Petar Lovrić, donedavni predsjednik HUP-ove udruge malih i srednjih poduzetnika, godinama je pripremao prijedlog objedinjenih mjera kojima bi pokrenuo kotač promjena u Hrvatskoj. Sadašnje ideje koje dolaze iz Banskih dvora, kojima bi se opća stopa PDV-a smanjila za 1 postotni bod i ovlaš dotaklo porezna opterećenja rada, nedovoljne su, smatra Lovrić. 

Njegov reformski paket obuhvaća deset pojedinačnih mjera ili, kako ih on naziva, 10 teza reformacije. "U Hrvatskoj je nemoguće provesti reforme zato što ona zbog interesnih 'milicija' izgleda, nažalost, poput Libije. Sa slučajem Agrokor vidjelo se kako sustav u krizi funkcionira. Hrvatska mora napraviti širi paket reformacija koje će izbjeći interesne 'milicije'. One su u Hrvatskoj gore nego u Libiji", kaže Lovrić, a na upit što podrazumijeva pod interesnim "milicijama" kaže da su to oligarsi koji postavljaju i smjenjuju vlast i zbog kojih zapravo nitko u Hrvatskoj ne želi provesti nijednu reformu, jer je njima svima dobro. 

"Svi oni koji imaju javne ovlasti na tome zarađuju milijune, ne žele da se išta mijenja. Svi koji imaju povoljne koncesije, kao i oni koji imaju porezne poticaje, aktivne i pasivne, ne žele da se išta mijenja. Stoga se i ideje o reformama uglavnom svode na to da bi trebalo dati otkaz ponekom službeniku ili ukinuti neku malu općinu. A ozbiljnih reformi svi se plaše jer će se njihova ravnoteža poljuljati", ističe Lovrić.  A ovo je njegovih 10 teza, kako tvrdi, istinske reformacije: 

1 PDV kao dva poreza
Prva se odnosi na PDV, kojeg, smatra, ne treba više zvati na taj način, nego ga treba utvrditi kao dva poreza – PDV na razini 12% i socijalni porez na potrošnju 8 posto. "Sada, naime, iz PDV-a tu količinu novca transferiramo za mirovinsko, zdravstveno, dječji doplatak, porodiljne i naknade za nezaposlene i trebamo potpuno osvijestiti građanima što iz potrošnje financiraju", ističe. Polazi od toga da Hrvatska ima najlošiji odnos radnika i umirovljenika u EU i da se on neće promijeniti, već će biti još i gori. Taj dio po Lovriću treba otvoreno subvencionirati iz potrošnje i tako izbjeći manipulacije s olakšicama na PDV. Ako bi se to napravilo stope poreza na potrošnju mogu pasti s 25 na 20%. Pojašnjavajući manipulacije PDV-om Lovrić ističe kako su njihove najveće žrtve sami građani, kojima se maše olakšicama na kruh, koji je u košarici potrošnje beznačajan, a onda za sve drugo plaćaju 25 posto PDV-a, da bi se jednima ostavljalo milijarde zarade na PDV-u, a drugima kroz poticaje opet vraćalo. S opterećenjem potrošnje od 20%, oni koji sada imaju olakšice moći će to ugraditi u maloprodajnu cijenu da više državi ne daju 25 nego 20%, a neki koji sada zarađuju ekstraprofit na niskim stopama PDV-a morat će se uravnotežiti da društvo može funkcionirati.  "Suludo je pričati da PDV ne treba dirati i da je on nebitan jer po toj logici bi trebao biti 50 posto i država bi njime riješila sve svoje probleme", napominje Lovrić podvlačeći kako se jasnim definiranjem čemu služi porez na potrošnju njegova stopa može spustiti na 20%, umjesto da se država igra distributivne pravednosti, tako da pljačka građane, a pogoduje bogatima. 

2 Porez na dohodak 
Porez na dohodak mora imati jednu stopu. Temelj Lovrić vidi u tomu što samo dohodak oporezujemo po visini prihoda, a na sve drugo nemamo progresivan pristup. Rad je najhumanija stvar i ne smijemo slati poruku da će ljudi, što se više obrazuju i sposobniji su, biti porezno kažnjeni. S jednom stopom poreza treba iščistiti i silne zlouporabe osobnih olakšica koje se događaju. U okviru te mjere treba obratiti pažnju i na prireze, koji su ekstremno visoki. To Lovriću predstavlja nesposobnost lokalne uprave da kreira dodanu vrijednost drugim aktivnostima, nego se komotno financira iz rada. Visinu stope još ne precizira, a ističe i da nije protiv olakšica, već protiv njihovih zloupotreba. 

3 Novi model za plaće
Plaću treba definirati kao bruto, dohodak i neto. Danas se, kaže, ne zna što je to plaća, sami sebi iskazujemo višepostotne stope, pa tako kažemo da je mirovinsko osiguranje 20 posto, a da imamo bruto dohodak i neto vidjeli bismo da je ono 17,06 posto, a zdravstveno 12,8 posto. Nama naša progresivna stopa pojede plaće. Kada ona obuhvaća bruto, dohodak, na što ide osobni odbitak i jedna stopa poreza, cijeli sustav bismo potpuno pojednostavili, drži Lovrić. 

4 Minimalna satnica
Treba ukinuti pojam minimalne plaće i uvesti pojam minimalne satnice, kao što to ozbiljan svijet ima.

