Za plato državne tvrtke Koksar neposredno uz more, površine 10 hektara, koji je u Prostornom planu Grada Bakra definiran kao zona poslovne namjene, zainteresiran je velik broj respektabilnih gospodarskih subjekata.
Potvrdio je to Poslovnom dnevniku direktor Koksara Željko Grujičić. No, njihova imena ne želi otkriti, a zbog poslovne tajne ne može komentirati interes koji su potaknuli natječaji za prikupljanje ponuda zainteresiranih investitora za hotel Jadran u Bakru i za građevinsko zemljište, oglašeno po početnoj cijeni od 11,5 milijuna kuna. No, dok Grujičić traga za investitorima, tvrtka koja treba novac za sanaciju u apsurdnoj je situaciji: subjekti koji bi htjeli svoj biznis razvijati na platou kao potencijalni zakupci javljaju se Upravi Koksara, a ona ih sve redom odbija. Ne može poslovati po načelima dobroga gospodara zbog nesavladive prepreke koju postavlja lokalna vlast, a to je nedovršena prostorno-planska dokumentacija.
Grujčić
Dobivamo upite iz raznih tvrtki, od onih iz drvne branše do nautičke
Da je doista riječ o lokaciji koja poput magneta snažno privlači poslovni svijet, pokazuje podatak da Grujičić gotovo svakodnevno dobiva upite iz različitih tvrtki, od onih iz drvne branše do metalske i nautičke, kao i za skladišne prostore. Znakovite su i procjene da bi se u toj poslovnoj zoni moglo otvoriti najmanje 400 novih radnih mjesta. Tako bi svoju korist, pored investitora i radnika, imala i država kao vlasnik te Grad Bakar. Ovako svi gube zbog tipične boljke koja se očituje u manevrima s (ne)donošenjem prostornoplanske dokumentacije, zbog čega ne može pomoći ni Zakon o strateškim investicijama, koji vrijedi samo za kapitalne projekte. Pokazuje se da su lokalnoj samoupravi prostornoplanske ovlasti velika poluga moći te da se nedonošenjem potrebne dokumentacije određeni prostor može držati blokiranim i sprječavati investicije i zapošljavanje, a pritom nitko, pa ni država o čijoj je tvrtki i imovini riječ, ne može prisiliti na donošenje urbanističkoga plana.
U konkretnom slučaju više od dvije godine postoji obveza izrade urbanističkoga plana uređenja. No, na njega će se čekati barem još dvije godine, iako se bez njega apsolutno ništa ne može graditi na tom platou. Time se koče investicije i zapošljavanje najmanje 400 ljudi, a ova nekretninski bogata državna tvrtka nesanirana ubrzano tjera k likidaciji. Uza sve to, novi bi subjekti pokrenuli aktivnosti koje bi otvorile vrata razvoju Bakra, koji je trenutačno bez ijedne banke i Fine, nema odvjetnika ni javnog bilježnika. I dok gradska tvrtka Industrijska zona Bakar raspolaže milijunima četvornih metara na Kukuljanovu zahvaljujući državi, koja je Bakru ustupila zemljište, državnome Koksaru, ako svoju imovinu ne stavi u funkciju, prijeti i porez na nekretnine.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Poštovani,
prodaja nekurentne imovine koja je izvan funkcije, a stvara trošak pa barem u vidu komunalne naknade, kao i zaduženje tvrtke u svrhu njenog preživljavanja do donošenja UPU8 je i više nego poslovno opravdano, a svakako je legitimno i legalno.
Na dalje, da je predmetni UPU8 donesen od strane lokalne HDZ-ove vlasti i gradonačelnika unutar zadnjih 8 ili više godine koliko su tu na vlasti, na platou Koksar-a bi već radilo cca 400 ljudi te ne bi bilo potrebe da se tvrtka zadužuje ili prodaje imovinu čisto zato da bi preživjela i dočekala donošenje urbanističkog plana bez kojega ne smije ništa raditi ili graditi na svojem platou uz more.
Donošenje potrebnog urbanističkog plana se opstruira i koči, (to je uostalom gradonačelnik i sam izjavljivao pred svjedocima pa i javno, putem Novog lista), upravo zato da bi Koksar otišao u stečaj ili bio likvidiran nakon čega bi se, (barem po mišljenju gradonačelnika, vrlo skromnom mišljenju, by the way), imovina Koksar-a poklonila Gradu Bakru.
Usprkos tome što je bio upozoravan iz Koksar-a da će se prekombinirati i svojim kombinacijama on je nastavio dalje po starome, nastavio se kockati s tih 400 radnih mjesta svojih sugrađana i doživjeti će sada nešto upravo suprotno od svojih želja : predmetni prostor će pripasti Luci Rijeka i Lučkoj upravi Rijeka te će u srcu grada osvanuti još jedan terminal, (za drvo i ostalo).
Eto, gosp. Klarić, to je rezultati Vaše kombinatorike.
Inače, pretenzije Luke i Lučke uprave prema prostoru bivše koksare su sasvim opravdane i legitimne jer im, u okviru riječkog prometnog pravca, nedostaje skladišnog i manipulativnog prostora.
Ovakav razvoj situacije je gosp. Klarić mogao prevenirati donošenjem UPU8, ali nije htio ….. Valjda će biti sretan i zadovoljan zbog rezultata svoje “kombinatorike”.
Srdačan pozdrav svima
Molim vas da malo bolje obradite problematiku o kojoj pišete. Koksar prodaje ukupnu imovinu koju ima, dakle sve nekretnine osim predmetnog platoa. Ukupna imovina tvrtke osim platoa je založena zbog pozajmice banke od 2 mil. kuna, a hotel od cca 1000m2 uz samo more je fiducijom “preuzela” banka temeljem tog istog kredita. Dakle firma koja gotovo nema svojih prihoda dobila je kredit od 2 mil. kuna (manje je isplaćeno) i to temeljem odluka Nadzornog odbora kojeg si je sam direktor namjestio. Sama zgrada hotela mora vrijediti barem 1 mil. eura. Radnici tog istog hotela su mjesecima bez plaće, a direktor i dalje prodaje nekretnine, pa je za pretpostaviti i da će plato doći na red. Bakar je strašno propatio u prošlosti zbog koksare, a ta imovina koja se sada prodaje im je praktički oduzimana, da bi sada nakon 40 godina bila rascjepkana i prodana uz blagoslov stranačkih kolega iz HNS-a.
Uključite se u raspravu