Iako kriza oko pandemije koronavirusa već mjesecima paralizira Europu, trgovine su uglavnom i dalje dobro opremljene te nema nestašica. Za to je ponajviše zaslužan funkcionalni logistički lanac koji i u ovoj situaciji omogućuje da se strateške tvornice, uglavnom hrane, farmacije te sličnih ključnih namirnica, i dalje opskrbljuju prijeko potrebnim sirovinama, a nakon toga taj lanac omogućuje da se i gotovi proizvodi isporuče u distributivna skladišta i u same trgovine.

Jedna od takvih logističkih tvrtki je i zagrebački Primacošped koji se bavi svim logističkim sustavima, u okviru cestovnog, morskog, željezničkog ili zračnog prometa. Petar Šimić, predsjednik Uprave ove obiteljske tvrtke koja zapošljava oko 150 ljudi i ostvaruje gotovo 100 milijuna kuna prihoda godišnje, ističe da ih situacija s blokadama nije odviše iznenadila jer su se već tjednima spremali.

“Uvidjeli smo iz stanja u Kini, a onda i u Italiji da bi se tako nešto moglo dogoditi i ovdje te smo od ožujka u svojevrsnom izvanrednom stanju. Poduzeto je niz mjera kako bi se smanjila mogućnost zaraze te omogućio nastavak poslovanja. Svi naši zaposlenici opremljeni su svim mogućim zaštitnim i dezinfekcijskim sredstvima, digitalizirano je sve što se moglo, strogo je odvojeno uredsko i operativno osoblje i stvoren klaster vozača da u slučaju zaraze nekog ne bi došlo do širenja unutar sustava”, ističe Šimić.

Kad se EU ekspresno dogovori

Kaže da ga je ugodno iznenadila reakcija EU. “Kad ekonomski govorimo o Kini, govorimo uglavnom o području te države, no kad govorimo o Hrvatskoj, ili Italiji i Njemačkoj, onda govorimo o zapravo čitavoj EU. Rijetko koja tvornica iz bilo koje zemlje u Uniji je oslonjena na sirovine samo sa svojeg nacionalnog tržišta.

Samo za primjer, jedna velika hrvatska farmaceutska tvrtka proizvede godišnje šest milijardi tableta, a samo iz Italije dolazi supstanci za njih dvije milijarde, a ostalo iz drugih zemalja. Vrlo slično je sa svim europskim tvrtkama iz ove branše”, navodi Šimić. Dodaje da zbog svega toga misli da će iz čitave korona krize, koliko god potrajala, EU izaći vjerojatno jači i koherentniji.

U Primacu nam pojašnjavaju da su se logistički lanci malo usporili i poskupjeli finalni proizvod, no da i dalje funkcioniraju. Najviše je, prema njihovim iskustvima, poremećen zračni promet robom. Iako teretni avioni i dalje uglavnom slobodno lete, dobar dio prometa roba se odvijao putem putničkih aviona. Kako je većina aviokompanija reducirala ili prekinula putnički prijevoz, smanjen je kapacitet. S druge strane, navodi Šimić, brodski prijevoz je ostao gotovo na istim vrijednostima kao prije.

“Ako uzmemo da je prije par mjeseci transport kontejnera iz Kine za ovdje koštao 1200-1300 dolara, a sad je 1400-1500 dolara, vidimo da je to tu negdje. Kamionski prijevoz zasad ide manje-više normalno, uz činjenicu da su se rokovi produžili za jedan dan, a što utječe na troškove. U Hrvatskoj imamo najstrožu regulativu u Europi koja predviđa da svi vozači koji dođu iz inozemstva moraju, čak i ako nemaju nikakve simptome, biti u izdvojenoj karanteni, a ne u kućnoj samoizolaciji s obitelji.

To mnogima teško pada i pitanje je koliko će turnusa s putovanjima i takvim karantenama i odvojeni od obitelji moći podnijeti te već neki, privremeno ili za stalno, odustaju od profesije”, upozorava prvi čovjek Primacošpeda. U novoj situaciji s kontinentalnom regulacijom cestovnog transportnog prometa vidi kako čitava EU, iako se radi o nacionalnim nadležnostima, može ekspresno riješiti problem.

“Vozači kamiona su dosad smjeli voziti najviše osam sati, uz propisane odmore po više stavki. U samo 48 sati je čitava EU izmijenila tu restriktivnu regulativu jer je ona sad besmislena, vozači više nemaju gdje stati da se odmore nego moraju, često u konvojima, voziti po reguliranim rutama i poštovati granične kontrole i čekanja”, kaže Šimić.

Nije bilo ‘zle krvi’

U Primacošpedu jedini problem vide u željezničkom prometu u Hrvatskoj, a koji bi teorijski mogao preuzeti veliki dio kamionskog prijevoza.

“Željeznica je dobro rješenje, ali ne za sve destinacije i terete. U Hrvatskoj je stanje željezničkog sustava toliko loše da se o transportu nekih ozbiljnih roba niti ne razmišlja. Konkretno HŽ još uvijek ne nudi mogućnost prijevoza kontejnera u kontroliranoj temperaturi, a što je ključno za prehrambene i farmaceutske sirovine i proizvode”, navodi ovaj logistički stručnjak.

Šimić dodaje da po okončanju krize očekuje da se čitav logistički lanac relativno brzo oporavi jer da uglavnom dosad nije bilo “zle krvi” u poslovnim odnosima s partnerima, svima je jasno da se radi o višoj sili te su svi spremni na dogovor i kompromis. Dodatno, u logistici, navodi, gotovo se nikad ne ugovaraju neki fiksni iznosi ni količine, već samo okviri koji su podložni promjenama.