "demistifikaciji duga" Mihaela Grubišćić Šeba, znanstvenica s Ekonomskog instituta i recenzentica alternativnog plana nagodbe, kaže kako ukupni konsolidirani dug Agrokora iznosi 7,5 milijardi eura, od čega je financijski 5,6 (uključujući i dio duga prema dobavljačima koji se tako tretira), dok se na dobavljački odnosi 1,4 milijarde eura. Od 5,6 milijardi eura financijskog duga restrukturirati treba, tvrdi, 3,6 milijardi eura Agrokora d.d. i oko 700 milijuna eura Konzuma, dok se preostalih 1,3 milijarde odnose na zdrava ovisna društva. 

Podsjetimo, za predstavljanja plana u petak istaknuto je da restrukturiranje duga u slučaju Agrokora d.d predviđa da neosigurani vjerovnici sva potraživanja (100%) pretvore u vlasnički udjel, dok bi operativne kompanije svoja potraživanja u potpunosti otpisale. Jedini kreditori Agrokora d.d. tako bi ostali sudionici roll up kredita i razlučni vjerovnici. Plan nagodbe predviđa i da Agrokor d.d. od Konzuma preuzme ulaganja u Velpro i PIK Vrbovec, a da se ulaganja u operativne kompanije (Jamnicu, Ledo, Zvijezdu…) revaloriziraju. 

Pritom se pozivaju na projekcije same uprave odnosno AlixPartnersa, prema kojima bi u četiri godine sustav trebao generirati oko 12 milijardi kuna operativne dobiti, a što, smatraju, govori i o nemalom potencijalu servisiranja obveza po zaduženju. 

Na razini Konzuma, kojemu je nužno i operativno restrukturiranje, ideja je da krovna i sestrinske kompanije svoja potraživanja od Konzuma konvertiraju u kapital, dok bi neosigurani vjerovnici u kapital pretvorili tri milijarde potraživanja, bez otpisa.

Prijenos ulaganja u Velpro i PIK Vrbovec na matično društvo bio bi, kažu, u funkciji namirenja roll up kredita kojim su se plaćali dobavljači. Nakon konverzije vlasnička glavnica bila bi, prema računicama autora, 400 milijuna eura, a dobavljači bi u Konzumu imali kontrolni paket od 25 posto. Zamišljena kombinacija pretvaranja tražbina u kapital i dužničkih vrijednosnih papira predviđa, dakako, i mogućnost njihova trgovanja na burzi. 

U Udruzi, čini se, računaju s opcijom da bi njihov plan nagodbe mogao ostati papir za ‘post festum’ analize i usporedbe. No, to samo znači, kažu, sudski put.