Tekst prijedloga nagodbe Agrokorovih vjerovnika se dovršava i objavit će se idući tjedan, poručio je povjerenik Fabris Peruško u istupu dan nakon ostavke potpredsjednice Vlade Martine Dalić.

Prilikom objave njezine ostavke i premijer Andrej Plenković dao je naslutiti da afera Hotmail neće utjecati na tijek procesa. Podcrtao je da postizanje nagodbe očekuje u zakonskom roku (do 10. srpnja). Kao i u slučaju ostavke bivšeg povjerenika Ante Ramljaka, kojoj su također prethodili javni pritisci i afera ("savjetnici"), politika se u tom procesu očito odlučila za strategiju što bržeg zatvaranja te priče. Dakle, politiku kontinuiteta, tek uz "leteće izmjene" nametnute spletom okolnosti.

Do isteka lex Agrokora preostalo je 56 dana, a to je i jako malo i jako mnogo vremena. Malo ga je s obzirom na preostali posao i rješavanje još brojnih pravno-procesnih koraka, ali uz nastavak curenja kontroverznih prepiski i dokumenata dva mjeseca mogu biti i "puno previše" vremena, posebice za ionako zagrižen politički kapital premijera i Vlade. A stvari, čini se, idu upravo u tom smjeru. Zbirku e-mailova jučer je isti portal obogatio i objavom kopije fakture odvjetničkog društva Borisa Šavorića i partnera s naknadama koje je ta kuća uoči aktiviranja lex Agrokora isporučila ruskoj VTB za usluge vezane uz bančino financiranje Agrokora. No, to nije i jedini izvor mogućih daljnjih komplikacija. I godišnji skup pravnika u gospodarstvu koji danas počinje u Opatiji, a u dobroj je mjeri tematski inspiriran slučajem Agrokor, Vladi bi prije mogao biti dodatni uteg nego vjetar u leđa.

Na tom skupu predviđena su izlaganja nekolicine profesora i pravnih autoriteta upravo o nekim od glavnih spornih pitanja u slučaju Agrokor, od jamstava pa do osporavanja tražbina. Prema programu, primjerice, je i rad koji (su)potpisuje profesor Petar Miladin, čija recenzija završne verzije lex Agrokora (dio seta objavljenih e-mailova) nimalo ne ide u prilog Vladi. Svako malo i u raznim se istupima raznih dionika slučaja Agrokor nabaci poneka intrigantna ješka kakvu je jučer na N1 televiziji ponudio predstavnik Udruge manjinskih dioničara Miroslav Jeličić Purko. Govoreći o "asimilaciji povjerenika Peruška u tzv. skupinu Borg" ovlaš je spomenuo i kako bi, prema neslužbenim informacijama, za zatvaranje nagodbe trebao biti nagrađen "između 1 i 2 milijuna eura". 

Da je percepcija u tom procesu veoma važna, pa i da, barem u političkoj sferi, može ispasti presudna, danas je prilično izvjesno. Utoliko ne čudi i širok raspon procjena što je to optimalan odgovor na udare s kojima se trenutno suočava proces nagodbe, a s njim i Vlada.  Goranko Fižulić u pogledu usmjeravanja procesa u Agrokoru koji su na raspolaganju premijeru vidi tri scenarija, a najizgledniji – nastavak istim putem, ne smatra i najmudrijim.

"Kad bi premijer shvatio da silovanjem procedure ne možemo imati nagodbu koja zbog silnih tužbi ne bi imala pogubne repove po RH, išao bi u Sabor i tražio produljenje lexa za šest mjeseci. Tu mu pak ostaje izbor da to povjeri i novoj ekipi stručnjaka", smatra. Uspjeh nagodbe ovisi, čini se, i o veličini problema nezadovoljnih vjerovnika koji osporavaju od strane izvanredne uprave priznate tražbine. Da je taj problem doista velik, otkrio je povjerenik, po kojem se osporavanja rade "iz taktičkih razloga sa svrhom onemogućavanja okončanja procesa".

