Industrija vina Europske unije čini 62 posto ukupne svjetske proizvodnje vina, zapošljava gotovo tri milijuna ljudi i u 2022. godini bruto domaćem proizvodu EU pridonijela je sa 130 milijardi eura, ključni su podaci iz studije koju je izradila konzultantska kuća PwC, a krajem ožujka Europskom parlamentu predstavio Europski vinski odbor (CEEV), udruženje sedam tisuća proizvođača vina iz Unije te 25 nacionalnih udruženja među kojima je i Hrvatska gospodarska komora. S ciljem da prikažu važnost industrije za europsko gospodarstvo.
Iznos doprinosa BDP-u podrazumijeva 56,1 milijardi eura direktno stvorenog BDP-a, 49,7 milijardi indirektno kroz rezultate pratećih industrija, 24,2 milijarde eura BDP-a stvorenog kroz utjecaj na veću potrošnju kućanstava.
Značaj industrije vina
Maurizio Gonzales – Gordon, predsjednik CEEV-a i velike španjolske vinarije Gonzales Byass iz Jereza u južnoj pokrajini Cadiz vinogradarstvo i vinarstvo tim je povodom opisao kao “blagoslov protiv depopulacije ruralnih područja” jer su ona s rastućim vinogradima gotovo zadržala svoje stanovništvo doživjevši blagi pad od 0,4 posto nasuprot čemu područja s opadajućim vinogradima imaju 6,5 puta veći pad stope rasta stanovništva koji iznosi – 2,6 posto.
PwC je u svojoj studiji značaj industrije vina za gospodarstvo EU ilustrirao podatkom prema kojem fiskalni doprinos vinskog sektora Uniji iznosi 76 posto BDP-a Hrvatske, ili 1,2 puta BDP Malte i Cipra objedinjeno. Riječ je o 52 milijarde eura, od čega je 26,5 milijardi eura direktno od vinske industrije, a ostalo od povezanih. U izradi studije PwC se oslanjao na podatke Eurostata, statističkog servisa Statista i podataka kompanija i udruženja, a podatke do kojih nisu mogli doći procijenili su na osnovu poznatih im.
“Za svaki euro izravnog BDP-a iz sektora vina generira se ukupni iznos od 2,3 eura za cjelokupno gospodarstvo EU, a za svako izravno radno mjesto u sektoru vina generira se ukupno 1,6 radnih mjesta u cjelokupnom gospodarstvu”, izračunali su konzultanti te naglasili kako je snažna izvozno orijentirana priroda vina odigrala ključnu ulogu u smanjenju deficita u trgovinskoj bilanci EU-a za 3,7 posto u 2022. godini, a vinogradi su 37 posto profitabilniji od ostalih trajnih usjeva pa niti ne čudi što je pod njima bilo 45 posto iskorištene poljoprivredne površine u EU.
Prema studiji PwC-a u europskoj industriji vina aktivno je 12 tisuća kompanija, prosječan godišnji prihod po tvrtki je 4,2 milijuna eura godišnje, a proizvodnja 1,3 milijuna litara vina, što znači da je riječ ponajviše o malim i srednjim tvrtkama zaslužnim za izvoz izvan EU-a vrijedan 17,9 milijardi eura u 2022. godini. Čak 90 posto izvoza odnosi se na vina s oznakom zaštićenog porijekla (PDO) ili sa zaštićenom geografskom oznakom (PGI).
Zajedno su 2022. godine europske vinarije proizvele 165,7 milijuna hektolitara vinskih proizvoda.
Nepouzdani hrvatski podaci
Hrvatska proizvodnja vina kap je u moru europskih količina iako je brojnim hrvatskim vinima na europskoj i svjetskoj sceni priznata vrhunska kvaliteta. Naša nastojanja da hrvatsku industriju vina te domaće tržište prikažemo u brojkama razotkrila su nam kako unatoč tome što vinogradarstvo i vinarstvo statistički prati niz institucija nitko zapravo nema širu sliku, a ni onu koja bi se mogla opisati pouzdanom.
Ta je šira i detaljnija slika po uzoru na prikazanu za EU posebno potrebna otkad je Graševina Croatica, udruženje dijela vinara iz Slavonije i hrvatskog Podunavlja pod vodstvom Tomislava Panenića krajem veljače na osnovu analize uzoraka laboratorija Ana Lab iz srbijanskog Pančeva uprlo prstom u tri hrvatska proizvođača tvrdeći da su na tržište plasirali patvoreno vino uzbunila cijelu vinsku branšu čiji se kuloari još nisu smirili i anonimno zagovaraju stroži inspekcijski nadzor.
Europska unija je pak iz svojih fondova lani kroz vinske omotnice u hrvatsku vinsku industriju uložila 10,4 milijuna eura, a u posljednje tri godine riječ je o 31,2 milijuna eura. Učinkovitost tih ulaganja također je nemoguće izraziti u brojkama.
