Hrvatska .sve više postaje zemlja apsurda kada je riječ o poljoprivredi i proizvodnji hrane, a jedan od najočitijih primjera su cijene kruha i pekarskih proizvoda koje su u Hrvatskoj među najvećima u Europskoj Uniji. Ako se usporede cijene kruha u Hrvatskoj s ostatkom Europe, kod nas je kruh 15 posto skuplji. Najjeftiniji je u Bugarskoj, a najskuplji u Danskoj.

Iako je Hrvatska od ulaska u EU još jedino uspjela sačuvati stabilnom koliko toliko proizvodnju ratarskih kultura, posebice pšenice, proizvođači ove krušarice smatraju kako nema razloga za tako visoke cijene kruha i pekarskih proizvoda i uvjereni su da je riječ o pohlepi trgovaca i pekarske industrije, koje na kruh i pekarskim proizvodima zarađuju ogromne marže.

Poznato je da u vrijeme kriza i pada standarda raste potrošnja najjeftinijih proizvoda, odnosno da se uslijed slabije kupovne moć više jedu pekarski proizvodi, ako potrošači nemaju više novca za primjerice meso, voće i povrće i dr.

No, kada se malo zagrebe ispod površine i potraže razlozi visokih cijena kruha onda je vidljivo kako se ovaj sektor urušava već dugi niz godina, te da sa ogromnim rastom uvoza kruha i pekarskih proizvoda (uglavnom zamrznutog, koji se peče u trgovinama stranih trgovačkih lanaca), dolazi i uvozna inflacija jer je zbog svih kriza značajno porasta transport, ali i svi drugi troškovi.

A sve to uz ogromne marže i zarade značajno poskupljuje proizvod na polici. No, na žalost, nitko se ozbiljno ne bavi pitanje zašto nam propadaju i dalje propadaju mlinovi i pekare i kako to da jedna država koja se hvali svojom žitnicom – Slavonijom, danas spada u red država sa ogromnim uvozom i najskupljim kruhom u EU.

Ogorčeni poljoprivrednici ističu kako je apsurdno koliko smo dosad povukli sredstava EU-a, no izgleda da sve ide krivo – u izvozu se ne možemo maknuti od sirovine, a uvoz prerađevina, proizvoda dodatne vrijednosti, poput brašna, galopira. Posrijedi su interesi i očito je postalo jeftinije uvesti nego proizvoditi domaće.

Hrvatska i dalje sirovinska baza

Brojni podaci pokazuju značajne promjene u poljoprivrednoj proizvodnji RH (uglavnom na lošije), kako u količini proizvedenih žitarica tako i u strukturi proizvodnje i potrošnje. Dok se pojedine kulture suočavaju s padom, druge bilježe rast, a vanjskotrgovinska bilanca pokazuje povećanu ovisnost o uvozu, posebno brašna i pekarskih proizvoda, proizvoda dodane vrijednosti, čija je vanjskotrgovinska bilanca negativna, a ona vezana uz sirovine poput pšenice, kukuruza pozitivna, što potvrđuje da smo, izvozno gledano, i dalje prvenstveno sirovinska baza. Ti trendovi odražavaju šire ekonomske i društvene promjene, uključujući utjecaj globalnih tržišnih uvjeta i promjena u prehrambenim navikama.

“U razdoblju od deset godina nakon ulaska Hrvatske u EU, uvoz pekarskih proizvoda je s 42 tisuće tona u 2013. narastao na 105,3 tisuća tona u 2023. što je porast od preko 150 posto. Izvoz je pritom porastao sa 17 tisuća na gotovo 57 tisuća tona, ali činjenica je da prema vrijednosti još uvijek uvozimo 1,7 puta više nego što izvozimo”, upozorila je nedavno direktorica poslovnog udruženja Žitozajednica Nada Barišić.

Ona ističe kako na poslovanje mlinsko-pekarske industrije, osim visokog uvoza, negativan utjecaj ima i nedostatak odgovarajuće radne snage kojem domaće pekarstvo nastoji doskočiti ulaganjem u nove tehnologije, modernizaciju prodajnih mjesta, ali i pokretanjem novih trendova kao što je proizvodnja kruha od prirodnog kvasa ili kiselog (sourdough) kruha.

