Razmrvljen na pregršt sitnih tržišnih igrača, vinski biznis u Hrvatskoj pred ovo izborno proljeće ozbiljno je potresen ponovnim izranjanjem ozbiljnih optužbi za patvorenje vina i uništavanje poštenih poduzetnika cjenovnim dampingom koje brojni naši sugovornici iz branše smatraju, nažalost, neiskorjenjivom praksom.

Kako odvojiti žito od kukolja, igrače koji vino stvaraju od grožđa od onih koji ga ‘tkaju’ od etanola dobivenog iz tkiva kukuruza i šećerne trske, kako odijeliti poštene od kriminalnih ili dobre od loših, otvoreno je pitanje za hrvatske institucije.

Od Državnog inspektorata brojni poduzetnici u vinogradarskom biznisu traže strože kontrole i više zaštite za proizvodnju, a dok oni to čekaju, mi smo istražili kako zaista izgleda tržište vina u Hrvatskoj i tko njime vlada.

Unatoč tome što je u službenom Vinogradarskom registru zavedeno više od dvije tisuće proizvođača grožđa i vina, u prošloj je 2023. godini prema podacima Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH), dozvolu za stavljanje vina na tržište dobilo njih 1462., i to za 52,7 milijuna litara vina. Od tog velikog broja poduzetnika u vinskom sektoru, samo njih 55 lani je na tržište plasiralo više od stotinu tisuća litara vina, a samo 11 više od milijun litara.

Lista koju donosimo napravljena je prema podacima HAPIH-a, poredak na njoj prikazuje vinare prema stvarnoj količini vina plasiranog na tržište, a svrstani su u proizvodne razrede jer je, kako nam je objašnjeno, precizan podatak po kompaniji – poslovna tajna.

‘Vadimo stare nasade i sadit ćemo malvaziju, a nakon restrukturiranja proizvodnje imat ćemo strelovit rast u količini za otprilike deset godina i vratit ćemo se na 4,5 milijuna litara’, kažu u Agrolaguni/S. Šimunović/PIXSELL

Najveći hrvatski vinar Enver Moralić tek je ove godine, u dobi od 88 godina, prepustio čelnu poziciju svojeg Kutjeva. I to Dini Galiću koji je krajem siječnja postao predsjednikom uprave tvrtke s lanjskim plasmanom od pet milijuna litara vina na tržište. Moralićevo vinsko carstvo vlasnički objedinjuje Božjakovinu i Đakovačka vina, koja su na listi na petoj poziciji, no njegovo je Kutjevo najveći igrač na vinskoj sceni.

Prema pouzdanim informacijama s tržišta, za najmanje pola milijuna litara veći je od drugoplasirane istarske Agrolagune, članice Fortenova grupe. Kutjevo ima i najviše hektara pod vinovom lozom, 420 vlastitih te 360 hektara kod kooperanata.

Galić najvećom ugrozom za vinsku industriju smatra masovnu proizvodnju i poslovanje bez dugoročne vizije i strategije gdje je veći fokus na trenutnoj zaradi nego na stvaranju imidža i kvalitete i vrijednosti vinskih regija te veliki uvoz jeftinih vina i njihov plasman pod etiketama Graševine, Malvazije, Plavca malog i ostalih tradicionalnih sorti.

Riječ je o dovođenju u zabludu potrošača i degradaciji vinarija koje ulažu značajne napore i novac u pošten pristup prema svojim vinogradima, djelatnicima i potrošačima”, kaže Galić koji mogućnosti za uspjeh u vinskom biznisu vidi kroz brendiranje regija i mikro lokaliteta te isticanje specifičnosti za određene sorte kao i plasman za kroz turistički sektor. Pri tom zagovara podizanje kvalitete i zaobilaženje prodaje rinfuznih vina u velikim pakiranjima.

Kutjevo hrvatska vina izvozi u 20 zemalja, na domaćem tržištu prodaja im je podijeljena na premium i vrhunska vina koja plasiraju kroz HoReCa kanal što im čini 60 posto prodaje te kvalitetno vino za trgovačke lance, koje čini 40 posto prodaje.

“Cilj nam je educirati potrošače kako bi znali razlikovati Kutjevačku graševinu u odnosu na ostale graševine i uvozna vina koja su upitne kvalitete i sortne vjerodostojnosti ako uzmemo u obzir niske cijene po kojima se plasiraju na tržište”, kaže Galić. Smatra da je nemoguće dugoročno imati zdrav poslovni razvoj ako se proizvođači vina budu odlučivali na masovnu proizvodnju vina niže kvalitete. U Kutjevu ove godine otvaraju restoran u vinogradu kako bi prezentirali poslovnu filozofiju eno gastro segmenta i razvijali lokalni turizam.

