Ante Mandić, ravnatelj ljekarničke zdravstvene ustanove Mandis Pharm novoizabrani je predsjednik Udruge ljekarnika Hrvatske udruge poslodavaca.

U razgovoru za Poslovni dnevnik Ante Mandić otkriva kako su se ljekarnici držali u prvom valu pandemije, što je ključno za stabilnost ljekarničkog sustava i opskrbu lijekova, te kako se ljekarne pripremaju za jesen, koja će biti izazovna i u financijskom smislu.

Koje su aktualne teme kojima se planirate baviti u svom mandatu?

U idućem razdoblju trebamo zadržati važnu ulogu u aktivnostima i interakcijama s Ministarstvom zdravstva i HZZO-om koje za cilj imaju zaštitu bitnih interesa hrvatskog ljekarništva.

Na ostvarenju tih ciljeva Udruga će nastaviti konstruktivno i sinergijski nastupati u suradnji s drugim zainteresiranim stranama, prvenstveno Hrvatskom ljekarničkom komorom kao krovnom organizacijom hrvatskog ljekarništva, ali i Hrvatskim farmaceutskim društvom, Farmaceutsko-biokemijskim fakultetom, udrugama pacijenata itd. Rješavanje pitanja ljekarni u zakupu, poštivanje ugovorenih rokova plaćanja od strane HZZO-a i smanjivanje parafiskalnih nameta će biti teme kojima ćemo se također baviti u nadolazećem razdoblju.

Kako je ljekarništvo u Hrvatskoj podnijelo teret pandemije i kako je pridonijelo javnom zdravstvu u borbi protiv zaraze?

Javno ljekarništvo je tijekom prvog vala pandemije bilo pod jako velikim pritiskom. Na sreću možemo reći da je sve prilično dobro prošlo, nismo imali u našim redovima oboljelih kolega koji su razvili teži oblik bolesti. Svi se nadamo da je najgore iza nas.

Ipak, ljekarnici i farmaceutski tehničari bili su svo vrijeme direktno dostupni i s otvorenim vratima za sve naše pacijente. Nije bilo nimalo lako na taj način postupati i sigurno je puno kolegica sa svakim pacijentom koji bi ušao u ljekarnu pomislilo je li baš taj pacijent možda sa opasnim virusom o kojem u to vrijeme nismo gotovo ništa znali. Taj opravdani strah, a u gradu Zagrebu kombiniran sa strahom od potresa koji se u to vrijeme dogodio, ostavio je nažalost puno više traga nego što mi u ovom trenutku vidimo.

Vjerujem da se i u ovom slučaju radi o pravom PTSP-u kod značajnog broja kolegica i o tome treba posebno voditi brigu u nadolazećem razdoblju u kojem će nadam se ipak biti malo lakše, ali do pronalaska cjepiva ili lijeka za tu bolest ne možemo očekivati normalizaciju.

Posebno je bilo neugodno bilo slušati i čitati o neutemeljenim optužbama za profiterstvo na maskama i dezinficijensima. Apelirao bih stoga na sve medije da se informiraju i da nam realnim prikazom stanja pomognu u ovom razdoblju.

Kakvi su financijski rezultati ljekarni u prvom polugodištu?

Što se tiče ekonomskog učinka pandemije na ljekarništvo, trenutačno možemo reći da je prihod za prvu polovicu godine zadovoljavajući i gotovo usporediv s prošlom. No, od samog prihoda još je važnija marža kako bismo mogli zadržati plaće naših uposlenika barem na istoj razini u ovom zahtjevnom razdoblju pa od naših dobavljača očekujemo razumijevanje za novu situaciju i očekujemo podršku koja će rezultirati zadržavanjem razine profitabilnosti na lanjskoj razini. Nadamo se brzom oporavku ekonomije i vraćanju kupovne moći na razinu na kojoj je bila prije krize, jer ćemo i mi kao posljedicu imati smanjen prihod u kategoriji prihoda koji ostvarujemo u slobodnoj prodaji.

Vezano za lijekove na recept, jako je važno zadržati zadovoljavajuću razinu likvidnosti i redovitost uplata HZZO-a.

Neko vrijeme iz redova privatnih ljekarni zagovarala se liberalizacija mreže, zalažete li se za to?

Očuvanje ljekarničke mreže je zajednički interes zdravstvenog sustava Republike Hrvatske, hrvatskih pacijenata i hrvatskog ljekarništva.

