Pred Vladom bi se ovaj mjesec trebala konačno naći Strategija upravljanja državnom imovinom, prva koju izrađuje ministar državne imovine Goran Marić.

Na izradi sedmogodišnjeg ključnog dokumenta za raspolaganje imovinom radi se već punih godinu dana, a premda još nije službeno usvojena, Ministarstvo na njoj temelji strateški plan za razdoblje od 2020. do 2022., kojeg je u obvezi donijeti po zakonu o proračunu.  Strateški plan prvi su korak u izradi proračuna, a sudeći prema upravo objavljenom dokumentu, ministar Marić nastavlja s ambicioznim planovima privatizacijskih i drugih prihoda od državne imovine.

Konkretno se ne navodi što će se u pojedinoj godini stavljati u prodaju ili funkciju, no navodi se da od prodaje dionica u ovoj godini država može računati na 55 milijuna kuna, što je porast u odnosu na lanjske ostvarene prihode od 446 milijuna. Privatizacija bi potom u iduće dvije godine ponovno trebala biti izdašna, na razini od 870 milijuna u 2020. i 823 milijuna u 2021., te su potom očekivanja nešto skromnija, 300 milijuna.  

Zakup bez naknade
Od nefinancijske imovine Ministarstvo državne imovine očekuje ove godine prihode na razini prošle godine, oko 220 milijuna kuna, a potom procjenjuju da će rasti po 20 milijuna kuna godišnje. Jedna od mjera stavljanja u funkciju državne imovine su i odluke o darovanju, uglavnom gradovima i općinama. Lani je sklopljeno 67 ugovora o darovanju nekretnina čija je procijenjena tržišna vrijednost bila 331 mil kuna.

Idućih godina broj ugovora blago bi trebao rasti, dok je teško dati procjene vrijednosti budućih darovanja. Ono što Ministarstvo u oba dokumenta navodi kao važan model efikasnijeg stavljanja u funkciju državne imovine je davanje nekretnina u zakup bez naknade. Takvu mogućnost predviđa zakon o poticanju ulaganja, kao vid potpore poduzetnicima, a odnosi se prvenstveno na bivše proizvodne pogone i neperspektivnu vojnu imovinu, a posebno ukoliko se ona nalazi na potpomognutim područjima.

Cilj koji je zacrtalo Ministarstvo državne imovine da se godišnje realizira pet takvih investicijskih projekata, a konkretno do 2020. navode kao primjere šibenski TEF, pulske projekte Hidrobaza, Saccorgiana i Muzil, Šepurine u Ninu, skradinski Prukljan, Kupari u Župi Dubrovačkoj, Aerodrom Stankovci i projekt viške Češke vile. Ti su projekti godinama u pripremama, a neki od njih već su prošli potrage za investitorima.

Ponuda udjela
Nekretnine, pak, i dalje ostaju najveći izazov za državu kad je u pitanju bolje korištenje državne imovine, međutim prepreka ostaju neriješeni imovinsko-pravni odnosi. Jedan od prioriteta u narednom razdoblju bit će i reguliranje suvlasničkih zajednica, bez obzira na kojoj osnovi je država u nju ušla. Ministarstvo će samo inicirati postupke njihovih razvrgnuća, a bit će određeni veličinom njezina učešća. Tako planira ponuditi ostalim suvlasnicima svoj udjel, prvenstveno u nekretninama u kojima drži manje od 50 posto suvlasništva.