Ivan Lovrinović, kontroverzni profesor s Ekonomskog fakulteta i Mostov (bivši? sadašnji?) ekonomski strateg, glavna je zvijezda ožujka u Saboru. U samo tjedan dana dvaput se raspravljalo o izvješćima HNB-a, što mu je dalo čak dvije prilike za žestoke kritike monetarne politike i, za kraj, miniranje kvoruma zbog pitanja (ne)glasovanja o izvješću.
Prije toga je, među ostalim, problematizirao valutne klauzule i apelirao na potrebu snažne deeurizacije. No, vlastitim financijama tome nije pridonio ni lipe. Općenito je mnogo skloniji nekretninama, ali i od štednje koju ima u domaćoj valuti je – nula kuna. Od četiri štedna računa bračnog para Lovrinović tri su u eurima, a jedan u kanadskim dolarima. Reklo bi se, toliko o vjerodostojnosti.
O situaciji na strani kredita ne može se ni govoriti jer profesor na EFZG-u i supruga zaposlena u državnoj Hrvatskoj lutriji kredita uopće nemaju, iako imaju zavidnu imovinu koja je pak tek malim dijelom rezultat nasljedstva. Uz pet stanova (tri u Zagrebu procijenjena između 400 i 1300 eura po kvadratu, te dva na moru), imaju dvije kuće, dvije oveće oranice te dva automobila. Koja je trenutno Lovrinovićeva pozicija u čudnoj konstrukciji Mosta, nije do kraja jasno.
Teško je reći i koliko su njegova viđenja rješenja za ekonomske i probleme deficita i duga (poput posezanja za 10 mlrd. kn s kapitalnog računa HNB-a) bila nadahnjujuća za Moody'sovo sniženje rejtinga i opaske o riziku koji za većinsku podršku za reforme predstavlja "širok raspon političkih pogleda" i parlamentarno neiskustvo mostovaca. Skora rasprava o proračunu pokazat će je li vikend protekao u zbijanju redova ili daljnjem klimanju saborske većine.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Clanak je pisan tendenciozno i diletantno…
Autor se obraca na najplicem nivou strukturi koja izbjegava sama sagledavati cjelinu i povodljiva je za obrascima koje im se servira i sugerira im se da bi banke trebale kao izvor sredstava za kreditiranje koristiti deponiranu stednju sto je sasvim pogresno…
Realno je da banke, obzirom da su to redom strane banke, ako zele poslovati u Hrvatskoj unesu svoj kapital kojim ce kod HNB-a kupiti kune, pa ako su uspjesne onda mogu i ostvariti dobit, a ne da cijede kapital koji Hrvatska vec ima jer smo upravo zbog toga najvecim dijelom i u trenutnoj situaciji, kao i dijelom zbog isisavanja love kroz drugi mirovinski stup koja se isisava iz sistema i usporava ekonomiju umjesto da se odmah vraca u distribuciju… Naravno i od toga koristi ima samo servis koji to prikuplja i kanalizira uglavnom u strane ekonomije…
Naravno takvo poslovanje uz potencijalno ukidanje devizne klauzule kao zastitnog faktora, stavilo bi ih u poziciju da im je interes i da same moraju odrzavati stabilan tecaj kune, a istovremeno im povecava rizik i izlozenost politickim odlukama hrvatske vlade koje bi se mogle donositi u korist hrvatskog naroda, a na stetu stranog kapitala pa je normalno da se cuje muklo cviljenje i drukanje kroz pera hrvatskih placenika…
Za viewera
Eine Frage der Mentalitaeten
Uvaženi kolega, gdje je Vaš inžinjerski pristup ovoj egzaktnoj materiji? Vi ste dotakli temu precijenjene kune i šire pitanje što je to što jednoj nacionalnoj valuti (od brazilskog reala, njemačke marke, švicarskog franka) daje vrijednost. No, bojim se da je za većinu stanovništva u Hrvatskoj ova problematika druga planeta. Čovjeka hvata muka kada sluša naše vijesti (odnosno ono što se kod nas naziva vijestima)!!. Stoga, kada nekome kažete da se tečaj kune oduvjek bazirao na prodaji imovine naslijeđene od SFRJ i masovnom zaduživanju u inozemstvu zbog čega je u Hrvatsku ulazilo strašno puno (relativno u odnosu na njenu ekonomiju) stranog novca (ne kapitala!) koji je HNB jednostavno pretvarala u kune, onda vas ljudi “bijelo gledaju”.
No, Ifo institut – An Economic Reform Agenda for Croatia (problem koji se sada po starim hrvatskim običajima pokušava riješii šutnjom); Macro Economic Reform – Managed devaluation of the kuna in order to eliminate incentives to borrow in foreign currencies and to increase international competitiveness – također uvođenje eura ne smatra rješenjem.
Bit stvari je da se u Hrvatskoj svi ekonomski problemi svode na pitanje mentaliteta (Der schluessel liegt in Mentalitaet) pa bi se lako moglo dogoditi da “moćnici” dođu do zaključka da bi bilo najbolje da se Hrvatsku pusti da ode u – naravno organizirani – bankrot nakon kojega bi dakako uslijedila značajna devalvacija.
Vaš izvoznik – zajedno sa svima ostalima – bi tek tada došao u poziciju da počne razvijati i izgađivati svoj biznis!
Dali je za poduzetnika, koji je izvozno orijentiran, bolje, da za jedan euro, zaradjen vani, prije tjedan dana dobije 7,66 kuna a danas deset lipa manje? Znaci, nas poduzetnik, osim sto mora imati top proizvod/uslugu mora se boriti i sa flutkuirajucim tecajem eura prema kuni. Mi nismo Grcka i moje je misljenje da se uvodjenjem eura gospodarsko stanje nebi pogorsalo.
Ne ide se u zatvor za inside job…Idu manje ribe, i to ako zeznu moćne klijente.
U SAD-u imaš jednu pravnu specifičnost a to je Corporate personhood…
Kada se napravi nešto protuzakonito opali se globa velikoj fin. instituciji a odgovorni ne idu u zatvor..
A to je sitnica obzirom koliko se zaradi nelegalnom shemom.
A upitna je razlika između legalnog i nelegalnog jer svi znamo da spašavanje kasino fin. institucija nije bilo legitimno, moralno ali je bilo legalno.
Nedavno je Jimmy Carter izjavio da SAD više nije demokracija a jedan od argumenata je baš bio taj pravni presedan koji se zove Corporate personhood.
FOREX uopće nije mogao niti postojati u doba kada je novac imao realnu podlogu…
U stvari mogao bi ali ne bi mogao biti toliko monetarno manipuliran…
Uključite se u raspravu