"Tjedne analize PBZ-a nastoje se baviti važnim gospodarskim zbivanjima kod nas i u svijetu. S obzirom na važnost ulaska Hrvatske u EU, nema teme koja bi bila važnija od ove", ovim riječima započeo je ekonomist Marko Škreb ovotjedne PBZ analize. Njegov komentar prenosimo u cijelosti i bez izmjena:

S druge strane, nakon brojnih napisa u medijima koji se bave tim pitanjem, čini se da nije puno toga ostalo za reći. No, jedna je tema nedovoljno istaknuta. Mnogi su skloni EU i sve njene institucije i tijela (uključivo i ECB), smatrati krutima, glomaznima, birokratiziranima, neoperativnima, ukratko – sklerotičnima. Kao godina rođenja EU često se spominje 1957. To je izazivalo sumnju hoće li se netko s toliko godina znati prilagoditi promjenama, a svijet oko nas radikalno se izmijenio posebno od izbijanja krize 2008. godine.

Još nas je Darwin učio da oni koji se ne prilagode novom okruženju polako izumiru. Pri tome se često rade usporedbe EU-a sa SAD-om. U SAD-u je odlučivanje o strateškim promjenama uglavnom u jednom centru, dakle znatno jednostavnije. EU čini komplicirani mehanizam od 27 suverenih zemalja (od danas 28), a eurozonu 17 članica. Svaka od zemalja je na različitom stupnju gospodarskog razvoja, ima različite ciljeve, kulturu, često i jezik i običaje. Kada se to poveže s greškama u dizajnu zajedničke valute – eura (koje su se pokazale u krizi), ne čudi da su neki proricali ne samo propast eura, već i EU, a time i povratak na ratne strahote u Europi. No, najgore se nije dogodilo, EU se je prilagodila i prilagođava se i dalje.

Nemoguće je nabrojati sve što se je izmijenilo u EU, odnosno ECB-u tokom par godina. Spomenimo samo tri. Prva je stvaranje novih institucija. Prvi je paket pomoći Grčkoj (koja nije mogla vraćati svoje dugove) bio ad hoc, pomalo „izvaninstitucionalan“, no od listopada 2012. imamo instituciju sa sjedištem u Luksemburgu gdje radi oko 70 ljudi, a što je najvažnije s kapitalom (dakle s mogućnošću intervencije) od 700 mlrd eura pod nazivom European Stability Mechanism (Europski stabilizacijski mehanizam).

Drugo, stvoreni su novi instrumenti monetarne politike. Središnje se bankare često optužuje da su konzervativni, no ECB je u posljednjih par godina učinio niz promjena u svojoj politici. Do pred par godina bi glavna kamatna stopa od 0,5% (znatno ispod inflacije, dakle realno negativna), repo operacije od tri godine bez količinskih limita i sl. bili naprosto nezamislivi. Danas znamo da su već sama najava instrumenta OMT, dakle neograničene kupovine vrijednosnih papira države, te izjava predsjednika Draghija da će učiniti sve da spasi euro radikalno promijenili percepciju svjetskih tržišta o budućnosti eura, naravno – nabolje.

Kao treća stvar koju valja spomenuti jest uznapredovali rad na europskoj bankovnoj uniji. Bankovna je unija zamišljena da se realizira kroz tri tzv. stupa. Prvi je zajednički mehanizam nadzora banaka kojim bi ECB izravno nadzirao banke. Taj bi se rad trebao odvijati prema jedinstvenim pravilima nadzora, što bi trebala osmisliti nova institucija, Europska bankovna agencije (EBA). Drugi se stup bankovne unije temelji na formiranju zajedničkog mehanizma rješavanja problema u bankama, a treći na zajedničkom osiguranju depozita zemalja. Zasad je samo prvi stup pred skorom operacionalizacijom (kraj 2014.), no već činjenica da se raspravlja i o druga dva predstavlja značajnu promjenu.

Od svih promjena najvažnija je ipak ona o novom načinu razmišljanja. EU je jasno pokazala da se i sa 56 godina može biti spreman na radikalne izmjene kako bismo se prilagodili novom svijetu te dočekali bolje sutra! Tomu se treba radovati.