Piše: Dr. sc. Predrag Haramija

Zašto bi lokalni izbori trebali strankama biti važni?

Za tri mjeseca su (sukladno važećem zakonu, treće nedjelje svibnja svake četvrte godine) lokalni izbori. Preciznije rečeno izbori za lokalnu predstavničku vlast (izbori članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne – regionalne samouprave) i izbori za lokalnu izvršnu vlast (izbori općinskih načelnika, gradonačelnika i župana i njihovih zamjenika). Iako za javnost manje zanimljivi od parlamentarnih ili predsjedničkih izbora na kojima se određuje smjer cijele države, i iako ne osiguravaju takav utjecaj ni tako lijepe sinekure poput onih zastupničkih, lokalni izbori političkim strankama su često vrlo važni iz nekoliko razloga;

• stranka dobrim rezultatom na lokalnim izborima daje snažan signal o rezultatu predstojećih parlamentarnih izbora (oni su najbolja anketa)
• dobar rezultat na lokalnim izborima osigurava stabilnost stranačke infrastrukture (koja je važan mehanizam provedbe izbora na državnoj razini)
• ogranci stranke na terenu na lokalnim izborima potvrđuju svoj razlog postojanja (izbor svojih članova u lokalnu predstavničku i izvršnu vlast, osvajanje lokalne vlasti, provedba svog programa)
• pobjeda na lokalnim izborima u većim gradovima (posebice Zagrebu) donosi i snažan utjecaj na gospodarske, komunalne, kulturne, obrazovne i druge strukture u ingerenciji tih gradova
• pobjeda na lokalnim izborima financijski ojačava stranku (više izabranih – više prihoda).

Je li ključni element modernog marketinga dio strategije naših stranaka?

U suvremenom marketingu je najvažniji element je ostvarenje zadovoljstva kupca i stvaranje baze podataka o zadovoljnim kupcima putem kojih se održava kontakt s njima i njihova vjernost tvrtki (brendu). U modernom političkom marketingu je tome isto tako. Podaci o članovima i simpatizerima neke stranke i njihovim potrebama i stajalištima su za demokratske stranke najvažniji. Članovi stranke (i često pripadnici njihove obitelji) ne samo da su sigurni glasovi za stranku (naravno, ako su zadovoljni svojom strankom) nego i najsnažniji alat usmene promidžbe stranke. Ne zaboravimo, upravo na lokalnim izborima usmena predaja odnosno osobni kontakt je najvažniji, tu oglašavanje (u nas najčešće lijepljenje plakata) ne pomaže. U malim sredinama svatko svakog zna, i ugled kandidata te osobni kontakt s biračima je nešto najvažnije. Stranke s najvećim brojem članova imaju i najviše ogranaka – strukture za organizaciju izbora i izvorište kandidata.

U modernim izbornim kampanjama zato je prvi i najvažniji korak koji svaka stranka treba poduzeti – kontaktirati i mobilizirati svoje članstvo. Drugi je korak kontaktiranje i učvrščivanje odnosa s dosadašnjim simpatizerima stranke. Treći je pridobivanje još neodlučnih birača (proširenje broja glasova) . Četvrti pridobivanje biračkog tijela srodnih stranaka. Peti korak je pokušati utjecati (ako je preostalo vremena i novaca) na biračko tijelo stranaka nasuprotna predznaka (ili da ga se pridobije ili obeshrabri od glasovanja). U nas vrlo često izostaje prvi i drugi korak (u kojima je ključna uloga članova stranke) a redovno se provode ostali koraci (za koje se koristi oglašavanje i PR). Najvažniji marketinški element izgleda da nije dio strategije naših stranaka.

U lokalnim izborima pobjedu ne nosi oglašavanje već stranačka vojska

Za pretpostaviti je da će najveće šanse tj. potencijal za najveći ukupan broj mandata imaju one stranke koje su najveće, najveće po broju ogranaka po terenu odnosno ukupnom broju članova. Naime, na lokalnim izborima u RH biraju se gradonačelnici, župani, te vijećnici u 21 županiji, 127 gradova i 429 općina. Pokušajmo zbrojiti koliko se to ukupno ljudi bira; za predstavnička tijela u općinama (ovisno o veličini bira se od 7 do 19 članova) bira se ukupno oko 5000 ljudi, za predstavnička tijela u gradovima (ovisno o veličini bira se od 13 do 35 članova) bira se ukupno oko 3000 ljudi, za županijske skupštine i skupštinu grada Zagreba bira se između 31 i 51 člana – znači još 671 ljudi, župan, općinski načelnik i gradonačelnik biraju se neposredno a imaju do dva zamjenika – znači još 1728 ljudi. Ukupno skoro 11000 ljudi. Znači stranka koja želi istaknuti kandidate po svim općinama, gradovima i županijama u RH mora imati ogranke u svima njima i najmanje oko 11000 aktivnih i kandidirati se voljnih članova.

