Propisi trebaju odvraćati pojedince od počinjanja pušenja i promicati prestanak, uz nultu stopu tolerancije prema korištenju duhanskih i nikotinskih proizvoda kod mladih i maloljetnika. Međutim, jednako je važno prepoznati da će milijuni ljudi ustrajati u pušenju i treba im pružiti priliku da prijeđu na bolje alternative.

Isti se princip uspješno primjenjuje kod drugih aktivnosti koji imaju štetne posljedice po zdravlje, a ljudi od njih ne žele odustati, kaže Nevena Crljenko, potpredsjednica za korporativne poslove Philipa Morrisa International (PMI) na globalnoj razini.

Hrvatska je upravo u fazi javne rasprave o izmjenama Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda, koju je u skladu s delegiranom direktivom EK kojom se zabranjuju arome na grijane duhanske proizvode otvorilo Ministarstvo zdravstva, dok se u EU radi na reviziji dosadašnjeg pravnog okvira koji bi trebao obuhvatiti i nove politike, ne samo o duhanu, nego i tzv. novim duhanskim i nikotinskim proizvodima.

U kojem bi smjeru trebale ići nove regulative po pitanju duhanskih proizvoda, inovacije, ulaganja…, pitamo našu sugovornicu, Zadranku na privremenoj adresi u Švicarskoj, koja je karijeru, među ostalim, gradila i u New Yorku, vodila tržišta PMI-ja u Kanadi i Latinskoj Americi, a hrvatska ju je javnost nedavno upoznala putem privatno plaćenog billboarda u Zagrebu, kojim je s porukom “Sve glase na moje ime – Peglam ih svuda po svijetu, ali ne i u Westgateu”, osudila seksističku reklamu tog trgovačkog centra.

Broj pušača se prema statistikama ne smanjuje, mogu li tzv. novi duhanski i nikotinski proizvodi biti ‘zdravija’ opcija za one koji žele, a ne mogu prestati pušiti?
Podaci pokazuju kako se bezdimni proizvodi koriste kao zamjena za cigarete jer služe istoj svrsi. Posljedično, regulaciju i oporezivanje bezdimnih proizvoda treba procijeniti u kontekstu njihovog utjecaja na konzumaciju cigareta, koje su uvjerljivo najštetniji duhanski proizvod. Primjerice, visoke trošarine, zabrane oglašavanja, zabrane svojstvenih aroma mogu nenamjerno uzrokovati povratak cigaretama.

Isto tako, porezna politika i regulativa koje primjenjuju više trošarine i restriktivnije mjere na cigarete u odnosu na bezdimne proizvode mogu uzrokovati smanjenu potražnju za cigaretama, potičući pušače da se okrenu manje štetnom načinu konzumiranja nikotina.

Živite u Švicarskoj, možete li pojasniti kakva je tamo regulativa, a kakva u Hrvatskoj koja je prema posljednjim istraživanjima na visokom trećem mjestu u EU po broju pušača?
Činjenica da se stopa pušenja u Hrvatskoj i sličnim zemljama ne smanjuje dokaz je kako trenutni pristup ne donosi rezultate dovoljno brzo. Proizvodi koji ne sagorijevaju duhan – poput električnih cigareta, grijanog duhana, snusa i nikotinskih vrećica – mogu doprinijeti bržem smanjenju stope pušenja time što se pušači koji i dalje žele konzumirati nikotin prebacuju na njih kao manje štetnu opciju.

U zemljama gdje je upotreba ovih proizvoda raširena, broj pušača smanjuje se daleko brže nego u zemljama gdje to nije slučaj. Švicarska se razlikuje od EU po tome što je nedavno legalizirala prodaju snusa, tradicionalnog oralnog duhanskog proizvoda koji je desetljećima popularan u Švedskoj. Stručnjaci javnog zdravlja slažu se da upravo korištenje snusa umjesto cigareta među švedskim muškarcima objašnjava zašto Šveđani imaju najnižu stopu smrtnosti povezanu s korištenjem duhana u Europi.

Poznato je da je baš dostupnost snusa u Švedskoj i Norveškoj omogućila tim zemljama da dostignu rekordno niske stope pušenja. Snus nije dostupan u Hrvatskoj – sukladno primjeni duhanske Direktive EU – no vjerujem da ostali proizvodi, poput grijanog duhana, e-cigareta ili nikotinskih vrećica, mogu odigrati istu ulogu.

Može li se i kako postići Europski plan za pobjedu protiv raka koji do 2040. predviđa “generaciju bez duhana” – manje od pet posto pušača u EU?
Istraživanje Eurobarometra pokazuje kako je u 2020. 25% odraslih Europljana (koje istraživanje definira kao osobe starije od 15 godina) pušilo. Šest godina prije (sukladno istraživanju iz 2014.), brojka je bila 27%. Ove brojke ne ukazuju kako ono što se danas radi po pitanju javnih politika kontrole duhana ne funkcionira – brojke idu dolje, ali definitivno presporo da bi se postigao cilj “generacije bez duhana” do 2040. godine.

