Pandemija koronavirusa uzela je izniman danak gospodarstvu: rekordni pad aktivnosti, izgubljeni prihodi, pad dobiti, odgođene investicije, 34 milijarde kuna minusa u proračunu,… Dok je ogolila slabosti i dala obrise slike kako bi Hrvatska izgledala da nema turizma, proteklih godinu i pol u isto vrijeme otkrila je neobičnu žilavost mikro, malih i srednjih tvrtki.

Segment najmanjih poduzetnika (tzv. MMS), bez obzira na to što mu se slilo najmanje izdašnih potpora države i unatoč većem zaduživanju, zahvaljujući fleksibilnosti zabilježio je manje negativnih posljedica krize od srednjih i velikih tvrtki.

Jedan je to od iznenađujućih zaključaka ‘Studije utjecaja pandemije Covida-19 na poslovanje mikro, malih i srednje velikih poduzeća u RH’ koji je izradio Ekonomski institut Zagreb za Mastercard u okviru projekta Uplift. Većina indikatora oslikava da je (barem na agregatnoj razini) segment MMS tvrtki relativno dobro pregrmio prvu godinu pandemije.

Tako je u 2020. godini broj MMS poduzeća povećan za 2,5 posto, što je popratio rast njihove ukupne imovine za 5,6 posto i izvoza 0,9 posto, dok su svoje radnike u prosjeku plaćali 3,6 posto više.

“S obzirom na to da su mikro i male tvrtke u krizi 2008. zaista dugo patile, a njihov oporavak vidljiv je tek od 2016., očekivala sam da će i u pandemiji najviše nastradati. Dogodilo se suprotno: kriza je više pogodila veće tvrtke koje imaju veće fiksne troškove i ugovore iz kojih nisu mogli lako izaći nego mali, iako su relativno veći iznosi potpora odlazili velikima”, kaže autorica studije ekonomistica Maruška Vizek. “To sugerira da manji imaju veću mogućnost i brzinu prilagodbe”, dodaje.

Autorica istraživanja Maruška Vizek/BORIS ŠČITAR/VL/PIXSELL

No, kriza je i malima prigušila prihode, za nemalih 4,3 posto. Kako bi apsorbirali šok, posegnuli su za rezanjem troškova: broj zaposlenih smanjen je 3,6 posto, a zaduživanje – dugoročno i kratkoročno – povećano 3,6, odnosno 4 posto.

Ukupni troškovi srezani su 3,4 posto, no ključni odgovor na neizvjesnost pandemijskih (ne)prilika bilo je odgađanje investicija koje su pale 12 posto u odnosu na razine iz 2019. godine.

Iščitavajući te podatke na umu treba ipak imati da oni reflektiraju generalnu sliku. Detaljnji uvid, primjerice u gubitaše, pokazuje da je minus onih koji su poslovali u ‘crvenom’ produbljen značajnih 30,8 posto, dok je ‘plus’ povećan za 0,2 posto.

“Sve navedeno dovelo je do smanjenja bruto dodane vrijednosti koju sektor privatnih MMS poduzeća stvara u ekonomiji. Nakon rasta od 10 posto zabilježene u 2019., prošle godine ukupno izravno generirana dodana vrijednost smanjena dva posto, s 97,6 milijardi u 2019. na 95,7 milijardi u 2020.”, navodi se.

Jedna od rijetkih godina

Drugi zaključak istraživanja u nespecifičnoj godini ukazuje na to koliko zapravo ovisimo o turizmu, odnosno koliko on stvara regionalnih razlika.

“Kad su obalne županije pokleknule, posebice je to izraženo bilo u Dubrovačko-neretvanskoj, krizna 2020. pokazat će se kao jedna od rijetkih godina u kojima Hrvatska bilježi barem malo izjednačavanje velikih razlika regionalnoj razvijenosti”, napominje Maruška Vizek.

Bez sezone, gospodarstvo se okrenulo industrijskoj i poljoprivrednoj proizvodnji, a zbog promjena u agregatnoj potražnji rasle su i neke od najsiromašnijih županija. “Jedan od impliciranih zaključaka je, kad turizma nema, onda rast MMS segmenta izgleda prilično drugačije. Druge aktivnosti dolaze do izražaja”, kaže Vizek.

Osim milijardi eura godišnjih prihoda s kojima turizam puni privatne račune i državne financije, o njegovoj drugoj strani ne govori se puno, osim kad sezona – izostane.

“Turizam nosi niz društvenih i ekonomskih troškova o kojima se ne razgovara dovoljno, poput oportunitetnog troška svih resursa – rada, kapitala i prostora – usmjerenih u njega i posljedičnih reperkusija”, kaže naša sugovornica. Studija je dala rezultate po županijama iz kojih je jasno da su pandemija i zatvaranje gospodarstva najviše pogodile obalne županije.

U neslavnoj rekorderki, Dubrovačko-neretvanskoj, neto dobit mikro i malih tvrtki od 486 milijuna kuna u pretpandemijskoj 2019. preko noći preokrenut je u 488 milijuna kuna gubitka, a bez posla je ostalo čak 15 posto zaposlenih u tom segmentu.

Usporedba pokazatelja u tri godine (2018., 2019. i 2020.) pokazuje rast broja mikropoduzeća te malih i srednjih poduzetnika. Unatoč krizi, lani ih je bilo 3317 više nego prije pandemije, ponajviše u građevini, industriji te ICT-u. Ostvarili su 34,5 milijardi kuna više imovine i isplatili 1,37 milijardi kuna više za plaće.

Premda su Vladine mjere zamrznule tržište rada i efektivno spriječile (veći) val otkaza, lani je u privatnim MMS poduzećima rasla čak i prosječna plaća, na 5499 kuna, za 318 kuna. Ukupna dobit sektora neznatno je povećana, na 31,46 milijardi kuna.

Analiza po djelatnostima, očekivano, najveće je minuse detektirala po pitanju broja zaposlenih i ukupnih prihoda u djelatnostima izravno oslonjenima na turizam; djelatnosti hotela i restorana te u poslovima umjetnosti, zabave i rekreacije koje su direktno bile ograničene epidemiološkim mjerama i restrikcijama okupljanja.

Faktor ranjivosti koji ne nestaje

Po pitanju državnih potpora, rekordne iznose dobili su poduzetnici u segmentu hotela i restorana u kojem su se potpore povećale za čak 923 posto u odnosu na prethodnu godinu, dosegnuvši 269 milijuna kuna.

Da je kriza eskponirala financijske ranjivosti korporativnog sektora upozorio je nedavno i guverner Boris Vujčić ukazavši na osjetljivost operativnih marži. Dijelu sektora, poput građevine i poljoprivrede, prihodi nisu pali za razliku od turizma koji još nije kumulativno dosegnuo 2019. Izdašna potpora države pretvorila je fiksne troškove u varijabilne što je smanjilo potrebe za raskidanjem ugovoraubrzavši izlazak iz krize.

U srednjem roku, međutim, manji broj stečajeva i likvidacija pokvarilo je “krvnu sliku” korporativnog sektora pa tzv. ‘zombi’ firme ostaju faktor ranjivosti nakon krize.