Naša poruka je jasna, po cijenu tužbe nećemo odustati od terana, rezolutan je predsjednik Vinistre Nikola Benvenuti dok se prisjeća da su od bivšeg ministra Tihomira Jakovine više puta tražili, s obzirom na proceduru Europske unije, neka Ministarstvo poljoprivrede podigne tužbu pred Europskom komisijom i zaštiti istarske proizvođače terana. Jakovina je, međutim, stalno uzvraćao kako će spor riješiti EK prihvaćanjem hrvatskih argumenata.

Teran je, objašnjava Benvenuti, pravodobno uvršten na nacionalnu listu vina RH i prihvaćen od Međunarodne organizacije za lozu i vino (OIV). "Političari imaju puno vremena za razbacivanje obećanjima, vinari nemaju. Želimo privesti kraju ovu temu, onako kako je to trebalo učiniti još prije tri godine", zaključuje Benvenuti. Slovenija je, podsjećamo, zapravo svoju vinsku sortu refošk zaštitila pod imenom teran na razini EU, dok RH nije bila članica, pa nije mogla ni reagirati. Od 2013. i ulaska RH u Uniju uoči svake berbe iz Dežele se diže bučna graja kojom se istarskim vinarima osporava pravo na teran. I prošloga tjedna slovenski ministar poljoprivrede Dejan Židan p(r)ozvao je Hrvatsku neka "provjeri prodaje li se unutar njezinih granica vino teran domaćih proizvođača".

Prema Židanovim tvrdnjama, sve zalihe terana trebale su u RH biti prodane do 30. lipnja ove godine. Slovenskim mediji najavljuju da će Slovenija u Bruxellesu zaoštriti svoju poziciju jer je teran zaštitila kao svoj brend, a Hrvatskoj priželjkuju sankcije.  I Jasna Čačić, danas direktorica GIUPP-a i predsjednica stručne grupe u OIV-u, smatra da je Ministarstvo poljoprivrede trebalo Sloveniju tužiti 2013. odmah nakon što su iz lokalnih trgovina izbacili butelje terana istarskih vinara. Čačić je bila u timu RH koji je s EK utvrđivao pregovaračka stajališta za poljoprivredu.  "Zakon o vinu usklađen je s EU kriterijima i usvojen 2003. a pravilnik 2004. i još uvijek su na snazi. U njima su ugrađeni i zaštita izvornosti (PDO) vinarske regije Istra i sorta teran te sinonimi refošk i teran istrian.

Komisija je sve to priznala i prihvatila tijekom pregovora, baš kao i OIV koji je sve to uvrstio u svoju bazu podataka", iznosi Čačić i naglašava kako ne postoji nijedan razlog da  teran ne smije pisati na buteljama. "To nam nitko ne može osporiti", izričita je Čačić te dodaje. "Mi Sloveniji ne trebamo slati nikakvu notu. U nedostatku argumenata oni dižu galamu, ako im to paše, neka se ljute." Čačić podsjeća i na članak 100 iz Uredbe 1308/2013 iz kojeg se iščitava da Slovenija "ne bi smjela koristiti naziv teran u označavanju vina jer je dio njihove oznake izvornosti (PDO) sve dok EK ne donese pravni akt o izuzeću. Kod nas teran nije dio oznake izvornosti, iz čega se može protumačiti da bi ga mi mogli koristiti".

U kabinetu tehničkog ministra Davora Romića i dalje se uzdaju u objektivnu arbitražu EK i Phila Hogana. Poslovni dnevnik dobio je pak na uvid dokumentaciju vezanu uz teran i razgovore u trokutu RH-Slovenija-EU u kojoj stoji da je od veljače 2014. do kolovoza 2016. održano više od 20 susreta, no iz svih detalja i dalje je nemoguće procijeniti kad će, odnosno hoće li spor oko terana razriješiti EK i Hogan.  U veljači 2014. za susreta u Varaždinu, otkriva hodogram zbivanja, Židan je Jakovini obećao da neće blokirati RH oko terana, no u lipnju je stigla poruka da se "Židan možda prenaglio."

U dvije godine trakavice pitanje terana više puta je uvrštavano na sjednice tijela EK, a potom odgađano bez argumenata. Dok se sa strane EK tom problematikom bavio Jaques Nadolski, s te adrese se tipovalo da teran u RH nosi oznaku istarski teran. Posebno su znakoviti detalji iz rujna 2014., kad predstavnici EK hrvatski tim "mole da se o mogućim rješenjima ne polemizira javnim i medijskim prepucavanjima nego da se sačeka rješenje prihvatljivo za RH" te iz ožujka 2015., kad iz EK i dalje "mole za razumijevanje i ističu kako cijene što se problematika terana drži dalje od medija u RH."

Smetala im i kranjska, istarski pršut…

Što su sve osporavali?
O gnjevu susjeda svjedoči i lista kojom RH žele uskratiti zaštitu još nekih proizvoda. Najprije su osporavali proizvodnju kranjske kobasice, nisu prihvatili ni dodatak klasična ili hrvatska, no presudila je EK 2013. i tvrtke u RH kranjsku mogu proizvoditi 15 godina. Potom su osporavali istarski pršut, pa je registriran za obje države kao Istarski/Istrski. Za Varaždinsko zelje pak u prigovoru kažu da je "udomaćena lokalna sorta", a prigovor su dali i za slavonski kulen. Slovenski Istrski pršut mora biti od svinja iz RH, a slovenski proizvođači kranjske kažu da je rade od svinja iz RH.