Analiza koju su međunarodni stručnjaci izradili za banke tvrdi da je izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju Vlada prekršila šest članaka Ustava te da će po tim osnovama zakon pasti.

Bankama se daje preporuka da podnesu ustavne tužbe, ali i da spor s državom vode i na Međunarodnom arbitražnom sudu u Washingtonu. Pravnici tvrde da je Ustav prekršen u člancima 4., 5., 48.,49. te 90., ali najdetaljnije seciraju pozivanje na članak 50. prema kojem Vlada zadire u imovinska prava i legitimna očekivanja banaka radi zaštite zdravlja ljudi. Pravnici drže da je to neutemeljeno jer je teško povezati otežanu mogućnost plaćanja kreditnih obveza s ugrozom zdravlja korisnika kredita. Ta se odredba Ustava, pojašnjavaju, koristi u slučaju epidemija i prirodnih katastrofa.

Tvrde da je naročito sporno što se štiti zdravlje svih korisnika kredita u franku i smatraju da bi se eventualni javni interes za izmjenu zakona mogao pokazati tek nakon analize strukture ugovora o kreditu, a vodeći računa prvenstveno o socijalnim kriterijima nakon čega bi valjalo napraviti pravičnu raspodjelu troška planirane konverzije. "Treba uzeti u obzir i da su troškove prve dvije mjere zaštite korisnika kredita u CHF također snosile banke", pišu pravnici napominjući da su banke već na fiksiranje kamatne stope i tečaja imale oko milijardu kuna troška.

Prvi put kada je uveden mehanizam zaštite dužnika od porasta tečaja koji premašuje 20%, što je za konkretne kredite vezane uz CHF značilo fiksiranje kamatne stope na 3,23% godišnje s dok traje aprecijacija tečaja, financijski je učinak iznosio otprilike 500 mil. kuna koji snose banke. Drugom intervencijom početkom 2015. zamrznut je  otplatni tečaja na 6,39 kuna za 1 CHF na godinu dana, što  to je bankama stvorilo trošak od otprilike 400 milijuna kuna. Pravnici naglašavaju da banke imaju snažni argument za obranu svoje imovine i da nije upitno je li izgubljena dobit imovina.

Ustavni sud, kažu, vrlo široko tumači članak 48. i zbog presude Europskog suda kojom su u imovinu uključena sva imovinska prava, što uključuje i 'gospodarske interese koji su po naravi stvari vezani za imovinu, ali i legitimna očekivanja stranaka da će njihova imovinska prava, zasnovana na pravnim aktima, biti poštivana, a njihovo ostvarenje zaštićeno'.

Obzirom da je valutna klauzula u franku dopuštena Zakonom o obveznim odnosima te da je njezino ugovaranje u RH prošlo i sudsku kontrolu te je pravomoćnom odlukom Vrhovnog suda utvrđeno kao valjano, pravnici ističu da banke imaju legitimno očekivanje da će svoj novac vratiti. Zato ocjenjuju da je situacija u kojoj ih država tjera na otpise potraživanja i gubitke od sedam milijardi kuna neustavna. Kad se pravnički jezik "prevede", može se zaključiti da su banke spremne na traženje odštete nametnu li im se gubici te da su analizom utvrdile da imaju velike šanse da pobjede Vladu.