Paket poreznih zakona je pripremljen, do kraja srpnja predočit će se i javnosti, a od 1. siječnja 2019. možemo računati na daljnje porezno rasterećenje. Kazao je to na konferenciji Styrije o budućnosti poreznog i mirovinskog sustava ministar financija Zdravko Marić.

Detalje nije otkrivao, ali iz brojki koje je iznio vezano uz porezno opterećenje potrošnje u Hrvatskoj u odnosu na EU moglo se razabrati da Vlada ide u smanjenje najviše stope PDV-a.

“Ne samo da je Hrvatska pri vrhu, nego je na prvom mjestu po udjelu prihoda od PDV-a u BDP-u. Mi smo na razini od oko 13 posto BDP-a, a prosjek EU je nešto niži od 9 posto” naveo je. No, odbio je tumačenja o natprosječnoj opterećenosti rada, odnosno dohotka, posebno kada je riječ o doprinosima iz plaće i na plaću. Ističe da je Hrvatska po udjelu prihoda od socijalnih doprinosa u BDP-u na sredini ljestvice zemalja EU, a po oporezivanju dohotka i bogatstva na 25. ili 26. mjestu.

Detaljno je prezentirao dosadašnje poteze Vlade na polju porezne reforme zaključivši kako je 2016. i 207., kada sumira sve, bilo je nešto manje od 4 milijarde poreznog rasterećenja, ističući kako su prihodi od poreza na dobit, doduše ne samo kao efekt porezne reforme, ali dijelom i zbog toga, povećani za 17 posto. Ministar ističe kako je efekt porezne reforme bio i povećanje neto plaća kod većine poslodavaca, potrošnje i investicija, no naglašava kako se ne smije zaboraviti da se poreznu reformu ne smije gledati izvan konteksta javnih financija. “Puno smo napravili u ove dvije godine. Javni dug pada, izišli smo iz procedure prekomjernog deficita, a povećan nam je i rejting. Ako bismo ugrozili situaciju javnih financija, vratili bismo se na sam početak”, upozorava Marić.

Zbog toga inzistira da na rashodovnoj strani proračuna postoji čvrsta kontrola, da se troši racionalno, efikasno i transparentno, a da se sav višak prihoda usmjeri u smanjivanje javnog duga i daljnje porezno rasterećenje.

“U ovom trenutku potrebe za rebalansom proračuna nema”, kaže i dodaje kako Vlada inzistira na odgovornom i racionalnom planiranju proračuna, a posljedica svega je, da na kraju godine možemo konstatirati da smo ostali u okviru limita državne potrošnje koji smo si sami zadali .

“Višak prihoda pretvaramo u korekciju deficita, odnosno suficita koji je lani ostvaren na više, a javnog duga na niže”, poručio je.