Osporavanje tražbina predstavljeno kao 'mehanizam' za usporavanje procesa, prema Perušku onemogućuje da se postupak uspješno privede kraju, iako s druge strane po mišljenju naših sugovornika to bi moglo biti i neovlašteno miješanje u prava vjerovnika. Stoga se otvara pitanje koji su učinci osporavanja i utjecaja na nagodbu. Pravnici kažu da su to pravo glasa i pravo namirenja. Sud ocjenjuje hoće li dati pravo glasa, a za situaciju kad se pravomoćno odluči jesu li tražbine osnovane nagodba mora imati rezervirana sredstva u skladu s principom da će i te tražbine biti utvrđene kao osnovane.

Važnost toga pokazuje se i slučaju stečajnog plana Peveca i uspješnog restrukturiranja, s time da je postojalo oko 100 mil. kuna osporenih tražbina upućenih u pranice, u kojima se prema našim izvorima pokazuje se da je većina osporavatelja bila u pravu. Kako zbog stečajne prakse, tako i zbog posve suprotne situacije vezano uz predstečajeve, jer se vjerovnicima uskratilo pravo na osporavanje priznatih tražbina, Agrokorov povjerenik ne bi smio imati nikakav problem u činjenici osporavanja. Kažu da će sud morati reći hoće li takav vjerovnik kojem je izvanredni povjerenik priznao tražbinu, a drugi vjerovnik je osporio, ipak imati pravo glasa. Također, povjerenik 'samo', kažu, treba rezervirati novac ako ne otpadnu osporavanja.

"Povjerenik nije u pravu i nije ovlašten ulaziti u pitanje zašto neki vjerovnik načelno ima pravni ili čak poslovni interes osporavati tražbinu trećem vjerovniku", kaže naš sugovornik koji nije želio biti imenovan. Pitanje osporavanja, tvrde i drugi, autonomno je pitanje gdje ne bi trebalo ulaziti u to zašto netko ima interes, a princip je sljedeći: Ako je osporavanje sporno, na sudu je da to ocjeni, a ako je nesporno, da to otkloni. Odvjetnik Mićo Ljubenko kaže kako se može zaključiti da nije na povjereniku da se miješa u rad suda, niti da pokuša sugerirati. Je li na ovoj temi – osporavanja tražbina priznatih od strane povjerenika, moguće očekivati pritiske na sud, tek će se vidjeti, a za vjerovati je da će zbog osjetljivosti slučaja suci biti na visini zadatka.

Neslužbeno se doznaje i da problem osporavanja može biti mnogo veći u poslovnom smislu. Ako se to prevede na poznate najveće vjerovnike koji su osporili tražbine obvezničara- primjerice Adris, povodom čega je nastao predmet u kojem je radi utvrđivanja osporenih tražbina tužitelj The Bank od New York Mellon kao skrbnik, dok je tuženik Agrokor d.d. i sastavnice, čini se da ta banka ne bi mogla tako jednostavno i čisto prodati svoj portfelj dokle god ima problem osporavanja.

Ta su prava čini se pod upitnikom i onda taj vjerovnik (skrbnička banka) ima zaista probleme, ali sama nagodba i ostali vjerovnici s time nemaju problem. Za razliku od izvora bliskih izvanrednoj upravi koji smatraju da se može raditi i o zloupotrebama instituta osporavanja tražbina, upućeni navode da su osporavatelji poput Adrisa uvjereni u svoju pravnu argumentaciju. Ostaje pitanje i daje li sud npr. ovlast Adrisu da bude zastupnik Agrokora, tuženiku od strane tužitelja skrbničke banke, što po nekima nalažu stečajna pravila, ili je moguće da kao i u postupku izvanredne uprave povjerenik po dugi put ponovo bude zastupnik Agrokora.

To bi značilo da po drugi put priznaje iste tražbine. Time bi se ujedno, navode, oduzelo pravo vjerovniku – osporavatelju da zastupa svoj stav da je tražbina neosnovana. U slučaju Adris grupe prijetnja je i mišljenje Porezne uprave po kojem ispravak vrijednosti financijske imovine (a Adris grupa koja je dala cca 1 mlrd. kn kredita Agrokoru tu prednjači) nije porezno priznati rashod. Dakle, s ove osnove Adris Grupa bi trebala platiti cca 180 mil kn poreza na dobit jer ne uživa tretman porezno priznatog rashoda.