Pad površina
Visoka kvaliteta na dnevnom je redu i Agrolagune čiji direktor vinarstva i proizvodnje Josip Barišić kaže da će u godinama koje slijede padati proizvodne količine najvećeg istarskog proizvođača vina. Dio je to restrukturiranja u kojem se Agrolaguna snažnije okreće većoj proizvodnji Malvaziji koju proizvodi, a napušta sorte crnog vina.

“Vadimo stare nasade i sadit ćemo malvaziju, a nakon restrukturiranja proizvodnje imat ćemo strelovit rast u količini za otprilike deset godina i vratit ćemo se na 4,5 milijuna litara”, tumači Barišić. Ističe da Agrolaguna vino proizvodi samo od grožđa koje sama uzgaja u 546 hektara vinograda, podatak je Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Takvog pristupa se i dalje namjeravaju držati, a Barišić kaže da je količina nužna za podizanje kvalitete vina. “Što više vinograda imate, to bolju selekciju možete napraviti”, kaže Barišić.

Agrolaguna je jedini veliki proizvođač vina izvan vinske regije Slavonija – hrvatsko Podunavlje, a prvi idući istarski vinar po veličini je Gianfranco Kozlović čija je vinarija lani na tržište plasirala između 300 i 400 tisuća litara vina i na listi zauzima tek 23. mjesto. Antonella Kozlović ističe da su nekoliko godina razmatrali mogućnost povećanja proizvodnje, no zaključili su da neće ići u tom smjeru.

“Mi smo se orijentirali na malu proizvodnju vrhunske kvalitete, no da bismo naše vino uspješno prodavali u svijetu Hrvatska mora proizvoditi veće količine vina jer bez toga ni mi dugoročno ne možemo održati kredibilitet. Pitali bi nas otkud nam kvaliteta kad u zemlji nema vina. Zato nam je Agrolaguna svima važna”, kaže Kozlović.

Na trećoj i četvrtoj poziciji liste nalaze se Vina Belje te Iločki podrumi Juraja Mihaljevića. U Belju kao i u Agrolaguni ističu da vino proizvode samo od svog grožđa te da im je izuzetno važno kontroliranje proizvodnog lanca od vinograda do zapakiranog vina. “Za nas je najvažniji potencijal graševine kao jedne od najvažnijih vinskih sorti u Hrvatskoj koja sve više privlači pažnju stranih tržišta”, poručuju iz Belja koje je još uvijek, kao i Agrolaguna, dio Fortenova grupe. Doda li im se proizvodnja vina u Vupiku, to grupaciju većinskog vlasnika Pavla Vujnovca gura u vrh vinskog biznisa.

Iz Iločkih podruma, koji su lani na tržište plasirali između 3 i 3,5 milijuna litara vina, kažu da od osam različitih vinskih sorti najviše ističu Traminac kao raritet i u svjetskim razmjerima, a kao ozbiljnu opasnost za vinarsku proizvodnju vide smanjivanje vinogradarskih površina te klimatske promjene i smanjenu dostupnost kvalitetne sirovine.

Na šestom mjestu nalazi se Badel 1862 pod vodstvom Darka Kneza, koji je i suvlasnik biznisa uz većinskog vlasnika Meteor grupe Antu Raspudića. Zahvaljujući sjedištu u Zagrebu, Badel 1862 formalno predstavlja regiju Brdovita Hrvatska koja inače okuplja mikro vinske proizvođače među kojima su u posljednje vrijeme najpoznatiji vinari s Plešivice kraj Jastrebarskog.

Preko Badela 1862 na vrh liste po prvi puta dolaze i dalmatinska vina budući da kompanija ima 117 hektara vinograda u Dalmaciji te razvijenu poslovnu suradnju s nekoliko poljoprivrednih zadruga i vinarija u Dalmaciji. Lani su na tržište plasirali između 2 i 2,5 milijuna litara vina, kvalitetu grožđa ističu kao apsolutni prioritet, a najviše ističu svoje crveno vino Korlat.

“Fokus stavljamo na vrhunska crvena vina iz regije Dalmacija uz nastavak rada na premiumizaciji cjelokupnog vinskog programa. U planu nam je daljnje povećanje površina pod vlastitim nasadima u Dalmaciji te dodatno jačanje i širenje kooperacije i suradnje s poljoprivrednim zadrugama i vinarijama u Dalmaciji”, kažu u Badelu 1862.

Udar neodrživih cijena
Među 55 vinara na listi idući iz Dalmacije je tek na 14. mjestu, Blato 1902., te Zlatan otok, vinarija s Hvara u vlasništvu Marina i Nikole Plenkovića, Goran Pahlinić sa svojom tvrtkom Pelješki vinogradar. Svi su u kategoriji vinara koji su na tržište plasirali između 500 i 800 tisuća litara vina prošle godine i po tom kriteriju ulaze među 20 najvećih.

