Istraživanje i eksploatacija ugljikovodika se ubraja među glavne infrastrukturne energetske djelatnosti, a uz to i među djelatnosti koje su ključne za gospodarski razvitak država koje raspolažu prirodnim resursima dostatnim za njihovu komercijalnu eksploataciju. Hrvatska ima bogatu povijest istraživanja i proizvodnje ugljikovodika, a ovaj sektor je u prošlosti bio jedan od glavnih pokretača gospodarstva i razvoja društva.
Prosječna svjetska potrošnja 2023. iznosila je 101,1 milijun barela dnevno (b/d), nadmašivši razine prije pandemije (2019.) od 100,0 milijun b/d. Očekuje se da će svjetska potrošnja nafte u 2024. rasti od 1 – 2,25 milijun barela dnevno.
Tijekom prezentacije dotaknuo se i Agencije za ugljikovodike koja vodi suvremenu bazu geopodataka (geofizički, geokemijski, geološki, bušotinski) prikupljenih pri istraživanju i eksploataciji.
“Naša priča krenula je prije deset godina. Geopodaci nužni za procjene geotermalnog potencijala, potencijala ugljikovodika, potencijala za podzemno skladištenje plina i potencijala za trajno skladištenje ugljikova dioksida u geološkim strukturama. Imamo i data room kojem se može pristupiti online’’, pojasnio je Krpan.
Kada se pogleda eksploatacija ugljikovodika u Hrvatskoj, vidi se da je u ona u RH pala na osam puta manje nego je to bilo osamdesetih godina prošlog stoljeća, napominje Krpan i dodaje kako je proizvodnja ugljikovodika na Jadranu počela devedesetih godina, no uskoro naglo pala, te na jadranskom području imamo još malo rezervi. Naveo je kako u Hrvatskoj postoje 54 eksploatacijska polja ugljikovodika (EPU) na kopnu. Od toga 34 naftnih i 8 plinskih polja. Krpan se dotaknuo i 2P rezervnih eksploatacijskih polja od čega smo krajem 2022. imali 5,8 milijuna m3 nafte i 6.1 milijarde m3 plina. Krpan je naglasio kako je to poprilično malo s obzirom na neke ranije brojke, a kao bitno je istaknuo da 20 posto EPU nositelja nose preko 80 posto 2P rezervi.
“Mi u agenciji, nadamo se skupa s INA-om, napraviti presjek potencijala tih polja da vidimo imaju li geotermalni ili CO2 potencijal, ili potencijal za skladištenje plina’’, izjavio je Krpan.
Pojašnjavajući koncesijske ugovore na kopnu, Krpan je kazao da EPU koja raspolažu manjim rezervama ili resursima koje je potrebno analizirati, te sagledati njihovo iskorištavanje u druge svrhe (npr. geotermalne vode, trajno zbrinjavanje ugljikova dioksida (CCS), vodik i sl.) pri čemu bi se mogao koristiti postojeći bušotinski fond. Osim na kopnu, istražuje se i proizvodi i na Jadranu. INA d.d. je ovlaštenik dozvola za istraživanje i proizvodnju ugljikovodika na tri eksploatacijska polja: polje Izabela čiji je operator EDINA gdje imaju jedno plinsko polje, dvije platforme i šest bušotina, zato polje Sjeverno Jadran kojem je operator INA Jadran na kojem je osam plinskih polja, 15 platformi i 42 bušotine, te polje Marica čiji je operator također INA Jadran na kojem su dva plinska polja, dvije platforme i sedam bušotina. Bušeća kampanja na Jadranu započela je 2020. godine, te se odvijala po etapama do početka 2023. godine. Izrađeno je sedam bušotina koje su potvrdile plinsko zasićenje. Za kraj, Krpan je nakon navedenih brojnih podataka naglasio važnost AZU kao agencije. “Na neki način mi smo garant sigurnosti opskrbe Republike Hrvatske što se tiče ugljikovodika’’, zaključio je Krpan.