Pogledamo li dokumentaciju Hidre (Hrvatska informacijsko-dokumentacijska referalna agencija, http://www.hidra.hr/), vidimo da su u Hrvatskoj registrirane čak 123 političke stranke. No tek 8 njih je veće od 11 000 članova. Evo koje su stranke po toj dokumentaciji najveće (prije broja članova navedena je godina kad je stranka iskazala taj broj – neke stranke poput SDP podatke nisu dale još od 2004):

• HDZ; članstvo 2012. (210.000) ,
• HNS; članstvo 2012. (42.700),
• HSS; članstvo 2007. (36.000),
• SDP; članstvo 2004. (25.000),
• HSLS; članstvo 2008. (24.500),
• HSP; članstvo 2006. (30.979).
• HSP Ante Starčević; članstvo 2012. (17.710) .

Sve ostale stranke jednostavno ne mogu „pokriti teren“ svojim ograncima odnosno kandidatima – od 124 stranke u Hrvatskoj tek njih 8 sposobno je za to. Postoje istraživanja koja kazuju da sama činjenica isticanja kandidata u svim jedinicama automatski nosi bar 10 % ukupnih glasova. A i iskustvo svih dosadašnjih izbora govori da su upravo najbrojnije stranke uvijek glavni pobjednici. Ne zbog boljeg programa od nekih manjih stranaka, nego jednostavno zbog svoje veličine tj. rasprostranjenosti po terenu. Naravno, izuzetak su neke regionalne stranke poput IDS-a (ima oko 4000 članova) koje su koncentrirane na samo jednu županiju (i naravno, unutar nje najbrojnijeg članstva).

Ako su podaci koje su stranke iskazale Hidri istiniti, mogli bi odmah reći da će najveći ukupan broj mandata ostvariti HDZ, HNS, HSS i SDP. Za HSP je teško dati procjenu jer se razdvojio na dvije stranke. Laburisti, ne navode broj članova, no kako su stranka u brzom usponu to su vjerojatno prešli broj od 11 000 i mogli bi i oni ostvariti dobar rezultat. HSLS nakon niza raskola i poraza vjerojatno ima znatno manje članova nego iskazuje a time i male šanse.

Posebna zanimljivost ovih izbora je situacija u gradu Zagrebu gdje najjače stranke SDP i HDZ ulaze u izbore opterećene nesređenim odnosima i nepovjerenjem u svojoj zagrebačkoj organizaciji (slučaj Bernardić – Ostojić i Golem – Mikulić). Uz to treba spomenuti poseban problem HDZ-a, on je jedina stranka koja zadnjih 10 godina bilježi znatno opadanje članstva HDZ; u razdoblju od 1995 do 2001 bilježi više od 400.000 članova a (nakon stranačkih čistki Ive Sanadera i Jadranke Kosor) u 2012. dolazi s tek 210.000 članova. Posve je jasno da su time šanse HDZ na lokalnim izborima umanjene. Ipak, zahvaljujući (još uvijek) najbrojnijem članstvu, ima najbolju startnu poziciju (naravno ako svoje članstvo motivira na pravi način). Sjajna pobjeda nedavno u Drnišu tome svjedoči.

Da bi aktivno pridonijelo pobjedi članstvo stranke mora biti zadovoljno

Sasvim je jasno da lokalne izbore dobija (zadovoljno i aktivno) članstvo stranaka (a ne oglašavanje na koje stranke uludo troše znatne novce). To je posebice važno na lokalnim izborima, jer u manjim sredinama promidžba ne pomaže, tamo svatko svakog zna – i kandidat bez ugleda ili stranka bez kvalitetnog članstva ne prolazi.
A kako se naše stranke odnose prema svome članstvu? Niti jedna veća stranka u Hrvatskoj otkad je višestranačja, koliko znamo, nije organizirala neku vrst predizbora, konvencije na kojoj bi voljom svog članstva, tajnim glasovanjem, (a ne diktatom stranačkog vrha) bili izabrani kandidati na parlamentarnim izborima. Nije nam poznato ni da su na takav način lokalno birani kandidati za gradonačelnike ili župane. A jedino tako izabrani kandidati mogu potaknuti članstvo na predani rad potreban u izborima. Općenito odnos vodstva većine stranaka u nas prema svom članstvu je autokratski, pa čak i omalovažavajući. Bez  prave demokratske procedure odnosno protočnosti u stranci dolazi do negativnog kadroviranja kojime na stranačke dužnosti i kandidacijske liste najčešće dolaze podobni a ne sposobni. Uloga članova stranke nije samo u lijepljenju plakata, s dobro organiziranim sustavom unutarstranačke demokracije moguća je selekcija najboljih kadrova za razne dužnosti a istodobno ono postaje motivirano i najbolje sredstvo promidžbe stranke. U tom smislu, iako je do izbora svega tri mjeseca, niti jedna stranka u Hrvatskoj još nije napravila prvi i najvažniji korak kampanje – mobilizaciju vlastitog članstva. Neke ankete pokazuju kako se na ovim izborima može očekivati vrlo velik odaziv birača (po anketi portala lokalniizbori.com čak 90%). U situaciji kad je članstvo velikih stranaka nemotivirano, to daje šansu za uspjeh nekih novih stranaka ili nezavisnih lista. Zagreb je možda dobar primjer za to, naime kandidat bez stranke po aktualnim anketama uvjerljivo vodi. Zaključimo temu pitanjem kako bez pune demokracije u strankama ostvariti punu demokraciju u državi?