Pismo prenosimo u cijelosti:

Poštovani i dragi kolega i ministre Vili Beroš,

obraćamo vam se, duboko nezadovoljni vašim otvorenim pismom, upućenim nama – hrvatskim liječnicima, na naš dan. Dojma smo da Vi kao da živite u nekom Lalalandu gdje je sve predivno, reforme se odvijaju iznimno uspješno i podmazano, bez ikakvog zastoja, zaposlenici zdravstva su blaženi i vječno nasmiješeni, radna sredina iznimno ugodna, ishodi liječenja na najvišem svjetskom nivou, a liječnici i liječenje pacijentima dostupni u hipu i na svakom koraku. Žao nam je da je nas dopala ta uloga, ali moramo vas dobro protresti iz vašeg sna u kojem lebde ružičasti flamingosi i viknuti: probudite se, gospodine ministre! Siđite s tog oblaka samohvale! Kraj je mandata. Realna slika oko nas, u našim bolnicama, naša svakodnevna radna iskustva,  izgledaju značajno drugačije od slikovnice iz vašeg pisma.  Stvarnost s kojom se svakodnevno suočavaju liječnici i pacijenti je siva, a ne blistava i ružičasta kao u vašem otvorenom pismu.

Hvalite se milijunima hrvatskog i europskog javnog novca, hvalite se zidovima i aparatima. Priznajemo trud uložen u poboljšanje infrastrukture i novu tehnologiju. Za uspješno liječenje nužni su nam kvalitetni uvjeti i suvremena oprema. Međutim, mi, borci s prve crte liječničkog fronta, moramo vam prišapnuti jednu neugodnu istinu: zidovi ne liječe, dragi naš ministre! Nove zgrade ne liječe. Kao niti MR, CT ili PET uređaji, ma kakve impresivne kratice nosili. Brodice i helikopteri poprilično su beskorisni za postavljanje dijagnoze. Sva ta prekrasna infrastruktura kojom ste se hvalili u svojem otvorenom pismu, premda nužna i potrebna, sama ne liječi nikoga. Ljudi liječe. Znamo da to pokušavate ne čuti, ali moramo glasno viknuti neugodne činjenice: tih ljudi koji liječe tj. liječnika u domovini svakim danom sve više nedostaje. Prošle godine Hrvatsku je napustilo najviše liječnika od ulaska u EU, njih 154. Zamislite, ministre, da vam bolnicu u Vinkovcima, Bjelovaru ili Koprivnici napuste svi bolnički liječnici. E, to je to – toliko je kolegica i kolega lani otišlo u EU pečalbu.

Plati ili riskiraj život

Termin za pregled dobila tek za desetak mjeseci: ‘Liječnik mi je rekao da mogu kod njega privatno’

ZDRAVSTVO

Novi Berošev naputak: Doktori ne mogu raditi privatno ako su liste čekanja preduge

U situaciji kadrovske devastacije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u kojoj nedostaje 400-tinjak liječnika, u situaciji pucanja hitnih bolničkih prijema po šavovima, s tri milijuna prekovremenih liječničkih sati godišnje i manjkom od dvije tisuće bolničkih liječnika, nadam se da razumijete da nam vaša samohvala o infrastrukturnim ulaganjima izaziva grop u grlu. Ključni problem sve manje dostupnosti zdravstvene usluge pacijentima ne leži u onome čime se kao ministar hvalite, već problem leži u onome što prešućujete. Tako nas bolničke liječnike hvata grč u želucu kad se prisjetimo da su bolnice u Virovitici i Zaboku na jednom citologu i jednom patologu, a ona u Čakovcu na jednom hematologu. Osjetimo tjeskobu kad čujemo da Klaićeva i Sveti Duh imaju tek jednog mikrobiologa. Je li se do vas, ministre, probila vijest: Dubrovnik je ostao bez zadnjeg mikrobiologa, a karlovačka bolnica nema niti jednog patologa. Srčane palpitacije nam izaziva podatak da Zabok i Gospić imaju samo 3 radiologa, nedovoljno za organizirati obveznu 24-satnu službu u ovoj struci. Vi o svemu tome šutite i ne bavite se tim problemima. Kad pomislimo da situacija ubrzo neće biti puno bolja niti u drugim kliničkim disciplinama poput pedijatrije, anestezije ili neurologije, samo što ne počnemo hiperventilirati. Na brojne natječaje za specijalizaciju ne javlja se baš nitko. Mislite da to prestaje biti problem jer vi to gurate pod tepih? Na nedavnom natječaju za 6 specijalizacija za hitnu medicinu na Rebru javilo se samo dvoje kandidata.

