U Hrvatskoj se lani popilo oko 3,6 milijuna hektolitara piva. Tržišni je lider Zagrebačka pivovara, s udjelom od oko 43 posto, slijedi Karlovačka sa 27,5 posto, a vodeći trojac zatvara Carlsberg iz Koprivnice sa 17 posto tržišnoga udjela. Na sve se ostale odnosi, dakle, samo 12,5 posto tržišnoga udjela. Kako se drže mali proizvođači?

"Odnos troškova i realizacije najveći je problem svih malih pivara, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu", kaže Pero Ivanković, predsjednik Udruge pivara pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK), inače jedan od čelnih ljudi Zagrebačke pivovare. "Stalno se mora ulagati u tehnologiju, a ako imate manji broj proizvedenih jedinica, investicija je skuplja. Broj zaposlenih također je problem jer nije svejedno nadgleda li jedan čovjek proizvodnju 10 tisuća litara piva ili pak 500 tisuća hektolitara.

S druge strane, mjesto na policama u trgovačkim lancima plaća se, cijena je u načelu jednaka, bez obzira na to koliko piva određena tvrtka proizvede", kaže Ivanković. Stoga je praksa u svijetu da se male pivovare orijentiraju na specijalna piva u malim serijama, koja su onda prepoznatljiva potrošačima i imaju svoju tržišnu nišu. Ivanković smatra da je iluzorno očekivati da mali proizvođači mogu na tržištu konkurirati klasičnim lager pivima velikih multinacionalnih igrača s velikim marketinškim proračunima. Dio malih pivovara, kaže Ivanković, izlaz je našao u proizvodnji privatnih marki piva za trgovačke lance jer veće tvrtke iz toga sektora najčešće nisu zainteresirane za takvu proizvodnju.

Problem porezi i trošarine

Takvu računicu potvrđuju i u Pivovari Daruvar, koja je sa svojim najpoznatijim brendom Staročeško jedna od uspješnijih malih hrvatskih pivovara. Drago Ambruš, direktor marketinga Pivovare Daruvar, objašnjava da hrvatskim tržištem dominiraju tri velike pivovare u vlasništvu globalnih pivarskih kompanija, pored kojih postoji još desetak srednjih, manjih i minipivovara. "Od ukupna broja pivovara šest ih ima kapacitet proizvodnje veći od sto tisuća hektolitara godišnje. Ukupna potrošnja piva u 2012. iznosila je 3,55 milijuna hektolitara, a s potrošnjom od 82 litre po stanovniku godišnje Hrvatska se ubraja u prvih deset europskih zemalja, tzv. pivske zemlje. Tržište piva u Hrvatskoj, kao i u ostalim zemljama okruženja, još je u razvoju, s izuzetkom Austrije i Slovenije, što pokazuje i prosječno niska cijena piva u odnosu na zemlje Europske unije", ističe Ambruš.

U Daruvaru glavnu prednost malih pivovara vide u češćem i čvršćem kontaktu s krajnjim korisnicima. Objašnjavaju da je to uzročno-posljedična veza: jačanjem malih pivovara najviše dobivaju krajnji korisnici – konzumenti, i to zbog kvalitete i raznolikosti proizvoda. Ove godine u Daruvaru očekuju proizvodnju 80 tisuća hektolitara piva. "Buzetska pivovara i naša jedine rade robne marke, no njima je udio robnih marki 20-ak posto, a nama je u prvih pet mjeseci više od 25 posto. U igri je i Laško grupa, koja radi za Konzum", objašnjava Drago Ambruš. Iz Daruvara ističu da su glavni problemi malih pivovara porezno opterećenje i sustav naplate trošarina, bez mogućnosti 
odgode.

Hmelj moraju uvoziti

Mali pivari muku muče i s nepovoljnim vremenskim prilikama te stalnim smanjivanjem poljoprivrednih površina zasijanih pivarskim ječmom, zbog poticanja proizvodnje kukuruza. Zbog smanjivanja nasada hmelja došlo je do povećanja cijena sirovina u centraliziranoj nabavi putem internacionalnih 
kompanija. Proizvođači sirovina, osobito hmelja, dovedeni su u nepovoljan položaj jer mogu ugovarati prodaju samo s neovisnim pivovarama. Dovelo je to do gašenja proizvodnje jedinoga hrvatskog proizvođača hmelja – Hmeljarske zadruge iz Gregurovca. To je pak najviše utjecalo na male i srednje pivovare, koje zbog toga moraju nabavljati skuplje uvozne sirovine. Ulaskom u Europsku uniju mali pivari, kao i oni veliki, ne očekuju velike promjene jer je pivo uglavnom lokalizirani proizvod. Konkretno, u Pivovari Daruvar smatraju da će dio potrošnje biti supstituiran uvozom tradicionalnih piva iz "pivarskih zemalja", u kojima postoji jaka tradicija malih i srednjih pivovara – Češka, Njemačka i Belgija. To, kaže Ambruš, upućuje na potrebu poticanja razvoja segmenta tržišta specijalnih tipova piva proizvedenih tradicionalnim postupkom kroz stvaranje preduvjeta za opstanak vlastite, ali i ostalih pivovara, te stvaranje novih mikropivovara koje mogu povećati dodanu vrijednost turističkoj ponudi Hrvatske.


Vukovarsko bez distribucije

Iako je jedna od najmanjih, među najprepoznatljivijim je malim pivovarama Pivovara Ličanka, najpoznatija po brendu Velebitsko pivo. Utemeljena 1997., radi pivo na prirodan način od pivskog ječma, hmelja, kvasca i vode koja izvire u podnožju Velebita. Kapacitet Velebitskog je na razini milijun litara na godinu. Vjerojatno najmlađe domaće pivo, pak, izuzmemo li neke nove brendove velikih pivovara, jest Vukovarsko pivo, koje se na tržištu pojavilo prije manje od pet godina. Vlasnik pivovare Nenad Blažev kaže da ima velikih problema s distribucijom jer ga veliki trgovački lanci redom "odbijaju". Razlog su relativno visoke ulazne naknade trgovačkih lanaca, koje su tvrtkama s malom proizvodnjom neprihvatljive. Stoga se Vukovarsko pivo isprva plasiralo putem malih prodavaonica, uglavnom u Zagrebu. Blažev navodi da je posrijedi bilo 165 trgovina, no većina ih se zatvorila zbog nerentabilnosti, pa je i Vukovarsko pivo ostalo bez distribucije. Sada se prodaje u 150 kafića, od čega je njih 140 u Zagrebu. Za osvajanje jadranske obale potrebna im je jača logistika, koju vukovarska tvrtka trenutačno nema.

 Za poreze i doprinose 251 mil. eura 

Neizravno utječu na najmanje 20.700 radnih mjesta

U pivarskoj je industriji 2011. u Hrvatskoj bilo zaposleno 1597 radnika, uz ostvarivenje proizvodne vrijednosti od 161 milijun eura, 33 milijuna za nabavu sirovina i 127 milijuna dodane vrijednosti. Istodobno je ostvaren 251 milijun eura direktnog doprinosa kroz poreze i doprinose: tri milijuna doprinosa iz plaća i osiguranja, 117 milijuna PDV-a od prodaje u ugostiteljstvu, 43 milijuna PDV-a od prodaje u trgovini te 91 milijun od trošarina. Pivarska industrija ima velik utjecaj na ugostiteljstvo i trgovinu, neizravno utječe na najmanje 20.700 radnih mjesta.