Hrvatska svakodnevno bilježi iseljavanje ljudi, pogotovo mladih koji žele bolje životne uvjete i stabilno zaposlenje, zbog čega se čini da nema puno primjera pozitivnih migracija.

Potaknuti iseljavanjem koje traje već dugi niz godina, Institut za migracije i narodnosti, javna znanstvena ustanova specijalizirana za multidisciplinarno istraživanje migracija, komparativno je proučavao migracije, manjine i hrvatsko iseljeništvo.  Zadaća Instituta je unaprijediti javno razumijevanje složenosti i stvarnosti problematike te istraživanjima i raspravama potaknuti uvođenje novih politika i djelatnosti.Ravnateljica Instituta doc.dr. Marina Perić Kaselj, koja se već godinama kao sociologinja bavi iseljeničkim temama i analizom rješenja koja bi pomogla razvoju hrvatskog društva, ističe da je Hrvatska zbog povijesnih (ne)prilika i ekonomskih i političkih faktora predodređena za stalno migriranje. 

Ulaskom u Europsku uniju otvorile su se, ističe Perić Kaselj, granice tržišta rada što je dodatno omogućilo iseljavanje, poglavito mladih i visokoobrazovanih ljudi, no odlazak pripisuje i velikoj stopi nezaposlenosti u Hrvatskoj. Premda kaže da je naša država ugrožena migracijom, smatra da je možemo učiniti poželjnim mjestom življenja i stanovanja, da rješenja postoje, kao i niz pozitivnih primjera migracija o kojima se rijetko govori. 

Iskustva života
Među pozitivnim primjera ističe da postoji velik interes za povratkom mladih potomaka iseljenika iz Australije, Južne Amerike i drugih američkih i europskih država, koji se prijavljuju na program učenja hrvatskog jezika Croaticum. Puno ih i ostaje ovdje. "Značajan broj mladih potomaka nalaze ovdje u Hrvatskoj svoje supružnike i trajno ostaju. To su mahom visokoobrazovni pojedinci, doktori znanosti. Imamo i pozitivne primjere povratnika/poduzetnika.

Primjer je i Međimurska županija. U Splitsko-dalmatinskoj županiji imamo dobre primjere ženskog poduzetništva kod povratnica. Poticajni primjeri povratnika su i gradonačelnik Gospića, gradonačelnica Iloka. Iskustva života u demokratskim i razvijenim državama, kao i permanentni kontakti s drugom domovinom/ima povratnika i potomaka iseljenika trebali bi nam biti dragocjeni", objašnjava ravnateljica Instituta.

Iseljenici i njihovi potomci od velike su važnosti kao promotori Hrvatske, dodaje, i to u sferama ekonomskog, kulturnog i političkog života država u kojima žive, premda se na dijasporu i dalje gleda s predrasudama bez stvarne svijesti o njezinoj ulozi. "Pokretljivost, dinamika, fluidnost odlika su modernih društava, a cirkulacija ljudi, ideja i kultura može biti korisna i poticajna", poručuje Perić Kaselj.  

Strategija uključivanja u društvo
Fizički povratak Hrvata iz različitih država svijeta, kaže, nije nužan zato što mogu raditi i živjeti na više lokacija, a da se ne isključi pritom njihovo sudjelovanje i doprinos u izgradnji hrvatskog društva. "Oni su naši najbolji i najaktivniji kulturni ambasadori u svijetu. Hrvatska nije i ne može nužno biti ograničena samo na fizički prostor. Vrijednosti i kultura koja se prenosi iz hrvatskog prostora obogaćuje druge države svijeta, kao što i povratnici, useljenici, pripadnici drugih naroda u Hrvatskoj obogaćuju hrvatski prostor", ističe Perić Kaselj.

  Nužna su znanstvena istraživanja o integraciji iseljenika i potomaka iseljenika nakon povratka/useljenja u Hrvatsku i strategija za njihovo uključivanje u hrvatsko društvo kao aktivnih i poželjnih dionika. No, potrebno je i da se država angažira oko uključivanja migranata na tržište rada jer je njihova integracija i dalje spora i komplicirana, a nevladine udruge koje se bave time plaćene su slabo ili nikako. "Svi snosimo odgovornost pa i znanstvene institucije moraju zauzeti aktivniju ulogu u promišljanju društvenih problema kroz diskusiju s različitim dionicima", zaključuje ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti Marina Perić Kaselj.