Mađarski MOL u četvrtak navečer je putem Budimpeštanske burze objavio neke manje dijelove pravorijeka arbitraže UNCCITRAL-a, navevši da je to učinio sukladno pravilima mađarskog tržišta kapitala te pravnim obavijestima mađarske središnje banke, kao regulatora.  

MOL u priopćenju podsjeća da je ta kompanija krajem prošle godine, 27. prosinca u izvanrednom priopćenju izvijestila da je u arbitraži, koja je vođena pred Komisijom UN-a za međunarodno trgovačko pravo (UNCCITRAL) u Ženevi, sud utvrdio i presudio da se "svi zahtjevi Republike Hrvatske koji se temelje na mitu, upravljanju Inom te MOL-ovim navodnim povredama Ugovora o međusobnim odnosima dioničara iz 2003. godine odbijaju."

Iz MOL-a, također, podsjećaju kako su u tom priopćenju prenijeli i da je sud zaključio: "Nakon što je s najvećom mogućom pažnjom razmotrio sve dokaze i podneske koje je Republika Hrvatska dostavila u vezi s pitanjem mita, a koje je predstavljeno s najvećom mogućom brižljivošću i sveobuhvatnošću, ovaj je Sud došao do pouzdanog zaključka da Republika Hrvatska nije uspjela dokazati da je MOL doista dao mito dr. Sanaderu. Sukladno navedenom, zahtjev Republike Hrvatske da se Prve izmjene i dopune ugovoru o međusobnim odnosima dioničara (FASHA) i Glavni ugovor o poslovanju prirodnim plinom (GMA) proglase ništetnima zbog navodnog mita je neuspio."

Mađarska kompanija u priopćenju navodi kako je nakon te objave, koja je obvezna sukladno mađarskim zakonima, mađarska središnja banka, kao regulator, putem pravne obavijesti zatražila daljnje objave od strane MOL-a, a osim toga su i investitori, analitičari, kao i mađarski i međunarodni mediji redovno zahtijevali od MOL-a da objavi dodatne detaljnije informacije o svim aspektima tog pravorijeka.

"Iz razloga povjerljivosti arbitražnog postupka, u ovom trenutku nije moguće objaviti cjelokupni pravorijek, međutim, MOL mora postupati sukladno primjenjivim pravilima mađarskog tržišta kapitala, kao i sukladno pravnoj obavijesti mađarskog regulatora. Imajući u vidu sve ove obveze, te nakon pomnog razmatranja, MOL je odlučio učiniti pojedine daljnje bitne dijelove pravorijeka javno dostupnim", navodi se u priopćenju MOL-a objavljenom na Budimpeštanskoj burzi na engleskom jeziku te u hrvatskom prijevodu dostavljenom i hrvatskim medijima.

U nastavku MOL prenosi 20-ak točaka pravorijeka, pri čemu počinje s 1. točkom koja govori o strankama u postupku, a zadnja točka koju su izdvojili za javnu objavu je 490. koja govori o izreci arbitraže.  

Među izdvojenim točkama su primjerice i već ranije spomenuta točka da Republika Hrvatska nije uspjela dokazati da je MOL doista dao mito bivšem premijeru Ivi Sanaderu te da je neuspio zahtjev Hrvatske da se Prve izmjene i dopune ugovoru o međusobnim odnosima dioničara i Glavni ugovor o poslovanju prirodnim plinom (koji su potpisani krajem siječnja 2009. godine) proglase ništetnim. 

Uprava nije predala svoje odgovornosti Izvršnom odboru

Prenose potom i šest točaka pravorijeka koje se odnose na upravljanje društvom, uz ostalo i zaključak suda da je "Poslovnik o radu Izvršnog odbora u potpunosti u skladu s prisilnim odredbama ZTD-a" (Zakon o trgovačkim društvima).

To, kako se nastavlja, podupire stajalište da je, "u skladu s Ininim pravilnicima, Inina Uprava, kao kolektivno tijelo, čini se uživala pravo i ovlast da upravlja Inom u skladu s hrvatskim pravom".

"U svakom slučaju, da su članovi Uprave smatrali da im je pravo da upravljaju Inom nezakonito uskraćeno, mogli su podnijeti tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu, ali niti jedan od njih to nije učinio", navodi se u točki 384. pravorijeka.

