Fleksibilnije tržište rada iz vizure poslodavaca nužan je preduvjet za konkurentnije gospodarstvo, a iz sindikalne je to obično krinka za lakše i jednostavnije otpuštanje radnika. Otprilike takve pozicije sugeriraju i aktualne rasprave socijalnih partnera o izmjenama Zakona o radu, pa je lako pretpostaviti da će se od tri ključne zone zakonskih izmjena koplja najviše i lomiti oko one vezane uz liberalizaciju tržišta rada. Budući da je Hrvatska udjelom nesigurnog rada kroz ugovore na određeno vrijeme danas pri vrhu ljestvice EU, jedan od ciljeva zakonskih izmjena je i njihovo smanjivanje, pa se i fleksibilizacija u prvom redu odnosi na zakonski okvir vezan uz standardni rad. Predstavnici poslovnog sektora jučer su na sastanku upriličenom u Hrvatskoj gospodarskoj komori ministru Aladroviću iznijeli svoje viđenje smjera promjena radne regulative. “Treba nam jednostavnija i modernija regulativa. To se prije svega odnosi na odredbe o obavljanju posla na izdvojenom mjestu rada, rada od kuće te na otkazivanje ugovora o radu. Jedna od gorućih tema za poduzetnike su i potpore za očuvanje radnih mjesta. Po tom pitanju tvrtke traže kriterije koji bi uvažili specifičnosti pojedinih sektora”, rekao je predsjednik HGK Luka Burilović. Razgovarat će se, kaže, i o uvođenju modela zaposlenika na čekanju kao i o osnivanju fonda za isplatu dodatka na plaću na osnovi posebnih uvjeta rada.

Specifičnosti sektora

Neki od nazočnih gospodarstvenika smatraju da bi se zakonskim izmjenama trebalo omogućiti veći fond sati prekovremenoga rada, fleksibilizaciju dopunskog rada i u skladu s time regulaciju dnevnog i tjednog odmora, kao i uvođenje tzv. “malog posla”, po uzoru na praksu Njemačke i Velike Britanije. Izlaganja predstavnika raznih sektora samo su potvrdila njihove specifilčnosti i u pogledu regulative. “Pometni sektor već godinama ima veliku migraciju radne snage i nedostatak vozača.

Naš sektor je neformalno već dosta liberaliziran; ono što nas muči jest da se za godinu rada plaćaju doprinosi za 14 mjeseci. Taj beneficirani radni staž je atavizam, uvjeti rada su se značajno promijenili na bolje i to bi trebalo ukinuti, a ta bi sredstva usmjerili direktno na vozače“, istaknuo je Darko Vukadinović, predsjednik Udruženja cestovnoga teretnog prometa HGK.

Problem minimalca

Aladrović se s tim nije posve složio, referirajući se na studiju medicine rada koja je pokazala da se uvjeti rada za vozače baši i nisu toliko promijenili. U ne malom broju djelatnosti poduzetnike muči pitanje minimalnih plaća. “Njeno povećanje kaskadno se prelije na cijelu tvrtku”, rekla je Barbara Vuković iz Metalproducta raspitujući se kolike su šanse da država preuzme taj teret kroz povećanje osobnog odbitka ili neki sličan model. Objašnjavajući kako je to kod nas strukturni problem, Aladrović je kazao kako su u Vladi svjesni da veći minimalac vodi i povećanju drugih plaća, ali da je on još nizak kad se gleda prosjek ili druge države. Dodao je da se razmatra koliki je prostor za umanjivanje doprinosa.

I u tekstilnoj industriji zagovaraju kompenzacijske mjere, a kako se radi o radno intenzivnoj branši s pretežito ženskom radnom snagom u prosjeku starije dobi dodatni problem predstavlja i relativno visoka stopa bolovanja. Direktor Čateksa Davor Sabolić založio se za rasterećenje u tom segmentu. Usto, kaže, dugi otkazni rokovi i otpremnine otežavaju i smanjivanje broja radnika.

U turizmu su pak trenutno više fokusirani na potpore za očuvanje radnih mjesta, zalažući se da se kriterij pada prihoda (60%) računa kumulativno, a ne po pojedinačnim mjesecima te da se ne računa po PDV-u, već po razini prometa. Dio nazočnih, pak, smatra da bi se u produžene mjere za očuvanje radnih mjesta trebalo uključiti sve poslovne subjekti s padom prihoda većim od 70%, neovisno o djelatnosti.