Novi Zeland je, primjerice, definirao cilj “generacije bez dima” (ne bez duhana ili nikotina) i vjerojatno će ga dostići jer je stopa dnevnih pušača pala na osam posto s obzirom na migraciju pušača na korištenje e-cigareta. Važno je prepoznati da svi duhanski i nikotinski proizvodi nemaju jednake posljedice po zdravlje. Ako europski regulatori prepoznaju tu činjenicu, veći će broj zemalja moći smanjiti stopu pušenja daleko brže no što je to sada slučaj.

Nedavno ste bili i sudionica konferencije Future tense na kojoj su glavne teme bile budućnost tehnologije. Koliko je tehnologija prisutna danas u duhanskom biznisu?
Pogledate li današnje tržište duhanskih i nikotinskih proizvoda, ono izgleda puno drugačije nego prije, s nekoliko kategorija alternativnih proizvoda – grijanih duhanskih proizvoda, e-cigareta, nikotinskih vrećica. Zajedničko je svima njima što namjerno izostavljaju (dizajnom, tehnologijom) proces sagorijevanja, koji je glavni uzrok razvoja bolesti povezanih s pušenjem.

Kakva je budućnost duhanske industrije, pa i PMI-ja? U Hrvatskoj, primjerice, duhanska industrija puni državni proračun s više od milijardu eura godišnje, a istodobno broj pušača i bolesti povezanih s pušenjem ne opada.
Smatram kako poslovna održivost i ciljevi EU mogu i trebaju ići ruku pod ruku. Naša uloga kao industrije je razvoj i komercijalizacija manje štetnih alternativnih proizvoda. Uloga regulatora je uspostaviti regulativu koja potiče pušače na zamjenu cigareta boljim alternativama ako ne namjeravaju prestati pušiti, i prevenira inicijaciju mladih. Ljudi će nastaviti koristiti nikotin u doglednoj budućnosti (jer ga koriste stotinama godina) – no to ne znači da se ne možemo riješiti pušenja.

Koliko PMI ulaže u nove tehnologije i inovacije? Znanost? Je li izgledna budućnost bez duhanskog dima, kako to posljednjih godina zagovarate?
Glavni izvršni direktor PMI-a je prije par godina izjavio da PMI želi s vremenom zamijeniti cigarete bezdimnim alternativama i posvetiti se razvoju i proizvodnji proizvoda koji direktno zamjenjuju dosadašnji “core business”. Taj je cilj prije nekoliko godina mnogima izgledao nerealno. Danas smo pak u poziciji gdje, prema podacima iz prve polovine ove godine, 35% naših prihoda dolazi od bezdimnih proizvoda, a cilj nam je da do 2025. budemo kompanija koja se većim dijelom oslanja na portfelj bezdimnih proizvoda.

To možemo ostvariti zahvaljujući dosadašnjim značajnim ulaganjima od preko 10,5 milijardi dolara u inovacije. Prema našim procjenama iz lipnja ove godine, otprilike 19,4 milijuna punoljetnih pušača prešlo je na IQOS, naš vodeći uređaj za grijanje duhana i prestalo je pušiti. Na novim proizvodima radi tim od više od 1500 znanstvenika, inženjera, tehničara…

Vjerujemo u budućnost bez dima, ali kako bi se čim prije realizirala potrebno je više od napora same industrije – potrebna je, naime, adekvatna regulativa. Kao dobar primjer možemo istaknuti zemlje poput Novog Zelanda i Ujedinjenog Kraljevstva gdje se provedbom javnih politika koje punoljetnim pušačima nude manje štetne alternative zapravo staje na kraj tradicionalnom pušenju.

Visoko ste pozicionirana osoba u biznisu koji se oduvijek percipira kao ‘muški’. Koliko su žene danas zastupljene na rukovodećim pozicijama PMI-ja?
Razvijeni svijet se, srećom, mijenja nabolje u ovom pogledu, a to je definitivno slučaj unutar PMI-a. Prošle godine postigli smo zastupljenost žena na menadžerskim pozicijama od 40%, i sada radimo na idućem cilju od 35% zastupljenosti žena na senior pozicijama do 2025. godine.

Mnoga tržišta na kojima poslujemo doprinose ovom cilju, a iznimno drago mi je istaknuti da je jedna od najuspješnijih organizacija upravo Philip Morris Zagreb, gdje je cilj i premašen sa 50% žena na svim razinama organizacije.

U 2019., PMI je postao prva multinacionalna kompanija s Equal-Salary certifikatom koji potvrđuje da PMI jednako plaća muškarce i žene za isti posao. To bi, naravno, trebalo biti normalno, no nažalost nije, tako da mi je drago što radim u kompaniji gdje su stvari pravilno postavljene. Mislim da tako PMI dodatno stječe konkurentsku prednost u odnosu na kompanije koje zanemaruju ova načela