Iz sektora za poljoprivredu Hrvatske gospodarske komore, pod vodstvom Luke Burilovića, kažu kako su jedini točni podaci kojima raspolažu oni Državnog zavoda za statistiku o uvozu vina na hrvatsko tržište.
Za prvih devet mjeseci 2023. godine riječ je o 41,9 milijuna
eura vrijednom uvozu uz rast od 14 posto u odnosu na 2022. pa se može procijeniti da je u cijeloj 2023. godini na hrvatsko tržište uvezeno vina vrijednog oko 45 milijuna eura.
“Uvoz se kreće otprilike na razini 25 milijuna litara godišnje, prosječno”, kažu u HGK. Vinari u kuloarima neslužbeno dodaju procjenu sive uvozne ekonomije pa govore o otprilike 15 do 20 milijuna neregistriranih litara vina koje uđu na hrvatsko tržište, međutim riječ je o neprovjerljivom podatku. Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu (HAPIH) pod vodstvom ravnateljice Darije Sokolić pak raspolaže s podacima o plasmanu domaćih vinara na tržište, a u 2023. riječ je o 52,7 milijuna litara vina. Samo 55 tvrtki na tržište je plasiralo više od 100 tisuća litara vina, a samo 11 njih više od milijun litara.
Lanjska i preklanjska godina bile su loše za vinogradare zbog vremenskih neprilika pa iz HGK kažu kako je u godinama s blagonaklonim vremenskim prilikama domaća proizvodnja između 65 i 75 milijuna litara.
“Procjene sivog tržišta kreću se u rasponu od 20 do 100 posto u odnosu na količine koje se redovnim putem stavljaju na tržište”, kažu u HGK potvrđujući tako da je moguća verzija u kojoj je hrvatsko tržište vina i dvostruko veće od onoga što bilježe statistike.
Veličina hrvatskog tržišta vina, što legalnog što sivog, varira stoga u velikom rasponu od 100-tinjak do 200-tinjak milijuna litara godišnje, a vrijednost je, kažu u HGK-u nemoguće izračunati jer nemaju podatke o prosječno ostvarenim cijenama u trgovačkim lancima, specijaliziranim trgovinama te restoranima i barovima. Tomislav Panenić, direktor Graševine Croatice, vrijednost hrvatskog tržišta grubo procjenjuje na razinu od 300 milijuna eura godišnje, no ne postoje službeni izvori koji bi taj iznos potvrdili ili demantirali.
Hrvatskim vinarstvom i vinogradarstvom upravlja se uvelike naslijepo, uz vrlo malo pouzdanih podataka. Među pouzdanima je podatak Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu prema kojem su u 2023. godini domaći proizvođači od ukupne količine vina na tržište stavili nešto više od četvrtine, 26,25 posto vina autohtonih hrvatskih sorti.
Autohtone sorte
Ukupno je 2023. na tržište plasirano vina 49 autohtonih sorti, ali samo njih deset u količini većoj od 100 tisuća litara.
Najviše je Malvazije istarske, 5,3 milijuna litara čiji je najveći proizvođač istarska Agrolaguna, drugi najveći domaći vinar nakon slavonskog Kutjeva po količini plasiranoj na tržište.
Tržišni izazovi dvaju najvećih hrvatskih vinara uvelike su različiti kao i četiriju hrvatskih vinskih regija. Proizvođači Slavonije i hrvatskog Podunavlja na tržište plasiraju najviše vina, u 2023. 25,6 milijuna litara, no nemaju ni jednu autohtonu sortu kojom bi se podičili kao Istra Malvazijom i Teranom ili Dalmacija Plavcem malim ili Pošipom. Panenić iz Graševine Croatice kaže kako je svim slavonskim i podunavskim proizvođačima zajedničko to što moraju prijeći s nisko maržiranih proizvoda na dohodovno više ili visoke razine.
“Napredak je moguć samo kroz povezivanje proizvodnje hrane, odnosno vina i turizma u kojima Slavonija ima velik i nedovoljno iskorišten potencijal”, kaže Panenić. Vinari iz primorskih regija za razliku od slavonskih i onih iz najmanje hrvatske vinske regije Bregovita Hrvatska koja obuhvaća Zagorje, Međimurje i sve poznatiju Plešivicu imaju poznate autohtone sorte i kroz turizam kupce na pragu pa na kontinentu vjeruju da se više moraju truditi.