Protekla godina donijela je znatne promjene u poljoprivrednoj proizvodnji Hrvatske. Govore to podaci iz izvješća Žitozajednice za 2023. i praćenje brojki od 2013., od ulaska RH u EU, do danas.

Brlošić: Očito zadnji i predzadnji u lancu moraju znatno smanjiti svoje marže, a mislim da bi se time trebala pozabaviti i Vlada.

U proizvodnji žitarica naša najvažnija krušarica pšenica bilježi pad, a kukuruz rast. Proizvodnja pšenice u 2023. godini iznosila je 813.000 tona, što je pad od 157.000 tona, 14,2 posto u odnosu prema 2022. godini, kada je žetva bila gotovo milijunska – proizvedeno je 970.000 tona. Taj pad posebno je velik u kontekstu promjena u posljednjem desetljeću, kada se proizvodnja kretala u rasponu od 648.917 tona 2014. do čak 963.000 tona 2021. godine. Pad površina zasijanih žitaricama također je lani zabilježen, i to za 10,1 posto u usporedbi sa 2022., smanjile su se i površine pod ozimom pšenicom, za 16,7 posto.

U strukturi ukupnih površina zasijanih žitaricama lani najviše su zastupljeni ozima pšenica – 62,8 posto, i ozimi ječam – 26 %. S druge strane površina zasijana uljanom repicom u strukturi participira sa 6,7 %, a površina zasijana uljanom repicom lani je u odnosu prema 2022. povećana za 2000 hektara, što upućuje na promjene u izboru kultura kod poljoprivrednika.

Prosječne cijene pšenice također su doživjele znatne promjene u posljednjih deset godina. U 2022. godini cijena joj je dosegnula rekordnih 324 € po toni zbog ratnih zbivanja u Ukrajini, a 2023. pala je na 230 €. Na burzama je u svibnju dosegnula rekordna 494 eura. Taj pad cijena odražava se i na smanjenje uvoza pšenice, koji je u 2023. godini iznosio 151.227 tona, a izvoz iznosio 491.301 tonu.

Jeftiniji uvoz

Uvoz brašna također je doživio znatan rast od ulaska RH u Uniju do danas. Tako smo s 2523 tone iz 2013. godine došli do čak 43.919 tona u 2023. godini što je više za čak 18 puta. Izvoz brašna ostao je relativno stabilan, ali je daleko ispod uvoza, što upućuju na povećanu potražnju za stranim brašnom na domaćem tržištu. Izvoz je sa 17.400 tona u 2013. do 2023.

blago narastao, na 18.800 tona. Vrijednost uvezenog brašna u 2023. je 17,1 milijun eura – najviše iz Mađarske, potom Ukrajine…, a vrijednost izvoza upola je manja od vrijednosti uvoza.

Brzorastuća uvozna kategorija su nam i pekarski proizvodi; i tu vanjskotrgovinska bilanca kaže da izvoz debelo zaostaje za uvozom, koji je 2013. bio 42.300, a do 2023. narastao na 105.330 tona, i povećan je za nevjerojatnih 150 posto. Njihov izvoz u tom vremenu sa 17.300 dosegnuo je lani 56.770 tona, što je rast od 230 %, no daleko je od vrijednosti uvoza.

Drastičan je podatak da nam je industrijska proizvodnja brašna od ulaska u EU pala za čak 34 posto – s 328.800 na lanjskih 245.500 tona. U padu je i proizvodnja kruha u tom desetljeću – sa 147.400 na 136.500 tona, a proizvodnja kolača i slastica više je nego udvostručena – sa 16.500 na 35.600 tona. Rasla je i proizvodnja pizza, pita, keksa i vafla. Sve to govori o promjenama prehrambenih navika i preferencija potrošača. Sve to ukazuje kako je očito na sve to utjecala i promjena prehrambenih navika potrošača, čak i onih starijih, tradicionalnijih.