Potom se prenosi točka 409. da odredbe iz Prve izmjene i dopune ugovora o međusobnim odnosima dioničara (koje se tiču izvršnih direktora) "nisu protivne hrvatskom pravu društava", te da je u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima "strankama bilo dozvoljeno u Prve izmjene i dopune ugovora uključiti odredbu o osnivanju Izvršnog odbora kao radne skupine, dok god se podrazumijevalo da ta skupina nije treći organ društva".

"Sud napominje da izvršni direktori doista vode svakodnevno poslovanje. Međutim, nakon analize mjerodavnih Ininih pravilnika, sud ne smatra da je Uprava predala svoje odgovornosti Izvršnom odboru. Naprotiv, Uprava je bila ovlaštena – i od nje se očekivalo da će – nadzirati rad Izvršnog odbora", prenose iz MOL-a točku 410. pravorijeka arbitraže.

Neuspješni zahtjevi RH koji se odnose na kršenje ugovora iz 2003. 

U nastavku prenose i sedam točaka koje se odnose na ugovorne tražbine. 

U prve dvije točke (412. i 413.) uz ostalo se napominje kako, iako je sud nadležan za odlučivanje o tome krši li MOL određene odredbe Ugovor o međusobnim odnosima dioničara (potpisan u srpnju 2003. godine), uloga suda nije da općenito komentira način na koji je MOL, kao Inin većinski dioničar, općenito vodio Inino poslovanje te da Republika Hrvatska tvrdi da MOL krši neke odredbe tog ugovora iz 2003. godine. Pritom se kao sažete tvrdnje hrvatske države navodi da je MOL-u povjereno pomaganje u razvoju i proširenju Ininog poslovanja, uključujući njezin ključni segment istraživanja i proizvodnje, poslovanja rafinerija i maloprodajne strategije, ali i da MOL, favoriziranjem vlastitih interesa nad dužnostima prema Ini, nije ispunio svoje ugovorne obveze iz Ugovora o međusobnim odnosima dioničara i Ugovora o suradnji.

No, u nastavku se navodi točka 454. da Hrvatska "nije poduprijela svoju tvrdnju stvarnim dokazima" ta da je, suprotno tome, "sud mišljenja da je MOL poduzeo najbolje mjere da modernizira Inine rafinerije kao što je to bilo ugovoreno u Ugovoru o međusobnim odnosima i u Ugovoru o suradnji".

MOL prenosi i točke pravorijeka prema kojima, na temelju onoga što je prezentirala RH, sud "ne može reći da MOL nije uspio u svojoj obavezi poduzimanja najboljih mjera kako bi proširio Inina istraživanja u regiji", kao i da "ne može reći da MOL nije uspio u svojoj obavezi poduzimanja najboljih mjera kako bi pomogao Ini da održi svoj tržišni udio u RH te da proširi svoje poslovanje na susjedna tržišta u jugoistočnoj Europi".

"Zahtjevi Republike Hrvatske neuspješni su u odnosu na dio koji se tiče zahtjeva o upravljanja društvom i u dijelu koji se tiče kršenja Ugovora o međusobnim odnosima dioničara. Sud mora napomenuti da uvelike sumnja da bi Republika Hrvatska postavila bilo koji od navedenih zahtjeva u zasebnoj i nezavisnoj tužbi. Zapravo, navedeni zahtjevi nisu ništa više od tvrdnji kojima je jedina svrha davanje dodatne težine navodima o davanju mita", točka je 467. koju je MOL izdvojio u javnoj objavi dijela pravorijeka.

U nastavku se prenosi točka o troškovima arbitraže (475.) prema kojoj "nema nikakve dvojbe da je MOL ona stranka koja je uspjela u sporu" te da "teret troškova stranke snose u skladu s uspjehom u sporu". 

To je jedina točka koja se prenosi vezano uz troškove same arbitraže koja će, kako su nedavno objavili neki mediji, hrvatsku državu stajati oko 30 milijuna dolara. 

Zaključno, MOL u dijelu koji se odnosi na izreku prenosi točku 490. i to samo njenu podtočku 1. prema kojoj sud "utvrđuje, proglašava, određuje, naređuje te presuđuje da se 1) svi zahtjevi Republike Hrvatske koji se temelje na mitu, upravljanju društvom te MOL-ovim navodnim povredama Ugovora o međusobnim odnosima dioničara iz 2003. godine odbijaju".