Drvni sektor u Hrvatskoj je jedan od rijetkih segmenata industrije koji konstantno ostvaruje suficit trgovinske razmjene s inozemstvom.

No, usprkos tome to je sektor sa značajnim strukturnim problemima koje kao država pokušavamo riješiti već desetljećima.

Kakvo je trenutno stanje s tvrtkama koje se bave drvom, kakve su perspektive te koliko se može ova djelatnost modernizirati i digitalizirati uz pomoć EU fondova, govori Ivić Pašalić, novi predsjednik Udruge drvne i papirne industrije Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).

Prema analizi resornog ministarstva, hrvatski drvni sektor zadnjih godina bilježi značajan rast. Da li je to tako i s vašeg gledišta?

Drvni sektor ima dobre brojke i bilježimo stalni rast, osim u Covid 2020. godini. U prva četiri mjeseca 2021. bilježi se 20% rast izvoza u odnosu na 2020.Službene statistike za razdoblje 2016.-2019., pokazuju stalan rast zaposlenih, rast plaća, rast ukupnih prihoda i izvoza.

Ovaj sektor ostvaruje ukupne prihode oko 1,8 milijardi eura, izvoz je preko 1,05 milijardi eura, jedini smo sektor koji u robnoj razmjeni sa inozemstvom ostvaruje suficit. Taj suficit iznosi 367 milijuna eura, činimo preko 7% hrvatskog robnog izoza.

Unatoč ovim ohrabrujućim brojkama, postoje brojni izazovi u našem sektoru, a mi kroz HUP želimo potaknuti strateško restrukturiranje sektora s ciljem 7% rasta godišnje , kroz narednih sedam godina.

Iako se činilo da je pronađen model odnosa drvnog gospodarstva i Hrvatskih šuma, nedavni slučaj Požgaj govori da i nije tako?

Navedeni slučaj je izolirani problem, te nije rezultat slabosti postojećeg modela.To potvrđuje činjenica da ugovor za kupnju trupaca ima preko 400 tvrtki, te da osim ovoga ne postoji niti jedan drugi takav slučaj. Inače odnosi tvrtke Hrvatske šume d.o.o. i tvrtki iz drvne industrije su regulirani Pismima razumjevanja za kupnju trupaca i prostornog drva.

To su dokumenti koji su nastali 2012/2013., a poboljšani 2017/18.Tim dokumentima je osigurana stabilnost i sigurnost te potpuna transparentnost opskrbe svim tvrtkama, uz uvijet poštivanja pravila utvrđenih Pismom.

Pravila su: plaćanje sirovine, plaćanje radnika i poreza, zabrana preprodaje trupaca, izlaznim računima za gotove proizvode moraju se opravdati kupljene količine trupaca. Sigurnost i stabilnost opskrbe prije nije postojala, nego su bile moguće razne odluke, vrlo često političke i koruptivne naravi.

Ovo Pismo je jedna od najboljih antikoruptivnih mjera. Sve odluke o kupnji, svi detalji dostupni su javnosti na web stranici Hrvatskih Šuma.

No , uvijek se mora voditi računa da su šumski resursi ograničeni, zahtijevi za trupcima i pilanski kapaciteti su 2,5 puta veći od raspoloživih količina, a stalno se javljaju novi potencijalni kupci, koji su u RH došli isključivo i jedino radi sirovine.

Koji su danas najveći izazovi drvnog sektora?

Ispred nas je vrijeme strateškog restrukturiranja kroz nužno snažno korištenje EU fondova. Mi ćemo se do 2030. ili restrukturirati ili će mnogi nestati sa tržišta.

Naši izazovi su: niska profitabilnost, niska produktivnost rada, niska kapitaliziranost i nelikvidnost, prosječno niska razina tehnološkog razvoja, niska razina investicija, niska razina inovacija i razvoja novih proizvoda, niska razina novostvorene vrijednosti, niska razina međunarodne prepoznatljivosti

Kao veliki problem se navodi uglavnom niska dodana vrijednost sektora jer se radi samo osnovni poslovi s drvom?

Kroz protekla desetljeća sektor je funkcionirao na osnovu niske cijene sirovine te niske cijene rada. Nije bilo strateškog pristupa niti mjera države da se sektor digne na višu razinu, nije bilo inovacija, novih proizvoda, uloga dizajna potpuno zanemarena, nije bilo ozbiljnijih investicija, ulagalo se većinom u pilanske kapacitete.

Zadnjih par godina cijena sirovine raste, cijena rada bitno raste, stari model je potrošen, novi tek treba osmisliti i provesti. Za to je potrebno znanje i ozbiljna financijska sredstva uz prihvatljivu ročnost i trošak kamata. Nužno su potrebna značajna bespovratna sredstva EU fondova.

Koje su glavne zapreke da finalna hrvatska drvna industrija, prije svega namještaja, danas bude konkurentnija?

Dio finalne industrije je konkurentan, tu mislim prije svega na proizvođače parketa. Najjednostavniji dokaz je prisutnost na našem tržištu nekoliko globalnih igrača parketarske industrije. Vrlo je snažna i konkurentna proizvodnja drvenih masivnih ploča, prije svega onih proizvedenih od hrasta.

U namještajaju nažalost nema stranih investitora, niti jedan nije došao te sagradio tvornicu namještaja ili kupio postojeću.