Promjene su i u broju tvrtki u mlinskoj industriji; broj trgovačkih društava u mlinskoj industriji smanjen je na 47 tvrtki u 2023. godini, što je pad u odnosu prema 55 tvrtki 2015. godine. U pekarskoj industriji broj tvrtki porastao je na 930 u 2023. godini. Te su promjene praćene i oscilacijama u prihodima i dobiti, što upućuje na izazove s kojima se susreću poduzetnici u tim sektorima. 

Proizvođači pšenice stradaju

Potrošači u Hrvatskoj ogorčeni su na visoke cijene kruha, a iako se proizvođači i trgovci zaklinju kako to nije do njih, očito je da u cijelom lancu od polja do stola najviše stradaju proizvođači pšenice koji za pšenicu dobivaju sve manju cijenu (zadnjih godina ruši ju ogromna uvoz jeftine i lošije pšenice iz Ukrajine), te potrošači koji plaćaju ogromne cijene kruha i pekarskih proizvoda. A sve više je potrošača koji se žale i na kvalitetu kruha i pekarskih proizvoda jer, osim što su skupi, sve teže snalaze u gramaži onoga što im se prodaje, ali i tvrde kako se kruh brzo kvari i propada.

Iako plaće rastu i inflacija posustaje, potrošači negoduju zbog visokih cijena kruha, koji znatno opterećuje kućni proračun. Mato Brlošić član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore kaže kako kad se uzme cijena pšenica, ona je pala u odnosu na godinu prije, a kada se gledaju energenti, oni su daleko jeftiniji nego godinu prije. Dakle, sve je otišlo prema dolje, a cijene kruha su u dva navrata rasle prema gore.

“Očito zadnji i predzadnji u lancu moraju znatno smanjiti svoje marže, a mislim da bi se time trebala pozabaviti i Vlada”, smatra Brlošić.

Na bezobrazno visoke cijene kruha upozoravaju i iz sindikata. Tako sindikalist Krešimir Sever ističe da za visoke cijene kruha nema nikakvog opravdanja, osim pohlepe i bezobrazluka. “Naše su plaće izuzetno niske, kod nas je hrana apsolutno preskupa. Često se vidi da se onaj uvozni kruh, koji se uvezao tko zna od kuda i po kojoj cijeni, ovdje samo dopekao, ali ima iste cijene kao i onaj koji je ovdje napravljen”, izjavio je Sever koji smatra da su peciva i kruh bezobrazno skupi, ali da se kruh mora jesti.

Masne zarade

Da se na kruhu i pekarskim proizvodima dobro zarađuje pokazuju i financijski pokazatelji. Prema financijskim podacima tvrtki koje se bave proizvodnjom kruha, rezultati su im u odnosu na 2022. godinu višestruko bolji. Proizvodimo dovoljno pšenice za vlastite potrebe, ali ona često završi u izvozu. Istovremeno uvozimo velike količine smrznutog kruha i peciva, dok u tržišnoj ekonomiji kupuje onaj tko bolje plati.

Iako je pšenica strateška namirnica, a kruh strateški proizvod, pohlepa je očito snažnija od moći države da zadrži ovu proizvodnju i niske cijene. Prema podacima ATN prosječna marža prošle godine bila je 24 posto za osnovne prehrambene proizvode, poput brašna, šećera, riže, rezanaca i jestivih ulja, a potrošačke udruge ovakve marže krive za veliki rast cijena.

Marža na kruhu i pekarskim proizvodima iznosi gotovo 40 posto, na čemu trgovci najviše zarađuju. Nakon toga po zaradi slijede slatkiši, voće i povrće. Tijekom 2023. godine, prihodi trgovaca porasli su više od milijardu eura ili 16,5 posto u odnosu na godinu ranije.

No to očito u državi još uvijek nikoga ne zabrinjava. Uskoro će praznici i Blagdanska potrošnja, pa se ne bi trebalo iznenaditi da trgovci i proizvođači još dodatno dignu cijene.