Nakon što je sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić zatražio ocjenu ustavnosti Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnim nagodbama, i njegovim kolegama su dozlogrdile rupe u Zakonu koje koriste brojna poduzeća kako bi na račun države pokrenuli stečajeve.
Sudovi više ne žele, niti imaju novca plaćati nepotrebne troškove pa su počeli odbijati Finine zahtjeve za pokretanje stečajeva nad poduzećima koji nisu zadovoljili uvjete postupka predstečajne nagodbe.Predstečajne nagodbe zamišljene su kao dogovor između vjerovnika i tvrtke dužnika koji bi se trebali složiti oko bitnih pitanja kao što je otpis dijela duga, odgoda plaćanja duga ili ulazak vjerovnika u suvlasništvo. Financijska agencija, međutim, zatrpana je zahtjevima tvrtki za predstečajnim nagodbama koje su ih zatražile s figom u džepu.
40milijuna
kuna manipulanti su dosad izbjegli platiti za otvaranje stečajnih postupaka
Brojna su poduzeća svjesno zatražila pokretanje postupka predstečajne nagodbe bez ikakve zahtijevane dokumentacije zbog čega ih Fina po sili zakona šalje u stečajni postupak. Upravo taj trenutak čekaju tvrtke jer je Fina, uz radnike, oslobođena plaćanja troškova pokretanja postupka stečaja koji košta najmanje 14.200 kuna. Takvih tvrtki koje nisu zadovoljili uvjete predstečajnih nagodbi do sada je bilo oko 4.000.
Većina vlasnika takvih firmi uspjela je kupiti vrijeme, izvući imovinu ostaviviši radnike bez plaće, a država im je na kraju još i platila troškove pokretanja stečaja. Jezikom novca, tvrtke su do sada izbjegle platiti najmanje 40 milijuna kuna na ime troškova pokretanja stečajnog postupka koje im plaća država. Vlada, s druge strane, nije niti predvidjela novac za ove slučajeve. Sudovi su već frustrirani ovakvim izbjegavanjem plaćanja troškova i njihovim prevaljivanjima na leđa države jer nemaju novca pa su počeli odbacivati Finine prijedloge otvaranja stečaja nad problematičnim tvrtkama.
To je učinila i sutkinja zagrebačkog Trgovačkog suda Vesna Malenica koja je u jednom predmetu odbacila zahtjev Fine za pokretanjem stečaja nad poduzećem jer sredstva za tu namjenu nisu predviđena u državnom proračunu. Pri tome je primijetila da prema Zakonu o fiskalnoj odgovornosti, trošenje nenamjenskih sredstava za sobom povlači i odgovornost čelnika nekog državnog tijela. Novac za ovakve slučajeve nije predviđen niti u projekcijama proračuna za 2014. i 2015. godinu. To znači da sudovi zbog ovakvih tvrtki naveliko troše novac predviđen za slučajeve plaćanje troškova stečaja kada ga pokrenu radnici. Uskoro će potrošiti i taj novac pa će postupci zasigurno trajati još dulje. Stoga će se zakon opet morati mijenjati, ili će Vlada sudovima morati osigurati novac.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Bitno je da ta rupa paše određenim osobama, a to što šteti teško procjenjivom, ali velikom broju drugih ljudi koji trpe posljedice – nema veze. Posljedice su bile jasne pri uvođenju zakona. Dozvoliti nešto takvo što blokira provjeravanje i aktivnosti koje bi sudovi trebali provoditi je nevjerojatan i neopravdan potez. Kao i činjenica da imamo takvu mrežu raznih državnih tijela, institucija, sudova i dr. u kojima je zaposlen veliki broj ljudi, ali oni svejedno ne stignu, ne smatraju potrebnim ili ne znaju provjeravati i kontrolirati slučajeve koji se pojavljuju u njihovim predmetima. Stečaj ne može biti samo jednostavno proglašen, jer je moguće da postoji osnova za neke druge akcije. Najlakše je da direktor potvrdi na sudu dug i da se proglasi stečaj, a da trošak toga plati država ili on sam, nije greda – tih 10.000 nasuprot milijuna koje duguje i da se nitko ne pita gdje su ti milijuni.
Sutkinja Malenica je primjerice prošle godine odbacila prijedlog za stečaj Magma distribucije d.o.o., jer je direktor po uputi nadređenog obećao sve podmiriti u predstečajnoj nagodbi, odnosno eto kako se pretpostavljalo, a sad se i javno naziva – rupi.
Ali situacija teče kako su vjerovnici i pretpostavljali. Tko će dalje odgovarati za njen razvoj ne zna se.
Zanimljivo je da nitko ništa ničim nije garantirao i da je nepoznata odgovornost za takvu odluku, kao i da provjera pravilnosti poslovanja nije obvezan uvjet za PSN i to je apsurd tog zakona.
kako je krenulo, mijenjat će taj zakon svakih 15 dana, bijednici u saboru će dizati ruke po naredbi jer su svjesni da su bijednici i nesposobni za išta drugo, a nesposobnjakovići koji pokušavaju raditi nešto čemu su potpuno nedorasli nastavit će razarati sustav dok sve ne uruše.
u potpunoj anarhiji koju je napravio linić dobro ide samo njegovim osobnim prijateljima i drugim lovcima u mutnom, pošten čovjek se nema čemu nadati.
a u glavi cijelu Hrvatsku
Uključite se u raspravu