Arhitekt, prevoditeljica, vlasnik start-up tvrtke koja se bavi razvojem ideja i tri programera za samo 45 kuna po danu, ili 1000 kuna mjesečno, za svoj rad koriste jedini coworking prostor u Hrvatskoj, onaj u privatnoj galeriji Laubi u Zagrebu. Iako je projekt počeo tek u rujnu ove godine, kapacitet u Laubi, s tri stalna i tri povremena korisnika, već je popunjen. Kako potvrđuju Mirna Reinprecht, jedna od osnivačica Coworking inicijative u Hrvatskoj, i Vanja Žanko, kustosica u Laubi, interes za coworkingom mnogo je veći od trenutačnih mogućnosti, tako da se ubrzo može očekivati njegovo širenje. "S promjenama na tržištu, kada veliki pogoni zapravo odumiru, velika je prednost i moć udružiti se u interdisciplinaran tim i napasti klijenta te imati kapacitet za veći posao nego da radite samostalno", ističe Mirna Reinprecht. Time možda na najbolji način objašnjava prednosti i samu bit coworkinga. Kako objašnjava Reinprecht, koja je zajedno s Matijom Raosom pokrenula cijelu inicijativu, coworking ima dvije dimenzije, fizičku i društvenu. Fizička dimenzija podrazumijeva postojanje prostora koji, osim što mora biti poticajan i otvoren, ispunjava osnovne tehničke, odnosno infrastrukturne potrebe za rad. Društvena dimenzija pak samostalnim profesionalcima bilo koje profesije omogućuje korištenje mreže koju sami uspostavljaju s drugim samostalnim profesionalcima poboljšavajući tako svoju konkurentnost. Coworkere pak opisuje kao sve one koji drže konce svojeg poziva i mogu samostalno određivati radno vrijeme. "Slobodnjaci koji su probali raditi samostalno znaju koliko je teško raditi kod kuće ili samostalno, i to ne samo zbog problema samodiscipline, već ponajprije zbog izostanka stimulativne komunikacije i interakcije koja je poticaj i u metalnom i u kreativnom smislu", objašnjava Reinprecht. Ističe kako je dokazano da coworking izvrsno djeluje na održavanje intelektualne forme te na profesionalni razvoj jer dugoročna izolacija narušava konkurentnu poziciju, pogotovo kada "freelancer" želi doći do većeg klijenta, za kojeg nema ni reprezentativan prostor u koji bi ga mogao pozvati.

Otvoreni radni dani

Dijeljenjem infrastrukture troškovi se automatski snižavaju, što je čest problem samostalnih profesionalaca koji sebi ne mogu priuštiti održavanje vlastitoga ureda. Inicijatori coworkinga imaju velike planove. "U prvoj godini osnivanja želimo biti podrška zajednici i ići za otvaranjem dodatnih nomadskih ureda, dok dugoročno želimo osigurati coworking prostor koji bi se ili simbolično naplaćivao, ili se uopće ne bi naplaćivao", ističe Reinprecht. O dodatnim prostorima pregovaraju s raznim strukovnim udrugama, centrima kulture i galerijskim prostorima, odnosno raznim tipovima prostora koji su svojim karakterom potpuno različiti od Laube. Otvaranje novih prostora, kako ističe inicijatorica projekta, omogućilo bi i češće održavanje "coworking sessiona", odnosno otvorenih radnih dana, koji se već jednom mjesečno održavaju u Laubi. A cilj je "sessiona" omogućiti svim zainteresiranima da slobodno, bez ikakve naknade, dođu i sami isprobaju što znači "coworkati". U poslijepodnevnim satima pak coworkeri izlažu svoje poslovne planove, koji su nakon toga prepušteni kritikama publike. U održavanju "coworking sessiona" Reinprecht vidi brojne prednosti. Prije svega, teško je ljudima objasniti o čemu je zapravo riječ dok to sami ne isprobaju. Upravo otvoreni radni dani svim zainteresiranima to omogućuju. Usto, samim izlaganjem projekta, koji je možda tek u razvoju, razbija se strah od krađe ideje, koja sam po sebi ne znači ništa sve dok se ne razvije. Razbija se predrasuda da ljudi iz drugih struka ne mogu biti konstruktivna kritika te se potiču ljudi da prekorače vlastite barijere te da se uključuju u raspravu bez obzira na to koliko se možda njihova kritika činila glupom.

Prilika i za nezaposlene

"Ovakva interakcija autoru projekta može donijeti puno više nego da je ostao zatvoren na vlastitoj užoj strukovnoj sferi", ističe Reinprecht. U cijeli projekt coworkinga inicijatori u konačnici žele uključiti i ljude koji su, kad je riječ o zapošljavanju, u "crvenoj zoni", bilo da je riječ o onima  starijim od 50 godina koji su ostali bez posla ili o mladima koji ne mogu naći posao. Plan je različitim programima, sadržajima i aktivnostima vezati te ljude uz coworking prostore te im pomoći da tako uđu u svijet rada.

Andrej Štilenko

Moskva raj za coworking zbog start-upova

Prostor Laube koji, kako je to opisala Vjekica Buljan, asistentica kustosice, funkcionira kroz tri radna ritma, onaj kulturni (kuća Lauba), radni (Filip Trade, koji se nalazi na katu) te coworking prostor, velika je inspiracija Andreju Štilenku, Rusu iz Moskve, jednom od coworkera u Laubi. On je vlasnik start-up tvrtke za razvoj ideja smještene u Splitu, a od samog je početka korisnik prostora u Laubi. Žao mu je što coworking prostora u Zagrebu nema više. U Moskvi ih je više od 100. "Moskva je postala jedno od najatraktivnijih mjesta za start up-ove, zbog toga je coworking tamo toliko uspješan", objašnjava. Odlično je to mjesto za male tvrtke i male ideje te dobra podloga za rast. Mladim inicijatorima projekata Štilenko savjetuje više seminara i radionica. "U Moskvi se coworking ne sastoji samo od stolca, stola i kompjutora, on pruža mnogo drugih sadržaja. To mora biti i prostor za komunikaciju, seminare, sastanke. U protivnom, ljudi će doći, sjediti 12 sati i otići, što nije cilj coworkinga", ističe.