U tjednu u kojem ne manjka vrućih političkih i ekonomskih tema Vlada se pobrinula da se u istom tonu nastavi. Na javno savjetovanje uputila je nacrt konačnog prijedloga tzv. Lex LNG.

Zajamčen je tako nastavak burne rasprava i to oko izgradnje plutajućeg terminala – broda za skladište i uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina (UPP), koji je već stekao puno protivnika na Kvarneru i šire. Izgradnju prihvatnog terminala za UPP na otoku Krku još je Milanovićeva Vlada proglasila strateškim energetskim projektom RH. S EK-om krajem 2017. Plenkovićeva Vlada potpisala je sporazum o dodjeli 101,4 mil. eura iz sredstava za spajanje Europe.

Dodatnih 16 mil. eura odobreno je i za spojni plinovod, i sada je ključna stavka vrijeme. To znači da se pribave sve dozvole, provede izvlaštenje, riješe tarife i ugovori, i uz to završi interkonekcija sa susjednim zemljama. Nositelj investicije na otoku Krku, očekivano je LNG Hrvatska, a projekt će realizirati kroz izgradnju terminala u dvije faze – plutajućeg i kopnenog. To znači da Vlada ne odustaje od plutajućeg terminala koji se zbog kapitalnih troškova koje EU priznaje ni ne može realizirati kroz najam, nego gradnju. U planu je usvajanje zakona po hitnom postupku čime se osiguravaju pretpostavke za realizaciju projekta u skladu s rokovima i omogućuje izgradnja terminala. Nadzor nad provedbom zakona provodit će Ministarstvo nadležno za energetiku. 

Nova rješenja nailaze na suprotstavljene komentare. Po nekima će do donijeti jeftiniji plin, no dio ih očekuje povećane troškove za UPP u odnosu na prirodni plin na teret potrošača, a temeljem nove naknade koja se predviđa pod vidom sigurnosti opskrbe. Uz to, moguća je i viša cijena struje iz plinske elektrane, što sve potvrđuje i energetski stručnjak Davor Štern dodajući da je struja iz plinske elektrane najskuplja. Ovaj lex specialis pod nazivom "Prijedlog Zakona o terminalu za ukapljeni prirodni plin", u sklopu ukupno 14 odredbi regulira infrastrukturu terminala koja je od strateškog interesa za državu, izdavanje koncesije na pomorskom dobru za realizaciju terminala i prateće infrastrukture te pravila i mjere s ciljem očuvanja sigurnosti opskrbe prirodnim plinom te – tajnost podataka.

Dio projekta je i navedena energana za proizvodnju električne i toplinske energije koja će se koristiti za uplinjavanje. Nacrtom se proglašava se da je izgradnja, rekonstrukcija i održavanje terminala u interesu RH u korist koje se izvlašćuju nekretnine koje su potrebne za funkcioniranje terminala. Prijedlog za izvlaštenje u ime i za račun RH podnosi LNG Hrvatska, tvrtka koja će projekt realizirati kroz dvije faze izgradnje terminala te izgradnju mjesta za opskrbu UPP-om u Luci Rijeka, ex. Petrolejska luka, kao potprojekta terminala. Plutajući terminal investitor ne smije otuđiti u desetogodišnjem razdoblju od puštanja u rad. U nacrtu se ovlašćuje ministar nadležan za pomorstvo da u roku od 90 dana od stupanja zakona na snagu zaključi ugovor o koncesiji kojim će se detaljnije urediti prava i obveze davatelja koncesije i koncesionara.

Koncesija se daje na 99 godina tvrtki LNG Hrvatska, uz suglasnost Sabora na površini pomorskog dobra – lučkog područja, od ukupno 172.820 m2, od čega je 11.298 m2 kopneni prostor, a 161.522 m2 morski akvatorij. Koncesijska naknada za stalni dio iznosila bi 2 kune po m2 pomorskog dobra, dok promjenjivi dio iznosi 0,02 kune po Mwh plina isporučenog u plinski transportni sustav. To znači da bi lokalna zajednica uprihodila oko 323.000 kn godišnje, a uz varijabilni dio koji ovisi o isporučenim količinama plina, u slučaju maksimalnog rada stručnjaci navode da bi to ukupno iznosilo oko pola milijuna kuna.  Inače, realizacija projekta je identificirana kao glavna mjera diversifikacije putova i izvora opskrbe prirodnim plinom, zbog koje HERA može odrediti visinu i način prikupljanja naknade za sigurnost opskrbe.

Riječ je o godišnjoj naknadi, koja se određuje na temelju manjeg zakupa kapaciteta terminala u odnosu na planirani zakup. Za tu odluku primjena se predviđa od 15. studenog 2019., a inače će se donositi do 15. prosinca tekuće godine za iduću godinu, i ona je povod prvih kritičnih tonova zbog većih troškova. Ostaje vidjeti kako će tržište reagirati na novi dobavni pravac prirodnog plina, predstavljen i kroz jačanje sigurnosti njegove opskrbe. To će se pokazati kroz aktivnosti koje se uz izradu zakonskih rješenja paralelno odvijaju oko LNG-terminala.

Riječ je o procesu povezanom uz obvezujuće ponude za zakup kapaciteta. Nalazi se, doznajemo, u početnoj fazi, a ponude za zakup kapaciteta terminala očekuju se u sljedećih nekoliko mjeseci. Do ljeta bi trebale biti riješene i dozvole za gradnju terminala.  U tijeku je i ocjena ponuda za nabavku broda za terminal (FSRU) koji će ploviti pod hrvatskom  zastavom. Za pomorce i ostalo osoblje predviđa se niz olakšica, pa i oslobođenje od plaćanja poreza na  dohodak. Kao potencijalne međunarodne partnere zasad se najviše ističu zemlje sjeverno od Hrvatske, odnosno iz srednje i istočne Europe, za koje npr. i u Vladi vjeruju da će iskazati interes za zakup kapaciteta na terminalu. Vezano za domaću potražnju, pak, ministar energetike Tomislav Ćorića ne dvoji da ona ne traži tako velik terminal, ali pritom i ističe da se u kontekstu europske energetske unije LNG smatra kao jako dobar alat zbog čega ga i prepoznaje EK.