Vratimo li se na prema vrhu, iza Badela 1862 nalaze se Erdutski vinogradi, još jedan slavonski vinogradar. Direktorica prodaje Ivana Pavić Kurteš kaže, kako unatoč evidentnom smanjenju broja hektara vinogradarskih površina, nastoje očuvati razinu proizvodnje što smatraju strateški važnim za kraj koji je opadanje broja stanovnika ozbiljno pogodilo. Vinogradi se prostiru na 453 hektara.

“Jedna smo od rijetkih vinarija koja može reći da ima mogućnost proizvodnje velike serije visoko kvalitetnih vina uz optimizirane troškove”, kaže Pavić kojoj posebno smeta poslovna strategija pojedinih kompanija koje na tržište plasiraju velike količine vina po ekonomski neodrživim cijenama. “To je uništavanje vinara koji poštuju zakone i napore Ministarstva turizma i Ministarstva poljoprivrede da Hrvatsku etabliraju kao vinsku zemlju”, kaže.

Slavonski, proizvođači iz Podunavlja ili oni iz Bregovite Hrvatske u drugačijem su položaju od vinara iz Istre, s Kvarnera ili iz Dalmacije budući da oni s kontinenta nemaju potrošače na vlastitom pragu u turističkoj sezoni već moraju do njih doći na druge načine. U kategoriji proizvođača koji su na tržište pasirali između 400 tisuća i pola milijuna litara vina u prošloj godini tri su tvrtke, jedna je dio Badela 1862, a druge dvije su iz Slavonije, a riječ je Vinima Čobanković i Vinariji Galić.

Hrvoje Čobanković kaže kako ne namjeravaju povećavati proizvodnju, već se usredotočiti na kvalitetu, a najveća očekivanja imaju od graševine. “Graševinu stavljamo na tržište u više pakovina, od kvalitetne do predikatne, ali istaknuo bih vrhunsku koja dozrijeva u bačvama slavonskog hrasta”, kaže Čobanković koji najvećim problemom industrije smatra nedostatak radne snage.

U drugom dijelu liste nalaze se po količini proizvodnje manji, ali nerijetko poznatiji vinari. U kategoriji od 200 do 300 tisuća litara plasiranih na tržište je istarska tvrtka Terra Eno Olea, donedavno pod nazivom Agroprodukt s brendom Medea, i poznati pelješki vinogradar Dingač – Skaramuča. Marko Krstačić, direktor nabave Terra Eno Olea kaže da im je u skoroj budućnosti jedan od glavnih ciljeva ekološka proizvodnja pa sustavno rade na smanjenju korištenja konvencionalnih preparata za zaštitu vinove loze dok najvećom uzdanicom smatraju svoj merlot Punta Greca.

Visok PDV i crno tržište
Ivana Anđelić, suvlasnica vinarije Skaramuča kaže kako im povećanje proizvodnje nije u planu već će nastaviti s razvojem novih proizvoda te promotivnim aktivnostima kako bi što više ljudi privukli na Pelješac. Njezino je mišljenje da vinski biznis najviše ugrožavaju visok PDV i crno tržište koje procjenjuje na 25 posto.

“Dugoročno gledano, uz velika ulaganja od strane Ministarstva poljoprivrede, HGK i ostalih agencija u promociju i brendiranje hrvatskih vina mogli bi biti puno prepoznatljivi nego do sad. Generalno je problem mala ukupna proizvodnja vina u Hrvatskoj količinski i financijski, a prednost su naše autohtone sorte i Hrvatska kao već dobro poznata i razvijena turistička destinacija”, zaključuje Anđelić.

Koliko novca godišnje okrenu najveći hrvatski vinari iznos je do kojeg nije jednostavno doći budući da brojnim posebno onim velikim tržišnim igračima vino nije jedina djelatnost. Iako je u plasmanu vina na tržište Kutjevo veće od sviju ostalih, kompanija je 2022. ostvarila 50,7 milijuna eura prihoda, a treći igrač na listi Belje plus, zato što ima brojne druge djelatnosti ima i gotovo pet puta veće prihode, u istoj godini 235,7 milijuna eura.

Agrolaguna je 2022. godinu završila sa 17,7 milijuna eura prihoda, a Iločki podrumi s 10,2 milijuna eura, dok su peta na listi Đakovačka vina značajno manja i prihod im je iznosio 5,3 milijuna eura. Iako na tržište plasiraju manje vina, u prihodu su veći i Badel 1862 koji je 2022. godinu završio sa 62,5 milijuna eura i Erdutski vinogradi s prihodom od 6,1 milijun eura. Posljednji na listi u 2022. nisu još uhvatili svoj prvi milijun u prihodima: Vina Matošević na kraju 2022. imala su prihod od 981 tisuću eura, a Black Island Winery 557 tisuća eura.

Najveći vinari u Hrvatskoj