Mislite li ministre da npr. problem iznimno niskog interesa za hitnu medicinu prestaje biti problem zato što vi o njemu javno šutite? Mi, hrvatski liječnici, smo ministre ljuti zbog toga što nas je kronično premalo i što posljedično imamo enormnu prekovremenu satnicu i mnogobrojna dežurstva, ljuti zbog prekratkog vremena za pacijenta, duboko zabrinuti zbog nedostatka specijalista u manjim sredinama. Ogorčeni smo lošim upravljanjem, iscrpljeni i premoreni zbog nepostojeće kadrovske politike i zgroženi nebrigom sustava za kvalitetu i dostupnost liječenja. Kako vi uspijevate ministre već godinama javno šutjeti upravo o gorućim problemima našeg zdravstva?

Kako vi spavate ministre? Budite li se noću koji put zbog tjeskobe, osjetite li ponekad grč u želucu ili vam srce preskoči zbog situacije u hrvatskim bolnicama? Osjećate li dio odgovornosti za ova 154 liječnika koji su napustili Hrvatsku? Pomislite li koji put s nelagodom na neopisivu gužvu na hitnoj na Rebru ili na Firulama. Padne li vam na pamet pitanje: kuda vodi ovakvo kadrovsko urušavanje javnog zdravstva?  Ili samo sanjate nagrade UPUZ-a, rezanje vrpci pred novim zgradama, smanjivanje listi čekanja plaćanjem privatnicima, europsku lovu i prazne fraze o „pacijentu u središtu“?

Što je gorući problem hrvatskog zdravstva, ministre? O čemu treba govoriti javno na Hrvatski dan liječnika? Nije to infrastruktura, premda bez kvalitetne infrastrukture nema niti kvalitetnog zdravstvenog sustava. Gorući problem je manjak liječnika i drugog zdravstvenog osoblja. U sustavu nedostaje oko dvije tisuće liječnika u bolnicama,400-tinjak u primarnoj, kao i oko 4 tisuće sestara. Vremena za pacijenta je premalo, vremensko-kadrovski normativi su neobvezni, nepotpuni i stoga u praksi nekorisni, liječnici su izloženi sindromu sagorijevanja, robovlasnički ugovori su još uvijek mač nad glavom mlađim kolegama, specijalističko usavršavanje je nedovoljno kvalitetno, kontrola kvalitete i praćenje ishoda liječenja su „obećanje, ludom radovanje“, pacijenti su prebačeni privatnicima kako bi se ad hoc smanjile liste čekanja, obiteljski liječnici se svako malo moraju braniti od novog činovničkog zaduženja koje im pokušavate uvaliti, HZZO i dalje određuje nerealno niske cijene koje rezultiraju bolnicama u vječnim „gubicima“, a akreditiranje bolnica i funkcionalno spajanje ostalo je tek mrtvo slovo na papiru. Zakon o radno-pravnom statusu liječnika spava snom pravednika u ladicama vašeg ministarstva, a višestruka obećanja o ukidanju robovlasničkih ugovora su još uvijek neispunjena i jedan su od glavnih razloga zašto sve više mladih liječnika odlazi iz Hrvatske odmah nakon fakulteta.

Tu je požar ministre, u kadrovima, u upravljanju ljudima, procesima i ustanovama, u uvjetima rada. Lako je trošiti javna sredstva na opremu i nove zgrade, ali dok liječnici odlaze i pacijenti ostaju bez adekvatne skrbi, ta ulaganja nemaju stvarnu vrijednost. Ulaganje u zidove dok ljudi odlaze nije za pohvalu.

I na kraju: podigli ste plaće liječnicima? Jeste, kao i ostalim zaposlenicima u javnoj i državnoj upravi kako bi smanjili udarac inflacije i dugogodišnju stagnaciju plaća. Smanjili ste zaostajanje naših plaća u odnosu na susjedne države Europske unije. No, ministre, to bez drugih sistemskih poteza i mjera niti zaustavlja niti rješava urušavanje javnog zdravstvenog sustava. Vaš mandat je pred krajem i ne očekujemo više ništa značajno. Hrvatski liječnici na kraju vašeg mandata ostaju razočarani, premoreni, ogorčeni i ljuti. Još četiri godine propuštene su, a da nikakvog značajnog pomaka za nas, naš posao, naše suradnike medicinske sestre i druge, naše pacijente i njihovo liječenje nije učinjen.  Trend urušavanja javnog zdravstvenog sustava i sve slabije dostupnosti zdravstveni skrbi pacijentima se nastavlja. Vi, ministre, ne da ga niste zaustavili ili preokrenuli, već ga niste niti usporili. Stoga, svaka je samohvala s vaše strane potpuno promašena i oslikava tek žalostan završetak jednog mandata kojeg nažalost nećemo moći zaboraviti. Spavate li mirno, Vili Berošu?

Izvršni odbor

Hrvatska udruga bolničkih liječnika