Kada je riječ o nezaposlenosti, o 2019. godini možemo govoriti kao o onoj pozitivnih pomaka. Tako smo u prosincu 2019. imali 128.650 nezaposlenih i ostvarili pomak za 25 tisuća zaposlenih više. Pritom govorimo o općoj populaciji, no kada govorimo isključivo o osobama s invaliditetom, ta brojka je nešto drugačija.

Registrirana nezaposlenost osoba s invaliditetom u 2019. veća je za 1,8 posto nego što je to bio slučaj prethodne godine, no pozitivno je da je ukupan broj nezaposlenih osoba s invaliditetom i dalje nizak u odnosu na posljednjih deset godina. Sve više je i onih koji se odlučuju na visoko obrazovanje, no postavlja se pitanje jesu li podaci s burze demotivirajući za taj ‘trend’?

Od ukupnog broja nezaposlenih skoro šest tisuća je osoba s invaliditetom, a najviše nezaposlenih ima završenu srednju školu. Riječ je o 4577 osoba, a od čega je njih 1051 sa završenom četverogodišnjom školom.

U tom smjeru možemo si postaviti pitanje bi li za ovih nešto više od tisuću koji su završili četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje situacija bila nešto bolja da su se odlučili obrazovati dalje.

U odgovor nismo baš sigurni, a razlog pronalazimo u brojkama koje govore da je broj visokoobrazovanih osoba s invaliditetom zastupljeniji u kategoriji nezaposlenih. Od ukupnog broja nezaposlenih osoba s invaliditetom njih 308 ima više ili visoko obrazovanje, a 105 prema evidenciji HZZ-a je s istim razinama stručne spreme uspjelo pronaći posao.

Ako zbrojimo ta dva podatka, možemo govoriti kako je među osobama obuhvaćenim zadnjim istraživanjima HZZ-a zaposleno manje od 50 posto onih koji su se nakon srednjoškolskog obrazovanja odlučili dalje obrazovati. S druge strane, to nije toliko crni scenarij, govorimo tek o jedan posto u odnosu na opću populaciju i 16 posto nezaposlenih s fakultetskih obrazovanjem.

Ne možemo govoriti o razlozima zbog kojih se oni koji ostvaruju prve formalne uvjete upisa na fakultet, misleći pritom na one završene četverogodišnje srednje škole, ne odlučuju na daljnje obrazovanje.

Mehanizam ‘najsretnijeg rješenja’ ne postoji, a odluka je na kraju samo na mladima. Ipak, posljednjih nekoliko godina govori se o rastu studenata s invaliditetom na visokim učilištima diljem Republike Hrvatske. Točna brojka ne postoji zato što nisu dužni prijaviti svoj invaliditet, a prema vođenim evidencijama , kako prenosi portal Moj Faks, trenutno možemo govoriti oko 700 studenata s invaliditetom.

Nekada ne upišu željeni fakultet, a razlog tome, umjesto nedovoljnog broja bodova, u njihovom slučaju ponekad je i arhitektonska neprilagođenost. O tome je važno govoriti, a važno je zato što je pristupačnost građevina još uvijek jedan je od najčešćih oblika diskriminacije osoba s invaliditetom, ne isključuje niti jednu dob, a ovim problemom iz godine u godinu bavi se i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak.

“Općenito nepristupačnost građevina je izazov s kojima se mnoge osobe s invaliditetom svakodnevno susreću, a mnoge osobe bez invaliditeta teško mogu i zamisliti koliko ponekad samo nekoliko stepenica mogu biti velika prepreka u kretanju i življenju.

Sigurno smo danas kao društvo postali svjesni da nije oštećenje ili invaliditet osobe ono što tu osobu onemogućava u sudjelovanju u životnim aktivnostima, već su to prepreke u našoj okolini. Međutim, unatoč donesenim zakonskim i podzakonskim propisima, ne dolazi do značajnijih promjena ‘na terenu’.

I dalje su brojne građevine u kojima su smještena i u kojima rade javna tijela i ustanove, arhitektonski, orijentacijski i komunikacijski nepristupačne. Isto tako nepristupačne su i brojne građevine drugih pravnih osoba koje to ne bi trebale biti”, rekla je Slonjšak.

Kako bi se stimuliralo visoko obrazovanje i unaprijedila njegova kvaliteta za one najosjetljivije skupine, prošle godine 3. siječnja usvojen je Nacionalni plan za unaprjeđenje socijalne dimenzije visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj 2019. – 2021.

U odnosu na osobe s invaliditetom, Nacionalna strategija predviđa ciljeve kojima nastoji unaprijediti pristup visokom obrazovanju, ukloniti prepreke pri ulasku i omogućiti jednake prilike svim studentima tijekom studiranja.

“U njoj je predviđeno, da kada se radi o kandidatima s invaliditetom, potrebno je uvesti obvezno dodatno savjetovanje o mogućim teškoćama pri realizaciji ishoda učenja studijskog programa koji kandidati žele upisati, a koje bi trebali provesti koordinatori za studente s invaliditetom, voditelji studijskih programa i prodekani za nastavu.

Sve informacije o studijskim programima, savjetovanju, postupcima upisa i tijeku studija, mjerama izjednačavanja mogućnosti, financiranju studija i zapošljavanju studentima moraju biti dostupne, a kada se radi o studentima s nekim vrstama invaliditeta, predstavljene i u alternativnim formatima.

Također je predviđeno uspostavljanje učinkovitog sustava nematerijalne potpore za studente tijekom studija tako da se uspostavi sustav savjetovanja na visokim učilištima sa sljedećim elementima: psihološko savjetovanje; karijerno i financijsko savjetovanje; akademsko savjetovanje; savjetovanje i potpora studentima s invaliditetom, te da se promovira sustav nematerijalne potpore, uključujući dostupnost informacija na mrežnim stranicama visokih učilišta i druge oblike informiranja, a što bi trebala provoditi Visoka učilišta, Hrvatski zavod za zapošljavanje, MZO, MRMS (Uprava za upravljanje operativnim programima Europske unije) Udruge koje se bave relevantnim oblicima podrške mladima”, dodala ja pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak