Prošlog tjedna okončan je postupak e-Savjetovanja vezan uz izmjene Zakona o reviziji. U sklopu ovog postupka, tridesetak revizorskih tvrtki koje zapošljavaju ukupno 70-tak ovlaštenih revizora uputilo je dopis na ruke ministru financija Marku Primorcu s listom prijedloga kojima je cilj da Hrvatska ima stabilnu i jaku revizijsku struku.

U svojem dopisu upozoravaju na opasnost od daljnjeg urušavanja revizijske profesije, što osobito može biti faktor velikog rizika, s naglaskom na društva od sistemskog značaja, u slučaju izbijanja recesije i ekonomske krize. Osnovni razlog ovog poteza je činjenica da se novelom Zakona o reviziji pokušava daljnje liberalizirati tržište revizije.

Pod povećalom
U tom kontekstu, velik broj revizora smatra neophodnim da se ponovo razmotre sve mjere koje Ministarstvo financija predlaže u aktualnoj Noveli Zakona o reviziji iz drugog Akcijskog plana za liberalizaciju tržišta usluga. Iako predložene mjere kao sastavnica reformi obuhvaćenih NPOO-om idu u smjeru liberalizacije ulaska na tržište novih ovlaštenih revizora, oni tvrde da se time ne zadire u suštinu problema koji se povlači iz postojećeg Zakona.

Revizijska profesija značajno se je osipala posljednjih pet godina – od 2017. do 2022. broj registriranih ovlaštenih revizora smanjen je za 407, odnosno visokih 41,4%, dok je broj revizorskih društava smanjen za 36, tj. za 15,7%. Razlozi su brojni, ali djelomično i zbog niskih cijena usluga revizije na domaćem tržištu. Naime, kako bi zadržali ugovore ili dobili novi posao na tržištu, revizori pribjegavaju snižavanju cijena, što je pogubno za struku.

U tim se okolnostima zakonskim prijedlogom omogućava i olakšava revizorima s upitnim profesionalnim kompetencijama i uz niske cijene – pristup tržištu usluga revizije. U toj konstelaciji ni smanjene ukupne revizorske naknade ne mogu na dugi rok garantirati profesionalnu kompetentnost i financijsku neovisnost, ali ni održivo poslovanje revizorskih društava, a pogotovo malih. Sve to može biti uzrokom daljnje nezainteresiranosti revizora za ostankom u profesiji, odnosno “okidač” za daljnje smanjenje broja aktivnih ovlaštenih revizora.

Pod povećalom je stoga prijedlog da se broj ECTS bodova potrebnih za pristupanje revizorskom ispitu smanji sa 300 na 180, što dovodi u pitanje stručnost i kompetentnost budućih revizora, a time i profesije. Zbog ove neadekvatne početne edukacije, postoji i veća vjerojatnost manjeg prolaska na revizorskom ispitu koji je već sada dosta niski, pa u konačnici sve navedeno po njima neće pozitivno utjecati na veći broj ovlaštenih revizora i zadržavanje djelatnika u struci.

Revizori postavljaju pitanje, kako postići kvalitetniju reviziju na što se apelira, ako umjesto podizanja kriterijia za stjecanje certifikata prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o reviziji smanjuje se razina osposobljenosti revizora, koji bi prema članku 6. prijedloga zakona do certifikata za obavljanje revizije mogli doći “instant” obukom.

Stoga je ovaj apel dijela revizorske struke isfiltrirao argumente zašto je dobro da se kriterij od 300 ECTS bodova zadrži, ali uzevši u obzir visoku razinu kompleksnosti primjene Međunarodnih revizijskih standarda (MRevS) i da se u što skorijem razdoblju izradi metodologija provođenja revizijskih angažmana koja bi bila usuglašena s odjelom nadzora pri Ministarstvu financija. Za predmetnu metodologiju, kažu, trebalo bi zadužiti Hrvatsku revizorsku komoru, sa zahtjevom da istu pravovremeno usuglašava s izmjenama MRevS-ovima.

Neophodna analiza
Definiranje kontrolnog mehanizma minimalnog broja sati uz minimalno definiranu satnicu u ovisnosti od kompleksnosti revidiranog društva (mjerenog u vidu visine prihoda, visine aktive i broja djelatnika), po njihovom je sudu bitna poluga. I to kako bi se smanjila mogućnost niskih cijena na tržištu revizijskih usluga, za što ističu da dovodi do urušavanja kvalitete revizijskih usluga i do nepovjerenja zainteresiranih korisnika financijskih izvještaja u rad revizora.

“Definiranjem minimalnog broja sati na revizijskom angažmanu revizoru bi se istovremeno omogućila veća posvećenost angažmanu što bi podiglo kvalitetu rada, sigurnost u poslovanju revizorskih društava, a time i njegovu neovisnost u odnosu na subjekt revizije. Smatramo da bi se uvođenjem navedenih promjena u zakonsku regulativu zaustavio odljev ovlaštenih revizora u druge sektore, povećao interes potencijalnih kandidata za polaganjem revizorskog ispita i podigla kvaliteta obavljanja revizije”, stoji u dopisu.

U njemu se i apelira i na neophodnu analizu prednosti i nedostataka zajedničke revizije kod obveznika revizije (potaknuto lex Agrokorom) te zadržavanje rotacije revizora kompanija uvrštenih na burzi svakih sedam godina umjesto predloženih 10 godina, ali i zadržavanje instituta zajedničke revizije za najveće hrvatske poduzetnike.

U konačnici, podsjećaju da revizija financijskih izvještaja poduzetnika, obveznika revizije, od koristi je i Poreznoj upravi, ali i financijskom sektoru, kao dvjema odrednicama bitnima za stabilnost ukupnog ekonomskog sustava svake zemlje.