Nadalje, moram reći da je kroz više desetljeća naša industrija namještaja radila tzv. lohn poslove za velike internacionalne trgovačke lance. Oni su davali gotov dizajn, a mi ponajbolju sirovinu i rad za male novce. Rast cijena rada, sirovine i drugih troškova doveo je do neisplativosti takvog posla, koji se preselio u Kinu, Vjetnam…

Kako u tome razdoblju nismo investirali, razvijali nove proizvode, iako imamo sjajne dizajnere, dizajn je potpuno zanemaren, sve to dolazi na naplatu. Sa starim načinom rada ne može se dalje. Nužno je strateško restrukturiranje ukupnog sektora u “Industriju sa identitetom“.

Hvale vrijedna je tvornica Prostorija , te Tomislav Knezović koji može biti odličan primjer i uzor mnogima od nas. Naša tvrtka Mundus Viridis gradi brand Milla&Milli koji je višestruko nagrađen najprestižnijim međunarodnim nagradama za dizajn i brand. Ancona Grupa iz Đakova je plasirala svoj brand Nunc.

Na putu izgradnje vlastitog branda je i jedna od najvećih tvornica stolica u EU DI Klana, jedanko tako Spin Valis, Prima namještaj zadnjih par godina radi bitne promjene… Nadam se da će i drugi proizvođači krenuti tim putem, odnosno vjerujem da bi u pozitivnom okruženju mogle nastatii start up tvrtke sa novim dizajnerskim proizvodima.

Koliko povećana potražnja za obnovljivim izvorima energije, prije svega sječka i peleti, pomaže ili pak možda i odmaže drvnoj industriji?

Zadnjih godinu dana osjetan je pad potražnje u peletima i sječki, a ti proizvodi zajedno sa briketom su itekako važni za mnoge tvrtke u drvnoj industriji. Došlo je do pada cijena, za velik broj tvrtki, to je ozbiljan problem. Nužno je pronači načine da se poveća domaća potrošnja, niti jedna vladina zgrada se ne grije na obnovljive izvore.

Hoteli na Plitvičkim jezerima se još uvijek griju na mazut. PDV na pelet, briket, sječku te ogrijevno drvo iznosi 25%, dok u velikoj većini zemaljna članica EU, PDV na ove obnovljive izvore energije iznosi od 11 do 13%. U ovim pitanjima nužno je učinti pomake.

Koliko su tvrtke iz ovog sektora zadovoljne rasporedom novca iz EU fondova, kako onog iz Hrvatske omotnice, tako i iz Fonda za oporavak?

Prema rezultatima istraživanja 62% tvrtki iz ovog sektora je u posljedne tri godine tražio financiranje iz EU fondova, ukupno je 25 % tvrtki iz sektora ostvarilo neke od svojih projekata. 52% tvrtki iz sektora navodi da nemaju dovoljno informacija oko EU fondova.

Smatramo da je premalo sredstava do sada ušlo u naš sekor, to se mora ozbiljno promijeniti, mora se ozbiljno poraditi na infromiranju poduzetnika i pomoći oko apliciranja na natječajima. To se pogotovo odnosi na male tvrtke.

Poseban problme su tvrtke preko 250 zapsolenih, koje su isključivo zbog broja zaposlenih isključene iz mogućnosti da uopće koriste EU sredstva. Tu tražimo da Vlada RH nađe način kako bi se to rješilo.

Naime, od tri kriterija za velike tvrtke (aktiva, ukupan prihod, zaposleni) naše tvrtke su velike samo po broju zaposlenih, a uobičajeno je da trebate zadovoljiti dva od tri kriterija, a ovdje se radi samo o jednom kriteriju, koji je automatski eliminacijski za korištenje EU sredstava.

Koliko je automatizacija, digitalizacija i generalno 4.0 industrija zastupljena trenutno te uopće i zamisliva u hrvatskoj drvnoj industriji?

Ozbiljno je zaostajanje domaćih tvrtki za trendovima Industrije 4.0 u smislu automatizacije, robotizacije i digitalizacije proizvodnih procesa te posljedično sve manja konkurentnost na svjetskom tržištu. Niska je stopa ulaganja u razvoj novih proizvoda, dizajn i brendiranje. Naime, samo 2,4% ispitanih tvrtki je ulagalo ili planira ulagati u aktivnosti povezane s istraživanjem i razvojem inovacija.

Uzevši u obzir sve probleme i izazove, mi kao proizvođači očekujemo razumjevanje, potporu i dijalog sa nositeljima vlasti oko strateškog restrukturiranja drvno-prerađivačkog sektora u industriju sa identitetom.

Naše razvojni i investicijski potencijal u narednih deset godina procjenjujemo na visinu od milijardu eura, od čega barem 50% nužno trebaju biti bespovratna sredstva. To će onda biti industrija sa identitetom, konkurentna i profitabilna, sa velikim brojem novih visokovrijednih dizajnerskih proizvoda, te industrija visoke razine automatizacije, robotizacije i digitalizacije.

Uz taj uvjet možemo planirati godišnji rast oko 7%, te u 10 godina povećanje ukupnog prihoda sektora sa sadašnjih 1,8 milijardi na oko 3,5 milijardi eura.