Činjenica je da države koje imaju organiziranu opskrbu pučanstava lijekovima kroz mrežu ljekarničke djelatnosti imaju najbolju i najkvalitetniju dostupnost lijekova. To potvrđuju primjeri Njemačke, Austrije, Slovenije i brojnih drugih uzornih i učinkovitih modela zdravstva.

To je još jednom potvrđeno i u Hrvatskoj prilikom pandemije koronavirusa. Sustav javnog ljekarništva je ostao na nogama i u potpunosti ispunio svoju ulogu unutar hrvatskog zdravstvenog sustava. To nažalost nije bio slučaj u svim europskim državama i uvjeren sam da će analize pokazati pozitivnu korelaciju između dostupnosti lijekova u izvanrednim situacijama i postojanja mreže ljekarničke djelatnosti.

U budućnosti, a najkasnije kod donošenja novog Zakona o ljekarništvu treba ljekarničku mrežu definirati zakonom, jer trenutačna situaciju u kojoj je mjerodavan pravilnik koji kao podzakonski akt nema adekvatnu pravnu težinu nije zadovoljavajuća.

Imaju li ljekarnici adekvatne naknade za taj svoj rad? Jesu li ljekarnama veći problem neprikladne naknade za uslugu izdavanja lijekova na recept ili rokovi plaćanja za te lijekove?

Najveći uzrok financijske nesigurnosti i ovisnosti o izvorima prihoda koji nisu pod kontrolom ljekarničkog sustava (dodatni veledrogerijski rabati i cassa sconta) leži u neprimjereno maloj naknadi za izdavanje lijeka. Ta naknada u originalnom pakiranju kreće od 6,64 kune, a ukupno ne prelazi 7 kuna na konkretnom, meni dostupnom uzorku od 16 ljekarni za prvu polovicu 2020. godine.

Po tom smo kriteriju na europskom začelju. Zadnjih godinu dana ta naknada, ako ju uzimamo kao postotak nabavne vrijednosti lijeka, značajno pada zbog prelaska posebno skupih lijekova u ljekarnički distribucijski kanal. Ujedno time je značajno opterećena i likvidnost i profitabilnost ljekarni u vrijeme kada se rokovi plaćanja HZZO-a ponovno produžuju.

Pozitivan pomak treba tražiti kroz povećanje usluge za izdavanje posebno skupih lijekova, kroz povećanje osnovne usluge i kroz plaćanje dodatnih ljekarničkih usluga.

Dugo se raspravlja o mogućnostima da neki lijekovi izađu iz ljekarni u trgovine. Je li to pitanje profitabilnosti ljekarni ili zdravstvene sigurnosti?

Lijek nije roba. Lijek se zbog sigurnosti pacijenata i učinkovitosti liječenja mora zadržati u ljekarnama, pod nadzorom ljekarnika što je uobičajena praksa u uređenim zemljama Europske unije.

Ponovno za primjer možemo uzeti Njemačku, Austriju i Sloveniju. Postoje liberalniji modeli, ali oni za sobom povlače značajno veći broj nuspojava, komplikacija u liječenju i posljedično većih troškova zdravstvenog sustava. Pogrešno je podcjenjivati opasnosti takozvanih običnih lijekova za bol, jer su i oni lijekovi sa svim svojim željenim, ali i neželjenim učincima.

Na primjer, Švedska je nakon liberalizacije i omogućavanja nekontrolirane prodaje jednog takvog lijeka uočila značajno brojnije neželjene statistike i vratili su ga u stari režim izdavanja isključivo u ljekarnama.

U Hrvatskoj postoji suglasje među bitnim čimbenicima da lijek treba biti pod stručnim nadzorom, ali u zadnjih godinu dana svjedočili smo izlasku Aspirina kao jednog od najjačih brendova među lijekovima iz ljekarni u prodavaonice.

U suradnji s HLJK i FBF-om ćemo žustro inzistirati na zadržavanju lijekova po pitanju mjesta izdavanja u ljekarni pod nadzorom magistara farmacije, a sve u interesu pacijenata, zdravstvenog sustava i ljekarništva.

Kakva je situacija sa sigurnošću djelatnika ljekarni?

Svjedočimo sve učestalijim razbojstvima koja se događaju u ljekarnama za radnog vremena.

Uz negativne financijske posljedice posebno veliki problem predstavlja PTSP kod djelatnika koji pretrpe takav događaj, pa je s ciljem odvraćanja od počinjenja takvih kaznenih dijela potrebno pooštriti zakonsku regulativu i sankcije za počinitelje.