5 Minimalno 5 eura neto
Treba težiti da prilagodbom do 2020. imamo minimalnu satnicu od 5 eura neto, odnosno dohodak od oko 800 eura. Sada je ona malo više od 2 eura. "Smatram da će tržište i brže reagirati, a ako Vlada ne bude vodila politike minimalnih satnica s mogućnošću prilagodbe za pojedine industrije poput tekstilne i drvne, bit će ugroženo oko 15 tisuća radnih mjesta", napominje on. 

6 Micanje tereta bolovanja 
U bloku mjera oko plaća predlaže i micanje velikog dijela tereta bolovanja s poslodavaca, koje treba poticati da prevencijom i poticanjem sistematskih pregleda sprječavaju bolovanja. To je područje po njemu prilično zapušteno, a uredilo bi ga se i tako da teret bolovanja ostane samo kod neodgovornih poslodavaca, koji ne poštuju zaštitu na radu i preventive mobinga i stresa na poslu. Poduzetnik se, kaže, mora učiti biti poslodavac. 

7 Zakon o poduzećima
Hitno treba donijeti zakon o poduzećima. To bi bio zakon trgovačkog prava o poduzetništvu. Današnji zakon o trgovačkim društvima (ZTD) je nakaradan, jer je, kako objašnjava Lovrić, htio biti glavni zakon, pa više uopće ne znamo tko su sve poduzetnici, koliko ih ima, jesu li horizontalno ravnopravni u tržišnoj utakmici. Kao primjer navodi anomaliju da država besplatno brisala 75 tisuća neodgovornih poduzetnika koji nisu predavali završne račune i statistička izvješća, a kažnjava poduzetnika jer kasni s prijavom PDV obrasca za dva dana. Lovrić ukazuje i na krivu definiciju "doo"-a jer udjelničarsko i dioničko društvo su društva kapitala, a njihova je potpuna odgovornosti na kapitalu, odnosno vlasnik u tim društvima ne odgovara nego dobiva ili gubi kapital. Ono što se u proteklih dva desetljeća nije osvijestilo su uloge direktora koji su pravni zastupnici društava i odgovaraju cjelokupnom svojom imovinom, a ZTD im predviđa i kazne od 2 do 5 godina zatvora. Međutim, trgovački sud to nikad nije konzumirao, a Lovrić ilustrira primjer Ivice Todorića koji ne treba odgovarati kao vlasnik, jer kao takav on gubi svoj kapital, nego treba odgovarati zato što je kao predstavnik tvrtke doveo vjerovnike u zabludu kod insolventnosti, nelikvidnosti i adkvatnosti kapitala. Primjer apsurda ZTD-a Lovrić vidi i u tome što 90% ljudi drži kako postoje tvrtke u mirovanju, no, "jdoo" je, kaže, u teškom prekršaju čim se otvori jer mu banka prvi mjesec pojede sav kapital za vođenje računa i poduzetnik bi de facto od prve sekunde trebao imati knjigovodstvo koje će već prvi mjesec predavati dokumente budući da ima promet po računu. 

8 Zakon o obrtu
U Zakon o obrtu treba uvesti OIB obrta i prestati zlostavljati ljude da odgovaraju cijelom imovinom čineći time pravnu nesigurnost. Fizička osoba, pojašnjava Lovrić, stječe pravnu osobnost rođenjem, a gubi smrću, dok obrt pravnu osobnost stječe registracijom, a gubi brisanjem. Kod poslovne sposobnosti fizičke osobe imaju stupnjevanu sposobnost i ona se kreće se u krugu onoga što nije zabranjeno, dok se obrt kreće u krugu onoga za što je registrirano. Zakonom treba obuhvatiti i kućne radinosti, koje su sada uvelike u sivoj zoni. Također u samozapošljavanju kroz obrt samo jednom u životu ljudi bi trebali koristiti olakšicu, tako da prve godine budu oslobođeni 100% do razine prosječnog dohotka u Hrvatskoj, druge godine 50%, treće 25%. 

9 Drukčije s prekršajima
Treba uvesti zakon o prekršajnim odredbama zakona. Sada se prekršajne odredbe pišu neujednačeno, imamo preko 15 tisuća prekršajnih odredbi s novčanim kaznama koje čine potpunu pravnu nesigurnost za poduzetništvo i kao takve često su dobar izvor korupcije. Smisao prekršaja, ako se već kažnjava, treba biti takav da demotivira kriminal. U tom zakonu treba primijeniti ono što ima zakon o radu, a to su upravne mjere koje daju mogućnost inspekcijama da djeluju edukativno jer daju naputak poslodavcu kako da otkloni nedostatak.

10 Strukovno obrazovanje
Hitno treba zakon o prekvalifikacijama, doškolovanju i obrazovanju da bi se mobiliziralo mrežu otvorenih učilišta i omogućilo da programi budu kraći, brži i jednostavniji. Puno je ljudi spremno prilagoditi se tržištu rada, ali su programi često iracionalno predugi, ističe Lovrić. Tu može puno pomoći Obrtnička komora koja ima sjajan tim ljudi u strukovnom obrazovanju i koja je godinama upozoravala društvo koje se podcjenjivački odnosilo prema strukovnom obrazovanju da bismo došli do toga da nam u svim strukama nedostaje majstora, a istovremeno smo fetišizirali i hvalili se da ćemo biti država znanja. Danas svijetom vlada menadžerizam. Menadžer gleda svoj bonus, on u pravilu ne kreira novu vrijednost već se bavi redukcijom troškova. A država treba fokus usmjeriti na kreiranje nove vrijednosti, poručuje Lovrić.