Istra i Kvarner druga su regija po količini vina stavljenoj na tržište, lani je to bilo 11 milijuna litara. Dok u porečkoj Agrolaguni najavljuju još snažnije oslanjanje na Malvaziju, predsjednik uprave Kutjeva Dino Galić govori o edukaciji u svrhu razlikovanja kutjevačke Graševine od ostalih, a upuštaju se i u ugostiteljstvo otvarajući restoran u vinogradarskom području Vinkomir. “To će biti pokazno mjesto za naše poslovne partnere i goste gdje želimo prezentirati poslovnu filozofiju pristupu eno gastro segmentu i razvijati lokalni turizam kako bi prezentirali bogatu povijest i tradiciju”, kaže Galić.
Jedan od najvećih domaćih proizvođača vina, Badel 1862 koji ima vinograde u tri regije, svima osim Istre i Kvarnera, a najviše u Dalmaciji kao poslovnu uzdanicu u vinu vidi svoje vrhunsko crveno vino Korlat – čije su vinograde počeli saditi prije 20 godina u suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu. Nije riječ o autohtonoj sorti već o kombinaciji merlota, syrhoma, cabernet sauvignona, mourverdea i cabernet franca. U Badelu 1862 kažu kako je upravo Korlat postao sinonim za vrhunska crvena vina, a najveću priliku za plasman vina na tržište vide kroz turizam.
U studiji predstavljenoj Europskom parlamentu konzultantska kuća PwC ističe kako je tijekom 2022. gotovo 36 milijuna ljudi posjetilo područja oko vinograda u potrazi za iskustvima vezanim uz vino te su procijenili da je više od milijardu eura potrošeno tijekom posjeta vinarijama i muzejima vina u EU tijekom te godine. Procjena se temelji na podacima za Španjolsku. Procjenjujući na osnovu podataka za Njemačku, Italiju i Španjolsku u PwC-u su zaključili kako je u 2022. ukupni prihod od vinskog turizma u EU dosegao 15 milijardi eura.
Sustav obojan sivim bojama
Veliku ambiciju rasta na hrvatskom tržištu vinarija Vina Delmati, bivša Vrgorka Vinarija koju je preuzeo građevinski poduzetnik Ante Zloić i nakon lanjskog plasmana na tržište prvih blizu 200 tisuća litara vina, ove godine kaže izlazi sa 750 tisuća litara. Želi kaže proizvoditi vino autohtone sorte Plavka i ima ambiciju izvoziti ga na tržište SAD-a i revitalizirati sve hektare koje je nekada pod vinovom lozom imala vrgoračka vinarija. Zloić je u istraživanju tržišta također tražio podatke o njegovoj veličini i nije zadovoljan funkcioniranjem institucija.
“U Hrvatskoj je lakše dobiti građevinsku dozvolu, nego dozvolu za stavljanje vina na tržište”, kaže Zloić oslikavajući sustav preplavljen sivim tržištem kao strog.
Ispuni li ambicije Zloićeva Vina Delmati imat će vidljiv utjecaj na ukupni dalmatinski plasman vina na tržište koje se lani svelo na 7,71 milijuna litara, manje nego u Bregovitoj Hrvatskoj koja je tržištu dala 8,24 milijuna litara vina, prema podacima Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu. Kad je riječ o prodaji vina, studija PwC-a lijepo ilustrira važnost prodajnih kanala pa je tako na razini Europske unije u 2022. godini u ugostiteljstvu, odnosno kafićima i restoranima potrošeno samo 25 posto vina u količini, ali u prodaji čini 55 posto vrijednosti, dok je 75 posto količina prodanih u trgovinama donijelo samo 45 posto vrijednosti. Dijana Grgić, vlasnica i glavna urednica časopisa VinumIn posvećenog promociji vina kaže kako su trendovi u promociji hrvatskih vinara sve bolji.
“Vinari više nisu fokusirani isključivo na vinske festivale već i kroz razne radionice, vinske večeri i razne događaje dolaze do publike, no još uvijek unatoč sve većem značaju društvenih mreža ne pronalaze dovoljno dobre modele da dođu do mlađe publike” kaže Grgić dodajući kako je mlade potrebno educirati o vinima i kulturi stola. Iako je Europska unija najveći proizvođač vina na svijetu, nije i najveći potrošač budući da se u EU potroši 48 posto svjetske potrošnje prema analizi PwC-a. Na globalnoj sceni proizvodnja u drugim dijelovima svijeta raste, pa je tako Amerika (uključuje sjeverni i južni kontinent) na 19 posto udjela, a Oceanija na 5 posto. Količine vina proizvedena u Hrvatskoj kap su u moru vina, no brojni brendovi sve redovitije osvajaju sve više svjetskih i europskih priznanja što ukazuje na rast kvalitete hrvatskih vina. Ovisno o procjeni proizvođača najpoznatijih vinskih marki, koliko im šteti situacija s patvorenjem vina, ilegalni uvoz i sivo tržište toliki će biti pritisak na institucije da urede stanje na tržištu i možda doznaju njegovu stvarnu veličinu i vrijednost.
